BANJALUKA - Pjesnik Đorđo Sladoje u srijedu uveče u Kući Milanovića održao je veče poezije povodom pola vijeka od objavljivanja njegovog pjesničkog prvenca "Dnevnik nesanice".
Pored Sladoja, učesnici programa bili su Zdravko Miovčić, Miroslav Aleksić, Emsura Hamzić i Duško Babić, pjesnici koji su rekli po tri svoje pjesme, da bi program prepustili Sladoju. On je, uz pjesme iz "Dnevnika nesanice", čitao ili naizust govorio neke od svojih poznatih poetskih bisera kao što su "Konjski put", "Put u Lijevno", "Daleko je Hilandar". Tokom večeri čuli su se samo stihovi, ali ne i tumačenja ili govor o stihovima, osim što je Miovčić na samom početku kazao tek nekoliko osnovnih podataka o jubileju Đorđa Sladoja.
Pored toga što je prošlo 50 godina od "Dnevnika nesanice", precizirao je Miovčić, Sladoje je do sada dobio i 40 književnih nagrada, te objavio 30 knjiga.
Tumačenja Sladojeve poezije ostavljena su za dan poslije.
Naime, u četvrtak je održan okrugli sto o njegovoj poeziji, a sve što je rečeno tokom okruglog stola, otkrio je Miovčić, biće objavljeno u decembru u 20. broju časopisa "Srpski pregled", koji ove godine slavi 10 godina postojanja. U sjenci ovih "zgodnih" brojki, a okupljeni prije svega povodom "Dnevnika nesanice", tokom okruglog stola o poeziji Đorđa Sladoja govorili su: Branko Letić, Ranko Popović, Miroslav Aleksić, Duško Babić, Duško Pevulja, Mladenko Sadžak, Emsura Hamzić i Zdravko Miovčić.
Sam Sladoje o svojoj prvoj knjizi, kojom je ušao u svijet književnosti, najbolje je rekao u pjesmi "Pripjev uz prvu knjigu". Ova pjesma štampana je u drugom, dopunjenom izdanju "Dnevnika nesanice", koje je prije pet godina štampao Centar za srpske studije.
"Kad mi je davno u bivšem životu/ u Sarajevu kod 'Masleše'/ Izašla prva knjiga/ Jedva sam iščekao/ da se isprsim pred bližnjima/ i budem prorok… Otac je prelistao ćutke/ zastade mršteći se/ nad pjesmom koju sam/ baš njemu posvetio/ opipa korice/ protrlja listove - /ko da će saviti cigar/ i pokri mojim djelom/ zdjelicu sa mlijekom/ da se ne natruni/ pa reci, požali se/ da nema svrhe/ pisati poeziju/ i knjige pečatati", dio je pomenute pjesme. Pjesnički prvenac Đorđa Sladoja, kao što stoji u pjesmi, objavljen je u izdanju izdavačkog preduzeća "Veselin Masleša" daleke 1976. godine, kada je pjesnik imao svega 22 godine, a pjesme iz ove zbirke pisao je od 17. do 21. godine, jer je, razumije se, ranije morao predati rukopis. No, dosta o brojkama.
"Na mene su udarile počasti kao kamenje na šarova, što bi rekao Vuk, a za to su krivi moji prijatelji", riječi su kojima je tokom svoje večeri Đorđo Sladoje zahvalio domaćinima u Kući Milanovića, nakon čega su uslijedile pjesme "Pokuda zavičaju", "Kad se mlidijah vratiti", "Gusle za oca Spasoja", štampane u prvoj knjizi.
Sladoje je pročitao i pjesmu "Vidosava mlađa", koju su, kako će otkriti, njegovi prijatelji iz mladosti napamet govorili kada su se udvarali djevojkama.
"Tada, kada sam vidio kakve su djevojke osvojili mojom pjesmom, znao sam im i zavidjeti, ali kasnije kada sam vidio kako su prošli…", parafraza je onog što je rekao pjesnik na opšti smijeh prisutnih.
Ozbiljnije o "Dnevniku nesanice" Sladoje je pisao u tekstu "Prva knjiga i druge uspomene", koji je štampan kao pogovor drugom izdanju. Tu je Sladoje dao jednu opštu sliku književnog Sarajeva sredinom sedamdesetih godina, koje je, gledano iz današnje perspektive, bujalo od talenata, perspektive, mladosti, ali i raznih peripetija koje je donosilo to vrijeme. Pjesnik je podsjetio da je knjiga štampana u tiražu od hiljadu primjeraka, da je urednik bio Josip Osti, a recenzenti Kasim Prohić i Novica Petković. Iako se knjiga, kako svjedoči, odlično prodavala, pa i bila isturena u izlozima knjižara "Masleše" i "Svjetlosti", za nju i pjesnika sarajevski mediji ostali su zatvoreni. "Dnevnik nesanice" je, međutim, dobio nagradu "Mladosti", koja je u ono vrijeme bila ugledna, i koja je pjesniku uručena u Beogradu.
"Nakratko me je zabrinula vijest da će laureate primiti lično drug Tito. Šta ako mu je neko dojavio (a imao je ko) da nisam u dovoljnoj mjeri, ako je tome uopšte bilo mjere, oduševljen njegovim likom i djelom. Laknulo mi je kad sutradan rekoše da se Stari ne osjeća najbolje i da od prijema nema ništa", svjedoči Sladoje.
Pjesnik se prisjetio da su mu u sarajevskom ogranku Saveza komunista, na čije sastanke nije išao, zamjerili ne samo što nije član, nego čak ni simpatizer partije, što je u bifeu kod Seja, kada je nestalo struje, palio svijeću marksizmu za dušu i to pred profesorima marksizma itd.
"U Sarajevu, osim agencijskih vijesti, drugih reakcija na nagradu nema. Knjižari kažu da je knjiga gotovo rasprodata i zrela za drugo izdanje, do koga, razumije se, nikada (za vrijeme Jugoslavije) neće doći. Iz Beograda ponovo zovu - da učestvujem u čuvenoj emisiji 'Petkom u 22' koju su vodili Momo Kapor i Milan Vlajčić. U pauzi snimanja upoznao sam, bolje reći vidio Danila Kiša koji bješe objavio 'Grobnicu za Borisa Davidoviča'. Ćaskao je sa Momom u oblaku duvanskog dima i bilo me je sramota koliko malo pušim, da o pisanju i ne govorim", zapisao je Đorđo Sladoje.