TREBINJE - Dvije sestre, Nika i Ena Vrtikapa, koje imaju tek 12 i sedam godina, već nekoliko godina se bave tradicionalnim hercegovačkim vezom, u kome su postale prave umjetnice.
Šta sve vezu Nika i Ena
- „Nogice“, odnosno male cipelice za bebe
- „Ošvice“, ukrase za košulje
- Stolnjake i miljee
- Tradicionalne hercegovačke motive na haljinama
- Poklone za rođendane i krštenja
- Radove namijenjene humanitarnom bazaru „Djeca djeci“
Same izrazile želju
Zanimljivo je da dvije sestrice vez nisu naučile ni od mame, niti od svojih baka, već su same izrazile želju da se učlane u lokalno Udruženje žena "Vasila" koje se bavi upravo očuvanjem ove lijepe tradicije, ali je mama Tijana sa oduševljenjem prihvatila njihovu želju.
"Vezu me je naučila teta Sena iz Udruženja 'Vasila', jer, kada sam vidjela šta u ovom udruženju rade, sve mi je izgledalo lijepo i zanimljivo, pa sam i ja htjela naučiti ovu staru vještinu koja mi je nekako odmah u početku krenula od ruke", kaže Nika, koja se vezom bavi više od četiri godine.
Ima cijelu paletu radova
Danas kod kuće ima cijelu paletu radova koje su izvezle ona i njena sestra, a što je najzanimljivije, u sve su uključile i svoju mamu, koja nam je i sama priznala da do tada nije znala da veze.
"Tako je, nikada se do tada nisam bavila ovim ručnim radom, iako me je oduvijek oduševljavao, tako da sam krenula sa djecom, uvidjevši da me ovaj posao, nakon svih dnevnih obaveza, jako smiruje, pa ga danas prihvatam ne kao neki posao, već kao odmor", kaže njihova mama Tijana.
Prave i poklone
Nika i Ena su se toliko izvještile u ovom zanatu da sada, ne samo da time ukrašavaju svoju kuću, već rade i poklone koje daruju svojim prijateljima, a redovno rade i za humanitarni bazar "Djeca djeci", koji se u Trebinju organizuje krajem svake godine.
"Vezemo 'nogice', a to su kao male cipelice za bebe koje poklanjamo za njihove rođendane i krštenja, vezemo ukrase za košulje, koje se zovu 'ošvice', stolnjake i još mnogo radova", kaže Nika.
Kada im teta Sena i njene krojačice i vezilje iz Udruženja "Vasila" sašiju i haljinice, ove dvije vrijedne sestrice same na njih izvezu prepoznatljive hercegovačke motive, a ovakvu odjeću, kako kažu, nose samo na svečanostima.
Školske obaveze
"Vezemo po sat do sat i po vremena, ali ne baš svakog dana, naročito sada kada kreće škola, pa imamo školske obaveze, a moramo se malo poigrati i sa drugarima, tako da najviše volim da, kada dođem iz igre, ili kada zimi dođem iz škole, pa ne možemo izlaziti napolje zbog hladnoće, uzmem moj vez i vezem", dodaje Ena, koja je dvije godine nakon sestre i sama izrazila želju da se bavi vezom, sa samo pet i po godina.
Sestre Vrtikapa kažu da im je i baka kupovala materijal, a one su joj zauzvrat vezle milje, stolnjak ili nešto slično, pa su bile zadovoljne i one i baka.
Teta Sena iz "Vasile" ne skida osmijeh
Teta Sena iz "Vasile" ne skida osmijeh sa lica kada se govori o malim veziljama.
"Imamo mi u 'Vasili' još nekoliko djevojčica koje smo naučile vezenju i koje su naša najveća radost, jer kada vidite kako ove male ručice elegantno drže iglu i konac i kako njima vješto barataju - srca nas starijih članica su prepuna zadovoljstva", kaže Sena Đurica, koja već 20 godina uspješno vodi ovo udruženje.
Sestre Vrtikapa redovno vezu i na tradicionalnoj trebinjskoj manifestaciji "Hercegovačko sijelo", gdje im publika prilazi, pitajući se da li je u pitanju simulacija, ili one tako male zaista znaju vez, a one su, zajedno sa ostalim najmlađim članicama "Vasile", to najbolje pokazale nedavnom izložbom radova u Muzeju Hercegovine.
