Ljiljana Habjanović-Đurović književnica je iz Srbije čija se pisana riječ veoma cijeni na našim prostorima, a zahvaljujući prevodima na brojne svjetske jezike i van granica Balkana.
Otvoreno i bez dlake na jeziku, a opet iz srca, već godinama kroz svoje romane piše o porodičnim odnosima, vrijednostima, ali i duhovnim, kojima smo danas tako malo okrenuti.
Habjanović-Đurovićeva je pisac sa najvećim brojem prodatih knjiga u Srbiji. Njen posljednji roman nosi naziv "Naš otac" i potresna je i istinita priča o jednom ocu i jednoj kćerki, koji su se sreli prvi put poslije 43 godine.
U intervjuu za "Nezavisne" otkriva zašto je tek sada ispričala ovu priču, govori o porodičnim odnosima, ali i kritikama čitalaca.
NN: Zašto ste toliko dugo čekali da potresna ispovijest žene koja prvi put poslije 43 godine sreće svoga oca bude ispričana?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Delove te priče načinjala sam u romanima "Iva", "Paunovo pero", ali najbliža neka direktna veza pre romana "Naš otac", bila je knjiga "Ana Marija me nije volela". Čekala sam toliko iz razloga da bi se priča završila. Sve ono što je bio kraj prvog čina, jednog perioda, zaokruženje jednog dela priče sam napisala u romanu "Ana Marija me nije volela" i posle toga se ništa nije dešavalo. Duge, 42 godine - ništa.
NN: S obzirom na to da je u pitanju jedan intimni roman, da li je bilo bojazni da se ne ogriješite o nekoga. Koliko odgovornosti je sve to nosilo?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Roman "Naš otac" je intimna ispovest žene koja prvi put posle 43 godine sreće svoga oca. U tom trenutku sa njom su njene uspomene, a sa njim je njegova kći iz drugog braka, otud i naslov romana "Naš otac". Taj susret donosi konačno razrešenje njihove životne drame. Budući da je u pitanju jedan intimni roman i da se kao junaci pojavljuju stvarni ljudi iz mog života i moje prošlosti i sadašnjosti, ja sam se zaista trudila da ne pogrešim, da se ne ogrešim ni o koga. To opterećenje imala sam kao čovek, a kao pisac imala sam obavezu da ispričam pošteno tu priču, onako kako se zaista dešavala. Nadam se da načinom na koji sam iznela tu istinu nisam nikoga povredila. Različiti komentari čitalaca o pojedinim događajima u romanu i o glavnoj ličnosti, pored kćerke, a to je otac, govore upravo to, da se nisam ogrešila i da sam na pošten način ispričala jednu mučnu i tužnu priču na pošten način. Pisala sam je sa velikom tugom i uglavnom plačući.
NN: U svojim romanima dosta ste se bavili porodičnim odnosima. Ipak, da li ste kroz sve ove godine pisanja o istim primijetili i razlike u njima? Čini se da vrijednosti koje smo nekada najviše cijenili, a to je bračna zajednica i djeca, danas i nisu toliko na cijeni. Šta Vi o tome mislite?
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Mislim da sve zavisi od ljudi. Upravo u romanu "Naš otac", koji je zaista knjiga u slavu porodice, jer koliki je značaj porodice najbolje znaju oni koji je nisu imali, napisala sam da svaki odnos mora da se gradi. I to važi kako za odnose između roditelja i dece, tako i za partnerske. Onoliko koliko ste spremni da uložite, toliko očekujte, i ja zaista mislim da čovek na kraju dobije ono što je dao. Nisu svi odnosi isti i nisu ni danas svi brakovi isti, kao što to nisu bili ni u prošlosti. Mislim da je porodica nešto u šta vredi ulagati. Ne bih bila spremna da dajem neke globalno loše ocene o porodici danas. Možda je manje vidljivo da je u prošlosti bilo loših porodica, jer žene nisu bile ekonomski stabilne i ređe su se odlučivale na razvod jer je tada bilo sramota razvesti se, pa su se odlučivale da trpe i ćute. Ljudska priroda se ne menja, menja se samo dekor vremena.
NN: Čitajući kritike čitalaca na Vaša djela, zapazila sam jedan veoma interesantan, u kojem se navodi da bez obzira na to da li Vas ljudi vole ili ne, ono što je sigurno da ste većinu onih koji pročitaju Vaše djelo usmjerili ka Gospodu.
HABJANOVIĆ-ĐUROVIĆ: Ako je to tako, a kažu da jeste, ja sam veoma srećna, ali moram odmah da kažem da to nije moja zasluga, već božija milost, jer to što je Bog dao meni, mogao je da da nekom drugom.
Druženje sa čitaocima
Ljiljana Habjanović-Đurović, jedna od najčitanijih srpskih književnica, gostovala je u subotu u Banjaluci, gdje je u knjižari "Kultura" potpisivala knjige i družila se sa čitaocima.
Navela je da se uvijek obraduje dolasku u grad na Vrbasu, gdje ima veliki broj čitalaca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.