GRADIŠKA - Susret Anžeja Janjeca (35), načelnika poljskog grada Boleslaveca, sa Banjalučankom Maricom Ćorković (82) u Čelinovcu kod Gradiške u avgustu ove godine bio je pun emocija.
Porodične veze između Čelinovca i Poljske
- Marica Ćorković danas živi u Banjaluci.
- Dio njene porodice odselio je u Poljsku 1946. godine.
- Anžej Janjec je načelnik poljskog Boleslaveca i potomak porodice iz Čelinovca.
- Marica i Anžej do ovog avgusta nisu se lično poznavali.
- Njihov susret organizovan je tokom „Pirogijade“ u Čelinovcu.
- Posredovalo je Udruženje Poljaka i prijatelja „Mak“.
Dugo čekali priliku
Njih dvoje dugo su čekali priliku da se vide i upoznaju.
Posredovala je Marija Buganik, predsjednica Udruženja Poljaka i prijatelja "Mak". Anžej je unuk Marijine sestre Angeline, koja je rođena u Čelinovcu, a 1946. godine sa brojnom porodicom, komšijama i sunarodnicima odselila se u Poljsku. Bio je to put u napuštene i prazne prostore, na osnovu sporazuma između Jugoslavije i Poljske, koje su prethodno naseljavali Nijemci.
Nikola Salamonić, otac Marice Ćorković, porijeklom sa ostrva Jelsa, nije se htio seliti u Poljsku, nego je sa suprugom Mihalinom ostao u Čelinovcu, a kasnije se preselio u Banjaluku. U gradu na Vrbasu godinama je radio u ugostiteljstvu, bio je konobar u hotelu "Bosna".
"Govorio je: 'Zašto da idem odavde? To nikako. Ako bi se moralo, onda ću se vratiti na Jelsu, a neću u Poljsku", prepričala nam je Marica okolnosti ostanka njene porodice u ovom kraju.
Sa sestrom Angelinom, koja je otišla u Poljsku, u Galiciju i Bukovinu, odakle su njihovi preci doselili u Potkozarje krajem 19. i početkom 20. vijeka, redovno je održavala porodične veze. Ispod starih hrastova, zasađenih kada su Poljaci naselili ovaj, do tada zapušteni i šumoviti kraj, Marica pored Crkve Svetog Mihovila u Čelinovcu, oživljava uspomene.
"Moja sestra Angelina, sa četvoro djece, često je dolazila u Banjaluku. Govorila je, zalagala se, da pamtimo odakle smo, da naša djeca znaju ko smo, kojem rodu pripadamo i da čuvamo porodične korijene, jer je zaborav najveće zlo koje može zadesiti čovjeka".
Vrijeme izbrisalo porodične veze
Ipak, vrijeme je razgradilo njihove porodične i rodbinske veze, nastupila su tegobna vremena, a posjete bivale sve rjeđe. Marica i Angelina zbog životne dobi više nisu bile u mogućnosti da se međusobno posjećuju, a njihovi potomci, zauzeti obavezama, odlagali su porodične susrete.
"Kada je Marica saznala da je unuk njene sestre, po ženskoj liniji, načelnik Boleslaveca, kojeg nikada nije vidjela, niti sa njim ima kontakt, zamolila nas je, u Udruženju Poljaka i prijatelja 'Mak', čiji je ona član u Banjaluci, da pomognemo i da posredujemo", ispričala nam je Marija Buganik. Prilika za to ukazala se na nedavnoj "Pirogijadi" u Čelinovcu, gdje je u delegaciji iz Poljske najavljen Anžej Janjec, Maričin rođak. To je za Mariju bio dobar znak, odnosno prilika da ispuni dugogodišnju želju Marice Ćorković.
Dirljiv susret
Marija Buganik je obavijestila Maricu da će u goste doći, niko drugi do Anžej, i ona je sa unukom Nikolom Tramošljikom došla u Čelinovac. A onda je uslijedio dirljiv susret. Marija Buganik je Anžeju, načelniku grada sa kojim njeno udruženje njeguje višegodišnju plodnu saradnju, predstavila tetku Maricu. Pogledali su se i odmah shvatili da pripadaju istoj porodičnoj lozi, da su bliska rodbina.
"Dušo moja, tetka želi da te zagrli, poljubi, da srcu ispuni želju. Veoma sam uzbuđena, tresem se", obratila se Marica svome Anžeju, srdačnom i veoma uspješnom mladiću koji je prvi put u Čelinovcu, mjestu svojih predaka.
"Radujem se. Ovdje je sahranjen moj djed. U mojoj familiji se uvijek govori o Čelinovcu. Ovo mjesto je oduvijek u pričama koje sam slušao od djetinjstva, a sada je u mojoj stvarnosti", govorio je, u tetkinom zagrljaju, zagledan sa ovog vidikovca u kozarske vrhunce na jednoj, i lijevčansku ravnicu na drugoj strani. Anžej nam je takođe rekao:
"Samo poneku riječ znam na srpskom ili hrvatskom jeziku, ali uskoro ću naučiti. To mi je u krvi. I ponovo ću doći. Ovaj susret sa tetkom i sa još nekim rođacima, porodicama Kozminčuk i Najdek, za mene je veoma emotivan, on mi je otvorio vrata porodičnih sjećanja".
Da se bolje upoznamo
Anžej, Marica i njen unuk Nikola razmijenili su brojeve telefona i uspostavili pokidane veze na vrelom avgustovskom danu te dogovorili porodične susrete.
"To je moja bliska familija. Ovdje sam imao sreću, pored crkve, u selu Čelinovac, kao najboljem mjestu, da ih sretnem. Za početak. Sada ću se potruditi da se bolje upoznamo. U bliskom vremenu to će se dogoditi", izgovorio je porodični zavjet Anžej Janjec ispraćajući tetku Maricu Ćorković, koja nije ni pretpostavila da će molba, neobavezna priča bez mnogo očekivanja izgovorena u Udruženju Poljaka i prijatelja "Mak" u Banjaluci imati ovako srećan nastavak i vratiti je u vrijeme prije osam decenija, kada se rastala sa brojnom rodbinom, koja je odselila u Poljsku.