Danas je teško zamisliti da su neke od pruga, puteva i velikih građevinskih projekata širom nekadašnje Jugoslavije gradile desetine hiljada mladih ljudi, među kojima je bilo i tinejdžera.
U rukama su im često bili lopate, krampovi i kolica, dok je mehanizacije bilo daleko manje nego na današnjim gradilištima.
Radilo se teško, ali omladinske radne akcije nisu bile samo gradilišta. Poslije smjene igrali su se fudbal i druge sportske igre, organizovane su priredbe, horovi, bioskopske projekcije i takmičenja. Tu su nastajala prijateljstva, ali i ljubavi.
Ipak, iza fotografija nasmijanih brigadira i priča o zajedništvu postojala je i druga strana - naporan fizički rad, nedostatak hrane i opreme, disciplina i život daleko od kuće.
Posebno mjesto u toj priči ima Bosna i Hercegovina. Upravo ovdje su izvedene dvije velike poslijeratne omladinske radne akcije koje su ostale među najpoznatijima - izgradnja pruga Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo.
Zemlju je poslije rata trebalo ponovo izgraditi
Jugoslavija je iz Drugog svjetskog rata izašla razorena. Industrija, putevi i željeznice bili su teško oštećeni, dok je nova vlast željela da ubrzano obnovi zemlju i poveže njene krajeve.
Omladinske radne akcije postale su jedan od načina da se to ostvari.
Od 1946. do 1963. velike savezne akcije bile su jedan od simbola tadašnje države. Samo tokom prvog petogodišnjeg plana, od 1947. do 1952. godine, više od milion mladića i djevojaka radilo je na oko 70 značajnih objekata.
Iza ogromnih brojki često su stajali veoma mladi ljudi. Na pojedinim gradilištima veliki dio brigadira činili su tinejdžeri. Prema istraživanjima, na gradilištima Novog Beograda 1949. godine čak 59 odsto graditelja imalo je između 14 i 18 godina.
Brčko-Banovići: Desetine hiljada mladih na 90 kilometara pruge
Jedna od prvih velikih saveznih omladinskih radnih akcija organizovana je upravo u BiH.
Bila je to izgradnja pruge Brčko-Banovići 1946. godine.
Na izgradnji oko 90 kilometara pruge učestvovalo je približno 60.000 omladinaca, a radovi su trajali od maja do novembra.
Pruga je imala veliki privredni značaj jer je trebalo da omogući efikasniji transport uglja iz banovićkog rudarskog područja prema drugim dijelovima zemlje.
Ali Brčko-Banovići bilo je tek zagrijavanje za ono što je uslijedilo godinu kasnije.
Na pruzi Šamac-Sarajevo oko 217.000 omladinaca
Već 1947. pokrenuta je izgradnja pruge Šamac-Sarajevo, jednog od najvećih poduhvata tog vremena.
Na gradilište je stiglo oko 217.000 omladinaca, a radovi su trajali od aprila do novembra 1947. godine.
Za današnje standarde teško je zamisliti način na koji se radilo. Ogroman dio posla obavljan je ručno, uz veliki broj brigadira i relativno malo građevinske mehanizacije.
Kopalo se, nasipala se zemlja, gurala kolica i uređivala trasa. Hiljade mladih mjesecima su živjele uz gradilište.
Za mnoge od njih to je bio prvi odlazak daleko od rodnog mjesta.
Nisu samo kopali i nosili
Omladinska radna akcija nije prestajala završetkom radnog dana.
Brigadiri su bili raspoređeni u brigade koje su imale svoje zastave, rukovodstvo i pravila. Organizovana su takmičenja, a posebno mjesto zauzimalo je "udarništvo".
Najuspješnije brigade i pojedinci dobijali su pohvale i nagrade, dok su radni rezultati predstavljani kao stvar ličnog i kolektivnog ponosa.
Postojali su horovi, pozorišne i literarne sekcije, biblioteke, bioskopi i sportska takmičenja.
Život na velikim akcijama bio je organizovan gotovo kao u malim naseljima. Postojali su štabovi, menze, ambulante i prostori za kulturne i sportske aktivnosti.
Za mladića ili djevojku koji su došli iz manjeg mjesta takvo iskustvo moglo je predstavljati potpuno novi svijet.
Gradili su Novi Beograd
Jedan od najvećih projekata na kojem su učestvovali brigadiri bila je izgradnja Novog Beograda.
Od 1947. do 1950. godine u radovima je učestvovalo oko 143.000 omladinaca.
Radili su, između ostalog, na objektima današnje Palate Srbije, hotelu "Jugoslavija" i Studentskom gradu.
Mladi su dolazili iz različitih dijelova tadašnje države i zajedno živjeli u brigadama.
U tome se nalazio i važan politički cilj omladinskih akcija. Zajednički rad mladih iz različitih republika trebalo je da doprinese stvaranju osjećaja pripadnosti zajedničkoj državi i ideji "bratstva i jedinstva".
Na auto-putu Beograd-Zagreb oko 250.000 mladih
Još veći broj omladinaca okupila je izgradnja auto-puta Beograd-Zagreb.
Od 1948. do 1950. na ovom projektu radilo je oko 250.000 mladih.
Uz njih je bilo između 70.000 i 80.000 pripadnika tadašnje Armije, kao i približno 14.500 inženjera, tehničara i stručnih radnika.
Izgrađena su 382 kilometra kolovoza, uz ogromne zemljane radove i stotine pratećih građevinskih objekata.
Bila je to do tada najveća omladinska radna akcija.
Projekat nije privukao samo omladinu iz Jugoslavije. U radovima je učestvovalo i oko 3.500 mladih iz najmanje 40 drugih zemalja, navodi se u priči Kurira.
Za jedne avantura života, za druge politički projekat
Upravo zbog svega što se događalo izvan samog gradilišta, sjećanja na omladinske radne akcije ni danas nisu jednostavna.
Za neke učesnike predstavljale su avanturu mladosti. Prvi put su odlazili iz svog sela ili grada, upoznavali vršnjake iz drugih dijelova Jugoslavije i sklapali prijateljstva koja su trajala decenijama.
Na akcijama su se rađale i ljubavi, a kolektivni život stvarao je osjećaj pripadnosti koji su mnogi učesnici pamtili čitavog života.
Za druge, međutim, radne akcije ne mogu se odvojiti od političkog sistema u kojem su nastale.
Rad, disciplina, parole, takmičenja i kolektivni život bili su i način da tadašnja država vaspitava generacije mladih u skladu sa svojim političkim i društvenim vrijednostima.
Zato ih nije moguće posmatrati isključivo kroz nostalgiju.
Iza pjesme, zastava i osmijeha bio je težak rad
Stare fotografije brigadira često prikazuju nasmijane mladiće i djevojke sa zastavama i alatima, ali poslijeratna stvarnost bila je mnogo teža.
Nedostajalo je hrane, odjeće, obuće, ćebadi i drugih osnovnih potrepština. Na pojedinim gradilištima pojavljivali su se zdravstveni problemi, a bilo je poteškoća i sa organizacijom života i rada.
Fizički napor bio je veliki, posebno imajući u vidu koliko se poslova obavljalo ručno.
Iza pjesme i druženja stajali su dugi radni dani, žuljevi, umor, disciplina i mjeseci provedeni daleko od kuće.
Upravo ta kombinacija teškog fizičkog rada i intenzivnog kolektivnog života učinila je omladinske radne akcije fenomenom koji se i danas pamti.
Novi zamah auto-puta "Bratstvo i jedinstvo"
Velike savezne akcije nisu završene početkom pedesetih godina.
Novi talas počeo je 1958, kada je omladina uključena u završetak auto-puta "Bratstvo i jedinstvo", zamišljenog kao velika saobraćajnica koja će povezivati Ljubljanu, Zagreb, Beograd, Niš, Skoplje i Đevđeliju.
Samo 1958. godine oko 54.000 omladinaca radilo je na dionici Ljubljana-Zagreb.
Narednih godina akcije su nastavljene na dionicama kroz Srbiju i Makedoniju, sve dok 1963. nije završena posljednja velika dionica kod Beograda.
Od prvih velikih pruga u BiH do auto-puta koji je povezivao veliki dio zemlje, za manje od dvije decenije stotine hiljada mladih prošle su kroz omladinska gradilišta.
Zašto se omladinske radne akcije pamte i danas?
Omladinske radne akcije bile su istovremeno način obnove zemlje, veliki infrastrukturni poduhvat, politički projekat, mjesto druženja i za mnoge učesnike svojevrstan ritual odrastanja.
Na gradilištima su zajedno radili mladi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i drugih krajeva tadašnje Jugoslavije.
Zbog toga su i sjećanja različita.
Neko pamti blato, žuljeve i iscrpljenost. Neko jutarnja postrojavanja i radne norme. Drugi pjesmu i gitaru poslije smjene, prijateljstva ili prvu ljubav.
A ostali su i kilometri pruga i puteva.
Možda je upravo u tome razlog zbog kojeg omladinske radne akcije i decenijama kasnije izazivaju pažnju. Iza velikih brojki, kilometara pruga i hiljada kubika zemlje stajali su mladi ljudi, među kojima su mnogi imali svega 15, 16 ili 17 godina, uvjereni da svojim rukama učestvuju u izgradnji zemlje.