Veća sloboda na poslu obično se povezuje s većim zadovoljstvom i motivacijom. Mogućnost da sami odlučujemo kako, gdje i kada ćemo raditi zvuči kao idealan način organizacije posla.
Ali ta sloboda ima i drugu stranu – što više kontrole imamo nad poslom, ponekad nam je teže da ga ostavimo iza sebe kada se radni dan završi.
Ovaj fenomen naziva se "paradoksom autonomije": sloboda koja bi trebalo da nam olakša rad može dovesti do toga da radimo više i teže se mentalno isključujemo.
Posao ostaje u glavi i nakon radnog vremena
Andreana Drenčeva s King's College London i njen kolega istraživali su iskustva 40 socijalnih preduzetnika, grupe koja ima veoma visok stepen autonomije u organizovanju vlastitog rada.
Njihovo istraživanje pokazalo je da formalna sloboda i kontrola nad poslom ne znače nužno i osjećaj slobode.
Kada osoba sama kontroliše veliki dio svog posla i istovremeno osjeća snažnu odgovornost za rezultate, granica između poslovnog i privatnog života može postati sve nejasnija.
Posao tada ne završava nužno zatvaranjem laptopa. Neriješeni problemi, odluke koje treba donijeti i planovi za naredni dan mogu ostati u mislima dugo nakon završetka rada.
Drenčeva je, pišući za "The Conversation", objasnila da autonomija može otežati upravo ono što stručnjaci nazivaju "psihološkim odvajanjem" od posla – periodom tokom kojeg čovjek prestaje da razmišlja o poslovnim obavezama i oporavlja se od radnog dana.
Kada ste sami sebi šef, posao nema jasan kraj
Problem može biti posebno izražen kod preduzetnika i ljudi čiji je posao snažno povezan s njihovim ličnim identitetom.
U istraživanju Drenčeve i njenog kolege učesnici su opisivali teškoće s odvajanjem privatnog života od posla, osjećaj krivice kada ne rade, ali i potrebu da sami sebi postavljaju granice.
Jedna od učesnica, na primjer, uvela je sebi 30 dana godišnjeg odmora, evidentirala ih u kalendaru i sama sebi ih formalno "odobrila" kako bi lakše prihvatila da zaista ima pravo da ne radi.
Drugi su koristili praktične metode poput zatvaranja svih poslovnih programa na računaru ili zapisivanja poslovne ideje koja im padne na pamet u slobodno vrijeme, ali uz odluku da joj se vrate tek narednog dana.
Sloboda može značiti i veću odgovornost
Autonomija na poslu i dalje može donositi brojne prednosti. Problem nastaje kada zajedno sa slobodom zaposleni ili preduzetnik preuzme i kompletnu odgovornost za određivanje granice između rada i odmora.
Klasično radno mjesto ima jasne signale da je radni dan završen: završava se smjena, napušta se kancelarija i odlazi kući.
Kod rada od kuće, fleksibilnog radnog vremena ili vođenja vlastitog posla takva granica može nestati.
Laptop je uvijek blizu, poruke ne prestaju da stižu, a na mejl se može odgovoriti i uveče.
Problem koji ne rješava samo "pravo na isključivanje"
Drenčeva ukazuje i na još jedan zanimljiv problem.
Propisi o "pravu na isključivanje" mogu pomoći zaposlenima kada poslodavac šalje mejlove kasno uveče ili zakazuje obaveze izvan radnog vremena.
Međutim, mnogo je teže regulisati pritisak koji čovjek sam sebi stvara.
Ako niko ne traži da provjerite poslovni mejl u 22 časa, ali vi ipak osjećate da biste to trebalo da uradite, problem više nije samo u pravilima kompanije.
Zbog toga veća autonomija ne znači automatski bolji odnos između poslovnog i privatnog života.
Sloboda da sami odlučujemo kada ćemo raditi može biti velika prednost – ali samo ako istovremeno naučimo da odredimo i kada nećemo raditi.