SJENICA - U jednoj drvenoj sobi, bez struje i savremenih uslova za život, porodica iz sela Doliće na Pešterskoj visoravni podigla je devetoro djece. Njihova priča danas svjedoči o vremenu kada su surove zime i borba za opstanak određivale svakodnevicu u ovom dijelu Srbije.
Dok se danas mnogima život bez električne energije, frižidera ili centralnog grijanja čini nezamislivim, na Pešteru su generacije odrastale upravo u takvim okolnostima.
U selu Doliće ostalo je sačuvano svjedočanstvo o porodici koja je devetoro djece odgojila u jednoj jedinoj prostoriji, u drvenoj kući, oslanjajući se na vlastiti rad i ono što su mogli da obezbijede prije dolaska zime.
Njihovu priču zabilježila je ekipa dokumentarnog serijala "Oaza", koji se emituje na YouTube kanalu "Kulturista / Coolturista", u reportaži objavljenoj 6. oktobra.
Devetoro djece, jedna soba i zime koje traju mjesecima
Pešterska visoravan nije bez razloga dobila nadimak "srpski Sibir". Zime su ovdje duge, temperature se spuštaju duboko ispod nule, a snijeg može da odsiječe udaljena sela od ostatka svijeta.
U takvim uslovima trebalo je podići devetoro djece, obezbijediti hranu, ogrev i sve što je potrebno da porodica pregura mjesece tokom kojih je i odlazak do najbliže prodavnice mogao biti ozbiljan poduhvat.
Upravo zato priča iz Dolića nije samo svjedočanstvo o siromaštvu. Ona pokazuje koliko je nekadašnji život zahtijevao rada, odricanja i snalažljivosti.
U jednoj prostoriji odvijao se gotovo čitav porodični život. Tu se spavalo, jelo, grijalo i provodilo vrijeme tokom dugih zimskih večeri.
Bez struje i savremenih kućnih aparata, porodice su morale unaprijed da razmišljaju o svakom dijelu zime.
Kameni trapovi: Kako se čuvala hrana bez frižidera?
Ekipa "Oaze" tokom obilaska Peštera zabilježila je i neobične kamene objekte ukopane u brda, koji na prvi pogled podsjećaju na bunkere.
Riječ je o starim trapovima, prostorima koji su služili za čuvanje hrane.
U vrijeme kada nije bilo frižidera i zamrzivača, takvi objekti bili su dragocjeni. Njihova konstrukcija i položaj omogućavali su da se namirnice sačuvaju tokom hladnih mjeseci.
Ovi kameni trapovi danas su podsjetnik na vrijeme kada je opstanak zavisio od iskustva koje se prenosilo s generacije na generaciju.
Za stanovnike Peštera zima nije počinjala prvim snijegom. Za nju se pripremalo mnogo ranije, dok su putevi još bili prohodni, a domaćinstva mogla da dopune zalihe.
Iz Nizozemske došla na Pešter i otvorila školu jahanja
Iako priče o nekadašnjem životu na visoravni govore o oskudici, Pešter danas privlači i ljude koji u njegovim prostranstvima vide priliku za drugačiji život.
Među njima je Dina, djevojka koja je Nizozemsku zamijenila Pešterskom visoravni i pokrenula školu jahanja.
Umjesto gradske svakodnevice, izabrala je konje, pašnjake i otvorena polja.
Njena priča pokazuje da ono što je nekada stanovnicima ovog kraja predstavljalo prepreku, poput udaljenosti i velikih nenaseljenih prostranstava, danas može postati prednost.
Škola jahanja posjetiocima omogućava da Pešter upoznaju na drugačiji način, izvan uobičajenih turističkih ruta.
Rendžeri pomažu kada snijeg odsiječe sela
O tome koliko život na visoravni može biti zahtjevan govori i rendžer Sabahudin Abdagić, jedan od sagovornika dokumentarne reportaže.
Njegov posao nije samo obilazak prirodnih predjela i upoznavanje posjetilaca s ljepotama Peštera.
Tokom teških zima rendžeri su pomagali stanovnicima udaljenih sela, dostavljajući hranu i lijekove kada snijeg onemogući normalno kretanje.
Iza prizora nepreglednih bijelih polja tako se krije svakodnevica ljudi kojima vremenske prilike mogu odrediti hoće li na vrijeme dobiti osnovne potrepštine.
Ekipa serijala posjetila je i kamp "Peštersko polje", gdje domaćini upoznaju goste s prirodom, životinjskim svijetom i manje poznatim dijelovima visoravni.
Izvori koji ostaju topli i usred zime
Reportaža vodi i do rijeke Vape, odnosno izvora u selu Čedovo koje mještani nazivaju "čedovske banjice".
Posebno su zanimljivi jer, prema svjedočenjima lokalnog stanovništva, voda na njima ostaje topla čak i tokom zimskih mrazeva.
Takva mjesta dodatno otkrivaju koliko je Pešter raznovrstan, od predjela u kojima snijeg mjesecima otežava život do izvora koji ne prestaju da privlače pažnju ni tokom najhladnijih dana.
Priča o devetoro djece iz Dolića ipak ostaje jedan od najupečatljivijih dijelova reportaže. U samo jednoj drvenoj sobi stala je svakodnevica velike porodice, danas gotovo nezamisliva generacijama koje odrastaju uz sve pogodnosti savremenog života.
Pogledajte reportažu "Kako se nekada živelo u SRPSKOM SIBIRU? | PEŠTER | Oaza".