Ljubitelji slatkog osvježenja ovog ljeta mogu da se raduju novim ukusima, jer je "Krajina klas", jedna od vodećih regionalnih kompanija u veleprodaji pekarskih i poslastičarskih proizvoda i sirovina, za ovu sezonu predstavila osam novih ukusa, od kojih će se nekoliko moći naći i u vanjskoj vitrini poslastičarnice "Manja" u hotelu "Palas".
Bilo da ste ljubitelj ili ne, nesumnjivo je da je najhladniji kremasti desert omiljena poslastica za rashlađivanje u vrelim ljetnim danima. Može se pronaći u raznim oblicima i veličinama i još većem broju ukusa, ponekad i naizgled nespojivim.
Guapa (papaja i guapa), Ruby (roze čokolada), Noccioala Curi Curi (sjeckani lješnjak), Nocciola praline (bijela čokolada s pralinama), Pecan (američki orah), Cookies Matcha Green Tea (matcha zeleni čaj), Miss Purple (slatki ljubičasti krompir), 100% šumsko voće je plejada punih ukusa stvorenih da zadovolje nepce svakog ljubitelja sladoleda.
Kompanija "Krajina klas" je nove ukuse hladne poslastice predstavila u sklopu manifestacije "Dani sladoleda", u prostorijama svog demo centra Kuća slatkih snova. A svi novi sladoledi rađeni su sa MEC3 sirovinama.
Prezentator "Krajina klasa", Petar, naglasak je stavio na nove ukuse bez dodatih šećera i bez laktoze, kako bi svi sladokusci mogli da uživaju u sladoledu, te je među sladolednim novitetima predstavio i novi kornet od aktivnog uglja, čija je crna boja izuzetno neobična i privlačna.
ISTORIJA SLADOLEDA:
U dalekoj prošlosti postojale su različite poslastice slične današnjem sladoledu. Tako su u Persijskom carstvu jeli sok od grožđa pomiješan sa snijegom specijalno čuvanim i dopremljenim iz zimskih krajeva. Kasnije su led miješali sa šafranom i voćem, a vjeruje se da su Arapi bili prvi narod koji je sladoled pravio s mlijekom. Sirija, Irak i Egipat u X vijeku već su uveliko uživali u ledenoj poslastici, koristeći zaslađeno mlijeko, pavlaku ili jogurt i dodajući kandirano voće i orašaste plodove. Vjeruje se da je sladoled došao do Evrope baš zahvaljujući Arapima, koji su radeći na Siciliji prenijeli svoje majstorske vještine mještanima.
Međutim, drugi izvori navode da su prvi recept za sladoled osmislili Kinezi još 3.000 godina p.n.e., a da je zahvaljujući pustolovu Marku Polu sladoled sa dvora Kublaj-kana stigao u Evropu. Ovaj venecijanski istraživač prenio je svoje iskustvo sa Dalekog istoka i sladoled je počeo da se priprema prema njegovim instrukcijama. Ubrzo, nova poslastica postala je simbol bogatih i moćnih, te su samo pojedinci uživali u privilegiji da ga konzumiraju.
Sladoled su pravili i na dvoru Katarine Mediči, koja ga je ponijela sa sobom 1533. godine, kada se udala za budućeg francuskog kralja Anrija Drugog (Henry II). Tom prilikom odala je tajnu svome suprugu, koju je on proslijedio svojim kuvarima.
Postoji legenda kako je i kralj Čarls ljubomorno skrivao recept za sladoled, želeći da bude jedini koji će uživati u ovoj deliciji, ali nakon njegovog svrgnuća 1649. godine, sladoled počinje da se služi i na drugim dvorovima.
Kada su Britanci u XVIII vijeku naselili Ameriku, sa sobom su donijeli i strogo čuvani recept za sladoled. Tih godina počinje da se služi na balovima i drugim svečanostima i polako postaje dio tržišta. Međutim, za komercijalnu upotrebu sladoleda značajne su dvije godine: 1851. godina, kada je Džejkob Fasel otvorio prvu fabriku za proizvodnju sladoleda, i 1926. godina, kada je osmišljen prvi rashladni uređaj. Od tada više nisu postojale prepreke za transport i održavanje ovog smrznutog slatkiša.
Prvi kornet koji je izgledao kao jestiva posuda osmislio je Italo Marćoni 1924. godine, a Amerikanac Kris Nelson na ideju za sladoled na štapiću došao je gledajući dječaka koji se dvoumio da li da kupi čokoladicu ili sladoled.
Sladoled je doživio potpunu evoluciju: od luksuza do navike, od jednostavne forme do kreativnog izgleda, od skromnih sastojaka do nevjerovatnih elemenata, ali ono što je ostalo nepromijenjeno jeste činjenica da je i dalje jedna od najukusnijih i najpopularnijih poslastica na svijetu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
