Mediteranski način ishrane nadaleko je poznat kao najzdraviji, a prema naučnim istraživanjima, ukoliko primijenite lekcije Italijana o ishrani, možete živjeti i do tri godine duže.
Ono što je tipično za Italijane je da vode jako zdrav i balansiran način života. Posmatrano kroz brojke, samo devet odsto populacije ima problema s gojaznoću i povezanim bolestima.
Tajnu svoje dugovječnosti stanovnici Apeninskog poluostrva duguju maslinovom ulju, nezaobilaznom sastojku skoro svakog italijanskog jela. Najkvalitetnije, ekstradjevičansko maslinovo ulje koristi se za pripremanje soseva i salata, pa čak i kod pripreme deserta. Sadrži mononezasićene masne kiseline, lecitin, polifenole i vitamine A, D, E i K. Još jedan trik leži i u konzumiranju svježe i sirove hrane. Na italijanskoj trpezi uvijek mora biti svježe ribe, povrća, prije svega paradajza, zatim paste, začina, maslinovog ulja i limuna. Iako je mnogima prva asocijacija na italijansku kuhinju pica, focaccia joj može sasvim opravdano stati uz rame.
Naime, focaccia je tanka pogača koja se najčešće veže uz mediteransko podneblje, a nekako je najpopularnija u Italiji. U osnovi je to jednostavna pogača od dizanog tijesta koja se obogaćuje maslinovim uljem, začinskim travama, solju, maslinama ili paradajzom, ponekad slanim inćunima, suvim smokvama ili pak pršutom. Ono što je razlikuje od sestre joj pice upravo je ta jednostavnost sastojaka te činjenica da je focaccia nešto deblje strukture gdje se nadjev prstima utiskuje u strukturu sirovog tijesta. I upravo je u tome njena ljepota, u toj jednostavnosti.
Za focacciu kažu da su je prvi spremali Etruščani i stari Grci, a slične hljebove radili su u davnini i drevni narodi Bliskog istoka i Persije. Danas se verzije ovog hljeba spremaju u Turskoj, Grčkoj, Italiji, Francuskoj i Španiji. Hljeb poput focaccie još se u Antici pekao na grijanim kamenim pločama ili u glinenim posudama, a u starom Rimu zabilježen je u istorijskim zapisima pod imenom "panis focacius" (ravan hljeb pečen na ognjištu). Riječ je izvedena iz latinske "focus" što znači "ognjište" i "mjesto za pečenje".
Danas u Italiji postoje brojne verzije focaccie, a recepture su širili svijetom italijanski iseljenici. Osmišljeni su i brojni prelivi te punjenja ove vrste hljeba od maslinovog ulja, povrća, začinskog bilja, sira, te mesa, a smatra se i pretečom pice. Dakako, prave se i slatke focaccie, a od davnina najpoznatija je ona punjena medom. U Burgundiji focaccia se zove "foisse" ili "fouaisse", a u drugim dijelovima te zemlje poznatija je kao "fougasse". U Argentini se hljeb sličan focacci naširoko konzumira pod imenom "fugazza", a Španci imaju svoju varijantu pod imenom "hogaza".
Najmekanija focaccia
Za tijesto će vam trebati:
500 g mekog brašna
1 kocka svježe germe
1 kašika šećera
1 i po kašika soli
300 ml tople vode
2 kašike maslinovog ulja
Postupak pripreme tijesta:
U posudu (ne metalnu) stavite razmrvljeni kvasac, šećer i dodajte 100 ml vode. Ostavite da kvasac nabubri (15 min). U posebnoj posudi pomiješajte brašno, so, ulje, preostalu vodu i nadošli kvasac. Zamijesite glatko tijesto. Tijesto stavite u posudu u koju ste dodali malo maslinovog ulja, pokrijte ga, te ga ostavite na toplom da se tijesto udvostruči. Nakon što se tijesto udvostručilo, premijesite ga i stavite u pleh za pečenje (veliki pleh), tako da ga prstima ravnomjerno rasporedite, utisnite u pleh. Ostavite da se tijesto još barem pola sata diže u plehu, a za to vrijeme napravite premaz.
Za premaz će vam trebati:
10 kašika maslinovog ulja
2 režnja bijelog luka (protisnuta)
malo soli
malo bibera
sjeckani ruzmarin
Dodatak:
šeri paradajz
mini mocarele
Postupak pripreme:
Sve navedene sastojke stavite u posudu i sjedinite. Dobivenim premazom premažite sirovo tijesto, po njemu posložite šeri paradajz i mini mocarelu te pogaču stavite peći na 180 stepeni na 20 minuta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
