Život

Pratite nas na Google news

Roditeljska ovisnost o ekranu može preći na djecu

Roditeljska ovisnost o ekranu može preći na djecu
Foto: Pixabay | Roditeljska ovisnost o ekranu može preći na djecu
N.N.

Agencija za zaštitu okoline upozoravala je na opasnosti pasivnog pušenja 1991. godine, otprilike 30 godina nakon što su naučnici ustanovili da pušenje cigareta izaziva rak. Danas, sve više istraživanja ukazuje na novi indirektni zdravstveni rizik.

Baš kao što boravak u blizini pušača može povećati rizik od raka, bolesti srca i pluća te cijelog niza drugih bolesti, sasvim je moguće da je i "pasivna izloženost ekranima" opasna po dječje zdravlje, tvrdi Joelle Renstrom sa Univerziteta u Bostonu, a prenosi Yahoo News.

Roditelji koji se ne mogu suzdržati od upotrebe vlastitih mobitela tako bi mogli nehotice dovesti do toga da i njihova djeca postanu ovisnici o ekranima.

Joelle Renstrom je još prije deset godina primijetila da njeni studenti ne mogu provesti 50 minuta bez mobitela, što joj je otežalo vođenje nastave, a ujedno ju je zainteresovalo to što se događa.

Sprovela je anketu među svojim studentima i ustanovila da 20 posto njih svoje ponašanje smatra "ovisnošću", a još veći dio njih svoje korištenje mobitela opisuje negativnim terminima. Danas smatra da za to nisu krivi sami učenici, nego odrasli od kojih su naučili takvo ponašanje.

U prosjeku, odrasli Amerikanci provjeravaju svoje mobitele više od 2.500 puta na dan. Prema Američkom udruženju psihijatara, to zadovoljava sve kriterijume za ovisnost.

Naravno, gledanje društvenih mreža pred djecom nije isto kao duvanje dima u lice, ali svejedno može imati negativne posljedice. Današnje majke često provjeravaju vijesti, e-mailove, dopisuju se s prijateljicama ili učestvuju u grupnim diskusijama o roditeljstvu dok čuvaju svoju djecu.

Razumljivo je da se povremeno zažele društva odraslih, ali djeca, pa čak i dojenčad, primjećuju te navike. Posmatraju roditelje kako često posežu za naizgled čarobnim predmetom koji bljeska, svjetluca, ispušta zvukove i prikazuje pokretne slike. Ko ne bi poželio takvu igračku? Ali problem je u tome što želja za telefonom tako postaje dio osobnosti.

Osim toga, djeca vole oponašati. Ljudski se mozak razvija do 25. godine, a istraživanja ukazuju da je adolescentski mozak posebno sklon nepotrebnim rizicima, traženju odobravanja vršnjaka i slabijoj kontroli nagona. Povežemo li to s cjeloživotnim doživljajem mobitela kao objekta žudnje, nije neobično što toliki tinejdžeri teško ispuštaju mobitel iz ruku. Odrasli su ti koji bi svojim primjerom trebalo da pokažu djeci da tehnologiju treba koristiti odgovorno i umjereno, zaključuje Renstrom.

(24sata.hr)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije