Francuski pisac i filozof Alber Kami tokom velikog dijela života suočavao se sa teškom bolešću, strahom od smrti, anksioznošću, bračnim problemima i krizama samopouzdanja, ali je upravo iz jednog od najmračnijih perioda uspio da stvori "Pad", roman iz 1956. godine koji se smatra jednim od njegovih najvećih djela.
Kamijeva opsjednutost smrću počela je veoma rano, a fizička ograničenja, osjećaj poniženja zbog bolesti i kasniji profesionalni i privatni neuspjesi dodatno su produbljivali njegov osjećaj otuđenosti.
Kako je bolest promijenila Kamijev život?
U decembru 1930. godine, kada je imao samo 17 godina, Kami je nakon teških napada kašlja i iskašljavanja krvi dobio dijagnozu tuberkuloze, bolesti koja je u vrijeme prije antibiotika za mnoge predstavljala gotovo smrtnu presudu.
Morao je da prođe kroz vještački pneumotoraks, tadašnju terapiju tokom koje se oboljelo plućno krilo namjerno kolabiralo kako bi dobilo priliku da se oporavi, ostavljajući mladom Kamiju mnogo vremena da razmišlja o sopstvenoj smrtnosti.
U svojim ranim razmišljanjima pokušavao je čak da pronađe nešto pozitivno u tuberkulozi: čovjek obolio od takve bolesti više nije mogao da izbjegava razmišljanje o smrti, već je morao da je prihvati kao stvarnost i pripremi se za nju.
Liječenje i kvalitetnija ishrana pomogli su mu da se privremeno oporavi i vrati studijama, ali se 1935. infekcija proširila i na drugo plućno krilo.
Za Kamija, koji je volio plivanje, bio talentovan fudbaler i veoma cijenio fizičku snagu i ljepotu, činjenica da više nije mogao da podnosi ozbiljnije fizičke napore predstavljala je težak udarac.
Zašto nije mogao da postane profesor filozofije?
Kami je 1936. predao diplomski rad o hrišćanskoj metafizici i neoplatonizmu, planirajući da dobije nastavničku licencu i započne karijeru profesora filozofije.
Međutim, francuske vlasti odbijale su oboljele od tuberkuloze iz medicinskih razloga, između ostalog zbog straha od finansijskih obaveza prema bolesnim nastavnicima, čime je njegov plan praktično propao.
Odbijanje je teško pogodilo njegovo samopouzdanje, a situaciju su dodatno pogoršavali finansijski problemi njega i njegove prve supruge Simon Ije, zbog kojih je Kami morao da prihvata različite povremene poslove.
Kako je brak dodatno produbio njegovu krizu?
Simon je bila zavisna od morfijuma, koji joj je prvobitno bio legalno prepisan još u djetinjstvu, a Kami je dugo vjerovao da je može spasiti od zavisnosti.
Njena zavisnost stvarala je velike probleme u njihovom zajedničkom životu, dok je nemogućnost da joj pomogne za Kamija predstavljala još jedan udarac njegovom ponosu i predstavi koju je imao o sebi.
Kriza je kulminirala tokom putovanja Evropom 1936. godine na koje su krenuli sa Kamijevim prijateljem Ivom Buržoom, nadajući se da bi udaljavanje od dilera droge u Alžiru moglo pomoći Simon da se oslobodi zavisnosti.
Šta se dogodilo na putovanju Evropom?
Kami se već na početku putovanja osjećao izrazito nelagodno, a Prag mu je djelovao zlokobno i izazivao toliko snažnu odbojnost da je prijateljima pisao kako čitavo putovanje prati "aura straha".
Planirali su da dio puta prelaze kajacima, ali njegova pluća nisu mogla da izdrže napor, pa se jednog jutra probudio u ogromnim bolovima i morao da odustane od veslanja.
Simon i Iv nastavili su kajacima, dok ih je Kami autobusom čekao na unaprijed dogovorenim mjestima, što je za čovjeka ponosnog na svoju fizičku snagu predstavljalo duboko poniženje.
Situacija je postala još gora kada je na jednom mjestu na kojem ih je čekala proslijeđena pošta slučajno otvorio pismo namijenjeno Simon i otkrio da drogu nezakonito dobija od svog ljekara, sa kojim je istovremeno bila u ljubavnoj vezi.
Slomljen tim saznanjem, odlučio je da okonča brak, pa se po povratku u Alžir preselio kod brata, dok se Simon vratila majci.
Kako su bolest i izolacija uticale na njegovu filozofiju?
Jedan od rijetkih tadašnjih načina ublažavanja problema oboljelih od tuberkuloze bio je duži boravak na većim nadmorskim visinama, zbog čega je Kami mnogo vremena provodio izolovan u planinama.
Upravo dok su "Stranac" i filozofski esej "Mit o Sizifu" izazivali pažnju pariske književne scene, njihov autor bio je udaljen od svega zbog bolesti, što je dodatno hranilo njegov osjećaj otuđenosti.
U "Mitu o Sizifu" iz 1942. Kami istražuje apsurd, čovjekovu otuđenost od svijeta i pitanje samoubistva, pokušavajući da odgovori na mnogo šire pitanje - da li je sam život vrijedan patnje koju podrazumijeva.
Smatrao je da ljudi uglavnom pokušavaju da pobjegnu od takvih pitanja i uvjeravaju sebe da život predstavlja nešto što zapravo nije.
Zašto ga je "Pobunjeni čovjek" gotovo slomio?
U djelu "Pobunjeni čovjek" iz 1951. Kami je prešao sa pitanja opravdanosti oduzimanja sopstvenog života na problem opravdavanja ubijanja drugih, analizirajući kako revolucije mogu pretvoriti prvobitni ljudski impuls pobune u opravdanje za ponižavanje i ubistvo.
Kami je tada smatran dijelom francuske ljevice, ali je sadržaj knjige šokirao brojne njegove političke i intelektualne saveznike i izazvao burne reakcije.
Posebno ga je pogodilo otkriće da su ljudi za koje je vjerovao da su mu prijatelji i poštovaoci otvoreno ili prikriveno uživali u njegovom padu.
Njegovo samopouzdanje bilo je razoreno, nastupila je ozbiljna stvaralačka blokada, a zdravstveno stanje se istovremeno toliko pogoršalo da je sve teže disao i, kako autor teksta opisuje, praktično se polako gušio.
Kako je iz lične krize nastao "Pad"?
Uprkos psihološkom i fizičkom stanju, Kami je iz tog perioda uspio da izvuče materijal za "Pad", kratki roman iz 1956. čiji glavni junak Žan-Batist Klamans kroz svojevrsnu ispovijest razotkriva sopstvenu sujetu, licemjerje i moralni narcizam.
Klamans je pariški advokat, inteligentan i šarmantan čovjek koji lako osvaja žene, ali ih često posmatra kroz ono što one mogu učiniti za njegovo samopouzdanje, a autor teksta ističe jasne paralele između njega i samog Kamija.
Nakon propasti prvog braka Kami se oženio Fransin For, ali je nastavio veze sa drugim ženama, dugo uvjeravajući sebe da je takvo ponašanje normalno i prihvatljivo.
Za Fransin situacija nije bila tako jednostavna i ona je 1953, dok je bila hospitalizovana zbog psihičkih problema, pokušala da izvrši samoubistvo skokom kroz prozor, ali je preživjela, dok je Kami ostao duboko potresen.
U "Padu" se pojavljuje snažna paralela sa tim događajem jer se život Klamansa mijenja nakon što ne uspije da spriječi niti pomogne ženi koja izvršava samoubistvo skokom sa mosta u Parizu.
Da li je "Pad" bio Kamijev način suočavanja sa sobom?
Jedno od mogućih čitanja romana jeste da je Kami kroz Klamansa pokušavao da se suoči sa sopstvenom anksioznošću, krivicom i unutrašnjim demonima.
Problemi sa samopouzdanjem i slikom koju je stvarao o sebi, propusti u ključnim trenucima života, poteškoće u komunikaciji i strah od moralnog narcizma pojavljuju se u različitim oblicima unutar romana.
Zbog toga "Pad" istovremeno funkcioniše kao nemilosrdna kritika savremenog društva i svojevrsna Kamijeva ispovijest, nastala upravo u trenutku kada su bolest, anksioznost, javno poniženje i stvaralačka blokada gotovo potpuno poljuljali njegovu vjeru u sebe.