Kamperi u kalifornijskom nacionalnom parku Los Padres pronašli su mladunče crnog medvjeda u aprilu. Zoolozi iz državnog Odjeljenja za ribe i divlje životinje pokušavali su da pronađu majku mladunčeta nekoliko dana. Nakon što nije bilo ni traga od nje doveli su ga u Društvo za zaštitu životinja u San Dijegu.
Rukavice, krzneni kaput i maska medveda – tako izgleda unifoma zaposlenih u Društvu za zaštitu životinja u San Dijegu koji brinu o mladunčetu crnog medveda koje je ostalo bez roditelja.
Mladunče, koje je imalo skoro dva mjeseca kada je primljeno, najmlađi je crni medvjed o kome se organizacija ikada brinula, prema riječima Outum Velč, menadžerke operacija za divlje životinje ovog Društva i jedna od zaposlenih koja brine o mladunčetu, prenosi RTS.
„U tom uzrastu, bio bi sa svojom majkom 24/7 i ne bi smeo da izlazi iz jazbine. Sigurno ne bi mogao da preživi sam u divljini, tako da će biti u skloništu oko godinu dana“, navodi Velčova.
Cilj je da se mladunče na kraju vrati u divljinu, a kostime medveda koje nose treba da smanje rizik da se medvedić navikne na ljude.
Ali da li kostimi zaista mogu da ubijede mladunče da se o njemu brinu drugi medvedi?
Prema riječima Velčove, mogu. Nedavno su obavili test i kada su ušli u njegov ograđeni prostor bez kostima kako bi se uvjerili da li ih mladunče prepoznaje kao ljude, medvedić se uplašio i pobjegao na drvo.
Zaposleni nose prave krznene kapute koji su im donirani, a da bi bili još uvjerljiviji, drže ih u zatvorenim kontejnerima sa sijenom nabavljenim iz lokalnog rezervata za divlje životinje u kojem se nalaze i medvedi. Velčova objašnjava da seno pomaže da krzno dobije miris crnog medveda.
„Sada ne znamo da li nas gleda kao surogat majke“, dodaje. „Imam osjećaj da je to više kao da smo mu drugari za igru, kao njegova braća i sestre, koji dolaze, i ako želi da se igra sa nama, preusmjeravamo ga na njegove plišane medvediće.“
Uz plišane medvediće, ograđeni prostor za mladunče je takođe pun doniranog krzna, sijena sa mirisom crnog medveda, drveća i mnoštva mjesta gdje se može da se penje i skriva što treba da imitira jazbinu.
Mladunče spava i krije se ispod jednog od većih plišanih medveda, za koga Velčova misli da ga doživljava kao svoju majku.
„Ovaj veliki plišani medvjed mu je pružao utjehu. Kada nema nas, tražio bi sklonište pored njega, odmarao se uz njega, dremao i mazio“, objašnjava menadžerka.
Takođe, zaposleni uče medvjedića vještinama koje bi ga naučila majka, poput penjanja, pronalaženja insekata za jelo i pravljenja gnijezda.
„Bilo je divno vidjeti ga kako napreduje“, kaže Velčova. „Sjećam se prvog puta kada je pojeo bubu, kopao je po zemlji i izabrao bubu i pojeo je, što je bilo sjajno.“
Istu strategiju nošenja maski tokom brige o mladim divljim životinjama u ovom utočištu su koristili i kada su hranili mladunce rakuna i kojota na flašicu. Naglašavaju da je to jako važno jer su mladunci divljih životinja veoma podložni uticajima.
„Mi ovo radimo iz čiste ljubavi“, naglašava Outum Velč. „Srećni smo što pomažemo ovim životinjama i što ih vraćamo u prirodu, a najveća nagrada nam je da ih vidimo kako napreduju u divljini.“
