Kao i u svemu drugom u životu, nacisti su vrlo dobro znali šta žele od svojih žena i nisu se nimalo libili to direktno tražiti.
Najbitnija uloga žena je svakako bila ona majčinska, koja bi za posljedicu povećavala arijevsku rasu, donijela više radne snage i omogućila Nijemcima da zavladaju svijetom kao superiorni.
Jedan od prvih zakona koje je Hitler donio bio je onaj iz 1933., tzv. Zakon o poticanju na brak. Prema njemu, država je pozajmljivala 1.000 maraka, što je tada iznosilo prosječni devetomjesečni prihod. Čak 800.000 novopečenih bračnih parova to je objeručke prihvatilo.
Osim toga, postojao je i način kako se moglo izbjeći vraćanje novca - rođenje jednog djeteta smanjivalo je dug za 25 odsto, dvoje djece 50 odsto, a s njih četvoro cijeli bi dug bio direktan - što je bio vrlo učinkovit način poticanja nataliteta.
Postojao je i dugoročni cilj - kako je Njemačka rasla bilo joj je potrebno sve više vojnika, jer je rastuća populacija zahtijevala da mladi dječaci postanu vojnici, a mlade žene majke.
Da se ideja "lebensrauma" ostvari, Njemačkoj je bilo potrebno toliko veliko stanovništvo koje može popuniti ogromne praznine istočne Evrope. Ta je politika uzela toliki zamah da se 1943. razmišljalo i o uvođenju zakona prema kojem bi svaka plodna žena morala imati četvoro djece, od kojih bi njihovi očevi morali biti "rasno čisti".
Hajnrih Himler, vođa SS, bio je velik zagovarač te ideje. Otac te djece nakon ispunjenja kvote s jednom ženom tada bi bio "pušten" iz braka kako bi mogao oploditi još žena. Ipak, zakon nije nikad odobren jer se strahovalo da bi rezultirao društvenom anarhijom.
Na rođendan svoje majke 12. avgusta, Hitler koji je cijeli život veličao i patio za njom, odlučio je dodjeljivati tzv. Majčinski krst ženama koje su izrodile najviše djece.
Zlatni krst bi dobile žene koje su rodile čak osmoro djece, srebreni se dobivao za šestoro djece, dok je bronzani bio namijenjen onima sa "samo" četvoro djece.
Izuzev nekoliko specifičnih poslova, Hitler nije vidio nikakvog smisla u tome da žene rade, njihova je uloga bila biti odlične majke i supruge svom mužu, a to su mogle biti jedino ako su apsolutno posvećene kućanstvu, djeci i njemu.
Od najranije dobi djevojčice se u školama učilo kako se sve "dobre Nijemice" trebaju udati mlade te usrećiti svom supruga.
"Misija je žena da budu lijepe i donose djecu na svijet. To uopšte nije tako nemoderno kako se čini. Ženka ptića uljepšava se za svog mužjaka i za njega snese jaja. U zamjenu, mužjak se brine o njoj skupljajući hranu i čuva je od neprijatelja", rekao je Jozef Gebels 1929. godine.
U Vajmarskoj Njemačkoj bilo je oko 100.000 ženskih učiteljica, 3.000 doktorica te oko 13.000 muzičara. Već kroz nekoliko mjeseci nakon Hitlerovog dolaska na vlast, brojne žene doktorice i državne službenice su dobile otkaz, a to je isto slijedilo i advokaticama.
Početkom Drugog svjetskog rata rijetke su žene imale posao s punim radnim vremenom. Ipak, zbog nedostatka osposobljenih ljudi, 1937. je donijet zakon prema kojem su žene morale odraditi "godinu dužnosti", u kojoj su patriotski trebale besplatno raditi kako bi pomogle nacističkom "ekonomskom čudu".
Kao kućanicama i majkama, život im se mogao lagano kontrolisati, a savjetovalo im se da ne nose šminku ili hlače. Nije bilo dopušteno bojiti kosu ili nositi minival, jer se vjerovalo kako to može imati loš uticaj na zdravlje, a posljedično i na plodnost. Ženama se strogo zabranjivalo mršavjeti - jer se smatralo kako je jača građa najbolja za donošenje zdrave i jake djece na svijet, a mršave žene će imati puno komplikacija u trudnoći. Iz istog razloga nije se smatralo dobrim da puše, piše express.hr.
Pogledajte video:
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.