Prije tačno 170 godina, 1855. godine, u Beču je osnovan k. k. privilegierte Österreichische Credit-Anstalt für Handel und Gewerbe – institucija poznata pod skraćenim imenom Creditanstalt.
Osnivač joj je bio baron Anselm Salomon fon Rotšild, pripadnik poznate bečke grane porodice Rotšild, koja je u 19. vijeku simbolisala moć kapitala, međunarodnih finansija i industrijskog razvoja.
Za Habsburšku monarhiju, Creditanstalt je bio mnogo više od obične banke – bio je motor industrijalizacije i kanal kroz koji su se usmjeravali krediti za željeznice, rudnike, fabrike i infrastrukturu širom tadašnje Austro-Ugarske. Bio je to simbol vremena u kojem su banke postajale strateški instrumenti državne politike, prenosi Biznisinfo.
Beč, kapital i BiH: početak ekonomske integracije
Kada je Bosna i Hercegovina 1878. okupirana, a potom 1908. i formalno pripojena Austro-Ugarskoj, u zemlju je, uz vojsku i administraciju, stigao i – kapital.
Bečke banke, među kojima i Creditanstalt, bile su finansijska ruka imperije. One su kreditirale:
izgradnju željeznica i puteva,
otvaranje rudnika i metalurških postrojenja,
razvoj drvne i tekstilne industrije,
te prve oblike komunalne infrastrukture – elektrifikaciju, vodosnabdijevanje, gradske tramvaje.
Kroz te projekte, Bosna i Hercegovina je postala integrisani dio ekonomskog sistema Monarhije. Kapital iz Beča pokretao je razvoj, ali je i osiguravao da profit, kamate i kontrola ostanu u rukama centralnih finansijskih centara.
U tom smislu, može se reći da je Creditanstalt bio instrument ekonomske integracije, ali i zavisnosti.
Rotšildov model: kad banka postaje imperija
Anselm Salomon fon Rotšild, nasljednik frankfurtske dinastije bankara, shvatio je da nova industrijska era zahtijeva nove institucije – banke koje ne samo da čuvaju novac, već pokreću čitave sektore privrede.
Creditanstalt je bio upravo to – razvojna i investiciona banka 19. vijeka. Njegov kapital bio je temelj izgradnje željeznica od Beča do Trsta, pa i mreže koja je kasnije prodrla u BiH.
Model je bio jasan: kreditiraj infrastrukturu – kontroliši trgovinu – preuzmi resurse.
Taj sistem nije bio samo austrijski – bio je to globalni finansijski model koji je Rotšild razvio kroz svoje filijale od Londona do Napulja.
Pad giganta koji je srušio Evropu
U 20. vijeku Creditanstalt je i dalje bio najveća banka u Austriji i stub njenog finansijskog sistema. Međutim, poslije Prvog svjetskog rata i raspada Monarhije, Austrija je izgubila ogromno tržište, dok je banka zadržala velike kredite i dugove u novim državama – među njima i u Kraljevini SHS (kasnije Jugoslaviji).
U pokušaju da se konsoliduje, Creditanstalt je 1929. godine apsorbovao Boden-Credit-Anstalt, čime je privremeno postao još veći, ali i preuzeo njegove gubitke.
Samo dvije godine kasnije, u maju 1931. godine, banka je kolabirala, a njen krah pokrenuo je lavinu bankarskih i valutnih kriza širom Evrope.
Austrijska vlada pokušala je sanaciju državnim novcem, ali panika se ubrzo proširila na Njemačku i Mađarsku – mnogi ekonomisti taj događaj smatraju početkom evropske faze Velike depresije.
Creditanstalt je kasnije reorganizovan, a poslije Drugog svjetskog rata postao je dio Bank Austria, koja danas posluje u okviru UniCredit grupe.
Tako je simbolično zatvoren krug – od porodice Rotšild do globalnog italijanskog bankarskog konglomerata.
Ekonomski tragovi koji traju
Uticaj Creditanstaltta i srodnih bečkih banaka u Bosni i Hercegovini i danas je prepoznatljiv – ne kroz imena, nego kroz naslijeđene obrasce bankarstva, ulaganja i infrastrukture.
Mnoge tadašnje pruge, rudnici i zgrade ostali su u funkciji decenijama, a koncept finansiranja razvoja iz centra prema periferiji ponovo je aktuelan u današnjim odnosima između BiH i evropskih institucija.