Ja se ponosim time što stojim na čelu armije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu kazati da su žene u toj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdržljivosti, bile i jesu na prvom mjestu i u prvim redovima i svim narodima Jugoslavije čini čast što imaju takve kćeri.
Ovo su riječi Josipa Broza Tita izrečene za vrijeme Drugog svjetskog rata na Prvoj zemaljskoj konferenciji Antifašističkog fronta žena (AFŽ) u Bosanskom Petrovcu, kada je ovaj pokret postao jedinstvena organizacija svih žena Jugoslavije i važan faktor u Narodnom frontu i u mobilizaciji žena tokom rata.
Ostalo je zabilježeno da je u Narodnooslobodilačkom ratu od 1941. do 1945. godine u oružanim dejstvima na teritoriji bivše Jugoslavije učestvovalo oko 100.000 žena, od čega je čak 25.000 izgubilo živote.
Podaci dalje kažu da je oko 2.000 žena ponijelo oficirski čin, a Partizansku spomenicu dobilo je ukupno njih 3.344, dok je Ordenom narodnog heroja odlikovana svega 91 žena.
Jedna od onih koje su u nesumljivoj požrtvovanosti u ratu dale svoj život i ponijele čin narodnog heroja jeste i Radojka - Rada Vranješević.
Rade se danas sjećamo kao žene koja je potekla iz svešteničke porodice iz okoline Banjaluke. Pamtimo je i kao humanitarnu radnicu, borca za lijeve ideje u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a istorijska nauka kaže da je najznajačnija kao heroina koja je izgubila život za vrijeme njemačkog desanta na Drvar.
Njen 26. rođendan 25. maja 1944. godine ujedno bio je i posljednji dan njenog kratkog života. Pri obavljanju važnih ratnih zadataka tog dana su je u jutarnjim časovima uhvatili njemački padobranci, te sproveli u logor kod Šobića groblja u Drvaru, gdje je uslijedila osmočasovna tortura mučenjem. Poginula je pri pokušaju bijega i herojski pala za slobodu ispisavši stranice istorije.
"Ugledasmo malu vitku ženu kako svom snagom trči niz brdo; peševi kaputa lepršaju joj oko nogu. Pucnjevi se razliježu. Svi smo bez daha posmatrali, strepjeli za svaki njen sekund. 'Još samo malo', oteo se dječji uzvik. Malo, još malo - bila nam je jedina misao. Hoće li im umaći!? Pucaju, pucaju... Odjednom se srušila. A imala je još tako malo do potoka obraslog u vrbe, do Vrbovca. 'To je Rada!', prošapta neko. Bilo nam je strašno", svjedočila je Mileva Vidović o pogibiji Rade Vranješević, a njeno sjećanje zabilježila je Mila Beoković u knjizi "Žene heroji" objavljenoj u Sarajevu 1968. godine.
U pomenutom svjedočenju ističe se da je Vranješevićeva dobro znala kako postupa nacistički okupator, te da nije htjela, niti je po svojoj prirodi mogla da se pokorava njegovim naređenjima i po svaku cijenu sačuva svoj život.
"Nije mogla opet u pojatu iz koje su cijeli protekli dan izvlačili mlade, lijepe žene i djevojke. Otuda i njena uporna nastojanja u toku cijelog prethodnog dana i noći da pronađe izlaz prema partizanima. Otuda njena čvrsta odluka da bježi, makar i po danu. Drugačije nije htjela, nije mogla da učini. Odlučila se za časnu smrt", svjedočenje je Mileve Vidović, koje ima posebnu težinu kada znamo kako je o borbi prije pogibije govorila sama Rada Vranješević i kakvu je svijest o toj borbi imala.
Ostao je sačuvan njen govor sa Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine.
"Žene Bosne i Hercegovine, uzevši značajno učešće u Narodnooslobodilačkoj borbi, postale su čvrst oslonac Narodnooslobodilačkog pokreta. Zajedno sa svojim drugovima, žene će se i nadalje boriti protiv okupatora i njegovih sluga, a sutra, poslije oslobođenja naše zemlje, one će uložiti sve svoje snage u izgradnju sretne budućnosti naše BiH u okviru federativne Jugoslavije", govorila je tada Rada.
Zanimljivo je da je ona bila prva žena koja se obratila na pomenutom zasjedanju i da je njena potonja pogibija podstakla Miru Kesić da dom za nezbirinutu djecu otvoren poslije rata u Banjaluci nazove baš po njoj.
Sretnija budućnost o kojoj je govorila Rada Vranješević bila je na pomolu.
Dom je prvobitno bio smješten u Gundulićevoj ulici u banjalučkom naselju Borik, a od 1974. godine u Ulici Filipa Macure, gdje se nalazi i danas.
Danas se po Radi Vranješević zove i jedna ulica u Banjaluci, njena bista stoji uz biste heroja NOR-a u centru Banjaluke, a sahranjena je na Partizanskom spomen-groblju u ovom gradu, gdje su njeni posmrtni ostaci preneseni nakon oslobođenja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
