KASEL - On je jedan od posljednjih svoje vrste: časovničarski majstor Vahid Ćurić zauzima posebno mjesto u časovničarskoj industriji.
Jer, popravke satova odavno su pod kontrolom renomiranih proizvođača, a cijeli ovaj sektor pati od velikog nedostatka stručne radne snage i podmlatka.
Vahid, rođen u Bosni i Hercegovini, odavno je već penzioner, al isa istom strasti popravlja starije i veoma stare mehaničke ili polumehaničke satove, za koje često gotovo da više nema rezervnih delova. Za njega, sada 77-godišnjaka, to nije samo način zarade, već i strast i hobi.
U maloj radionici u kaselskom naselju Nidercvjeren, osim tihog otkucavanja u raznim tonovima, ne čuje se ništa drugo. Na zidu vise kukavičji satovi različitih generacija, u jednom uglu stoje ogromni podni satovi. Naspram njih, na komodi se okreće automatska test-mašina za navijanje, sa već popravljanim automatskim ručnim satovima. A u samom centru, među raznim alatima, sjedi Vahid Ćurić za svojim radnim stolom. Sa časovničarskom lupom u uglu oka, pincetom pažljivo postavlja sićušne šrafove, jedva milimetar u prečniku, u okrugli mehanizam veličine zatvarača boce za piće.
Karijera duga 50 godina
I to traje već više od 50 godina. On posjeduje dva zlatna majstorska sertifikata – od zanatskih komora u Kaselu i Hildesheimu – koji vise na zidu.
„Dokle god su mi ruke mirne, oči snažne i živci dobri, nastavljam dalje“, kaže Ćurić. Naučiti časovničarski zanat bio je životni san njegove rano preminule majke. Šegrtovao je još u Bosni i Hercegovini. U Kaselu se, nakon majstorskog ispita 1975. godine, osamostalio sa radnjom satova i nakita u Obercvjerenu.
Ali već posle pet godina morao je da zatvori, kada su jeftini kvarcni satovi preplavili tržište. Zato je promijenio profesiju. U Kaselu se kod Mercedesa školovao za industrijskog majstora i uz večernje studije stekao diplomu iz informatike. Do penzije je radio u Telekomovoj diviziji T-Systems.
Svoju radionicu, međutim, Ćurić je održavao svih tih godina. Klijenti iz cijele Njemačke javljali su mu se i javljaju mu se i danas: nasljednici koji na tavanu pronađu stari sat preminulog člana porodice i žele da ga ponovo pokrenu. Ili studentkinja koja, u znak sećanja na voljenog djeda, želi da oživi njegov stari Omega sat.
„Kod ovih starih satova često je manje važna materijalna, a mnogo više ta neka druga, emotivna vrijednost. Uz takve satove vezane su čitave porodične priče“, kaže majstor.
Njegovi klijenti su i brojni kolekcionari, koji ponekad zaborave na svoj vrijedan sat godinama u sefu. Njegova baterija vremenom iscuri i uništi mehaničke delove u mehanizmu. Ćurić tada često može da pomogne – jer raspolaže blagom od oko milion rezervnih dijelova, koji se inače više nigdje ne mogu naći.