Dijete je u mogućnosti jasno pokazivati ponašanja usmjerena na druge tek kada je uspostavilo jasan pojam o sebi, odnosno kada je postalo svjesno sebe i drugih kao odvojenih bića.
Iako i u ovom području postoje individualne razlike, to se obično dešava krajem druge godine života. U ranom djetinjstvu djeca nisu sklona dijeljenju, saradnji ili davanju svojih igračaka. Takva nesklonost, kao i pojačano izražavanje svog vlasništva normalan je period djetetovog ranog razvoja.
Rečenica "to je moje" često se može čuti od dvogodišnjeg djeteta. Dijete time ne pokazuje sebičnost, već to čini kako bi jasnije odredilo granicu između sebe i okolnog svijeta, učeći tako da ono samo i svijet oko njega nisu jedno.
Takva "sebičnost" posljedica je procesa uspostavljanja jasnog pojma o sebi. Dijete u svakoj prilici nastoji potvrditi svoje vlasništvo i posjedovanje i još ga nije u mogućnosti dijeliti.
Petogodišnjak razvija saosjećanje
Prva ponašanja koja dijete pokazuje, a koja su usmjerena na dobrobit drugih, javljaju se već i prije kraja druge godine. Dijete može razumjeti da je i druga osoba u nevolji i emocionalno reagovati na nevolju drugog. Ponekad, u želji da utješi, ono može drugom djetetu ponuditi igračku ili neku drugu stvar koja mu je draga. Pomaže odraslima i drugoj djeci. No, tek s razvojem jasnog pojma o sebi i odvojenosti od drugih dijete može početi posmatrati situacije sa stajališta drugog, razumijevati, doživljavati osjećanja koje drugi doživljavaju i imati sposobnost da saosjeća s drugima, svjesno da se njegovi i osjećaji drugih razlikuju.
Kako razviti saosjećanje kod djeteta
Važno je napomenuti da su prije treće godine kontakti među djecom manji i kraći, a sukobi česti (zbog igračaka, pažnje drugog i slično). Iako se prosocijalno ponašanje primjećuje i ranije, tek za petogodišnjaka možemo reći da ima razvijeno suosjećanje s drugima, zna davati i pomagati, dijeli, sarađivati, poštovati druge i njihovo vlasništvo. U dobi između treće i pete godine dijete polako razvija te vještine i stiče iskustva u davanju, dijeljenju, pomaganju, no još ne pokazuje stalnost i konstantnost u takvom ponašanju.
Kako podstaći prosocijalno ponašanje
Iako od najranije dobi možemo primijetiti da su neka djeca sklonija dijeljenju, saradnji i pomaganju, prosocijalno ponašanje se uči i važno ga je podsticati u odrastanju djece. To možete činiti davanjem pohvala djetetu za poželjno ponašanje (smiješak, odobravanje, nagrada…), podsticanjem djece da daju i posuđuju svoje stvari (igračke, knjige, hranu…) drugima, ali i vlastitim primjerom. Odrasli s kojima dijete dolazi u dodir, najprije roditelji, važni su modeli od kojih dijete uči. Oni svojim primjerom najbolje mogu pokazati djetetu kako pomoći, dati, dijeliti, utješiti i sarađivati s drugima, podstičući tako i razvoj prosocijalnog ponašanja kod djeteta.
Nemojte ih kritikovati
Kada razmišljamo o tome kako reagovati u situacijama kada dijete nije sklono izraziti prosocijalno ponašanje, treba da imamo na umu razvojne sposobnosti i mogućnosti djeteta. Važno je da dijete ne kritikujemo i ne kažnjavamo za nešto što je normalan dio njegovog razvoja i da ne zahtijevamo od njega nešto na šta razvojno još nije spremno. U svakom slučaju, uvijek je bolje podsticati i ukazivati na poželjna ponašanja nego kritikovati ona koja ne želimo da se javljaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.