Život

CIPELE - Simbol odlazaka, poniženja i bola

CIPELE - Simbol odlazaka, poniženja i bola
Foto: N.N. | CIPELE - Simbol odlazaka, poniženja i bola

Noga pamti. Cipela bilježi. A upravo su cipele postale simbol - simbol onih koji su iscipelareni iz zemlje i čija su prava kao radnika i građana zgažena.

EMIGRACIJA

Nezaposlenost, nedostatak perspektive, loši uslovi za rad i nemogućnost povećanja životnog standarda - neki su od najčešćih razloga zbog kojih se sve više ljudi odlučuje na odlazak.

Prizor ostavljenih cipela na trgu u toku održavanja izbora u Moldaviji protekle sedmice imao je veliki odjek u javnosti. Fotografija čovjeka koji drži zastavu Evropske unije ispred ostavljenih cipela građana Moldavije koji su otišli u inostranstvo u potrazi za boljim životom obišla je svijet, a upravo ostavljene cipele na trgu su postale simbol masovnih odlazaka.

Narod u Moldaviji već godinama masovno odlazi iz zemlje zbog teške ekonomske situacije i korupcije, koja je zastupljena u svom oblastima društva.

GAĐANJE CIPELOM - NAJVEĆA UVREDA

Gledano iz ugla prosječnog Evropljanina, gađanje cipelom možda i nije nešto najgore što može da doživi, ali u arapskom svijetu taj čin znači najveće poniženje protivnika. Naime, cipele se smatraju prljavim predmetom, jer imaju direktan kontakt sa zemljom, a i povezane su s nogama, najnižim dijelom tijela.

Podsjetimo na hitac gnjevnog iračkog novinara Muntazera al Zaidija, koji se dogodio tokom pres-konferencije u Bagdadu.

Naime, irački novinar Muntazer al Zaidi postao je popularan nakon što je na konferenciji za novinare bacio cipele na bivšeg američkog predsjednika Džordža Buša u decembru 2008. godine,

Iračani su još u aprilu 2003. godine cipelama gađali kip Sadama Huseina da bi pokazali šta zapravo misle o dugogodišnjem diktatoru. Cipele su od američke invazije na Irak 2003. nerijetko korištene i za napade na američke zastave, a pojavljivale su se i zavezane za Bušove fotografije.

Nakon Zalivskog rata, kao svojevrsni protest protiv spoljne politike Džordža Buša Starijeg, na ulazu u hotel "Al Rachid" u Bagdadu postavljen je mozaik koji prikazuje njegov lik kako bi svaki posjetilac mogao ugaziti njegovo lice.

SJEĆANJE NA STRAVIČAN ZLOČIN

Na obali Dunava u Budimpešti, oko 300 metara od mađarskog parlamenta, nalazi se 60 pari starih cipela napravljenih od gvožđa. Ženske, muške i dječje poderane cipele raznih modela i veličina posmatraju plavi Dunav s ivice i podsjećaju na ono što nije smjelo da se dogodi.

U martu 1944. godine njemački Vermaht okupirao je Mađarsku i doveo na vlast Ferenca Salašija i njegovu fašističku Partiju strelastog krsta. Ubrzo nakon toga policija je počela da pljačka i teroriše građane i za to vrijeme je ubijeno više hiljada mađarskih Jevreja. Često bi čitave grupe ljudi bile poredane na obali Dunava i nakon što im je naređeno da izuju cipele pucano im je u leđa, a njihova tijela bi upala u vodu, koja ih je nosila dalje od mjesta zločina. Cipele, koje su se za vrijeme Drugog svjetskog rata teško nabavljale, sklanjane su sa strane i prodavane na crnom tržištu. Partiju su 1945. godine zabranili Sovjeti kad su zauzeli Budimpeštu, a većini vođa je suđeno, dok je Salaši osuđen na smrt. Prema podacima kojima raspolaže Muzej holokausta u SAD, Partija strelastog krsta odgovorna je za smrt oko 500.000 mađarskih građana jevrejskog porijekla.

Skulpturu "Cipele na obali Dunava" osmislio je mađarski filmski reditelj Janoš Kan Togaj, a izlio ju je Đula Pauer 2005. godine. Ovaj spomenik posvećen mađarskim Jevrejima koje su u zimu 1944-1945. godine strijeljali članovi Partije strelastog krsta, jedan je od najdirljivijih spomenika žrtvama holokausta u Budimpešti.

7.000 PARI CIPELA ZBOG UBIJENE DJECE U SAD

Demonstranti u Vašingtonu prošle godine ostavili su ispred Kapitola 7.000 pari cipela, koje simbolično predstavljaju broj djece ubijene u oružanim napadima u SAD, od napada u osnovnoj školi "Sendi Huk" u decembru 2012. godine.

Cipele su ostavljene na jugoistočnom travnjaku ispred zgrade američkog Kongresa, s ciljem da se uputi jasna poruka: da se reformiše zakon o kontroli oružja ili će još djece biti ubijeno u oružanim napadima.

Vatreno oružje ubije više od 1.300 američke djece svake godine odnosno troje djece u jednom danu, istakli su tada iz organizacije.

Najčitanije