NOVI SAD - Na tradicionalnoj svečanoj sjednici povodom obilježavanja 196. godišnjice od osnivanja Matice srpske u zgradi ove institucije u srijedu uveče u Novom Sadu uručena je Zmajeva nagrada pjesniku Miroslavu Aleksiću, koji je 69. dobitnik ovog prestižnog priznanja.
Svečanu sjednicu otvorio je i Aleksiću nagradu uručio Dragan Stanić, predsjednik Matice srpske, a uz brojne visoke zvanice skupu je prisustvovao i isti blagoslovio patrijarh srpski Porfirije. Odluku žirija pročitao je pjesnik Đorđo Sladoje, o nagrađenoj knjizi govorio je profesor Jovan Delić, dok je stihove iz nagrađene zbirke pjesama kazivao dramski umjetnik Marko Vasiljević.
Miroslav Aleksić nagrađen je za zbirku pjesama "Kafkino matursko odelo", objavljenu prošle godine u izdanju "Pravoslavne reči", a zahvalivši na visokom i najstarijem priznanju za poeziju kod Srba, na svečanoj sjednici pročitao je besjedu "Estetsko i etičko lice pesme".
"Stupiti u red dobitnika Zmajeve nagrade, bar za ovog pesnika, znači više nego dobiti jednu književnu nagradu, koliko god ona bila prestižna. Čin primanja ovog književnog priznanja je inicijacija u jedan poseban nacionalni književni korpus kome ste želeli da pripadate, tačnije maštali ste o tome pišući pesme. Neka mi ovakav lični i 'visokoparni' ton odmah oproste oni koji govore da pesničke nagrade nisu važne. Imena onih koji su do sada dobili Zmajevu nagradu i sama bi bila dovoljna da svakog od pesnika srpskog jezika učine ponosnim kada je zasluži i primi", riječi su kojima je Aleksić započeo svoju besjedu.
Pjesnik je nastavio govoreći o poeziji Jovana Jovanovića Zmaja i samom Zmaju koji je za života, kako je pojasnio, uz Njegoša i Radičevića bio više od običnog poete.
"Bio je pesnik koji se najbrže i najdublje ukorenio u srpskom narodu i njegova je poezija jako brzo postala deo nacionalnog poetskog tkiva ili tkanja. Govorili su je i deca i odrasli, pevali tamburaši, znao je napamet i jedan Tesla, koji je Zmaja doživljavao kao vrh srpskog duha i najuzvišeniji izraz srpskog bića. Tako je doživljavao samo gusle i poeziju koja je uz njih pevana", kaže Aleksić.
Miroslav Aleksić je otkrio i jednu zanimljivost, a to je da mu je ime i prezime povodom Zmajeve nagrade objavljeno u jednim novosadskim novinama poslije čak 57 godina. Naime, te novine u aprilu 1965. pisale su o četvorogodišnjem Miroslavu Aleksiću kao čudu od djeteta koje zna imena skoro svih evropskih i azijskih državnika, stranih i domaćih pjevača zabavnih melodija i koji uz mnogo toga još tečno čita Zmajeve pjesme. Zmaj iz rane predškolske faze uz jednu antologiju narodnih epskih pjesama, priznaće Aleksić, odigraće možda presudnu ulogu u njegovom oblikovanju i formiranju njegovog duha.
"Rodio sam se 56 godina posle Zmajeve smrti i tek sam sad svestan kako to nije bilo davno. I kako je da parafraziramo Jana Kota - Zmaj naš savremenik. Da je večeras nekim čudom ovde sa nama, radovao bi se Vojvodini u Srbiji. Ponosio bi se ovakvom Maticom, njenom uzornom bibliotekom, prelepom galerijom i Izdavačkim centrom, koji svojom najvećom edicijom prednjači među srpskim izdavačima", naveo je Miroslav Aleksić dodajući da bi, međutim, Jovan Jovanović Zmaj vidio i kako Srbi iz Bosne i Hercegovine vijek i po poslije hercegovačkih ustanaka i dalje ginu za svoja prava, da bi vidio kako mu draga Crna Gora postaje antisrpska tvorevina te da se ne bi obradovao ni situaciji na Kosmetu.
Aleksić vidi Zmaja kao pjesnika na velikom nacionalnom zadatku.
"Ne znam da li se neko time bavio, ali kad bi se u njegovom ukupnom stvaralaštvu pobrojala sva ona mesta gde spominje Srbe, Srpkinje, Srpčad, Srbiju i gde koristi pridev srpski, verujem da bi takvih mesta bilo više stotina", ističe Aleksić, podvlačeći da je Zmaj živio u vrijeme romantizma i da je bio sve samo ne rigidni nacionalista. On podsjeća da je Zmaj kao sin senatora i gradonačelnika Novog Sada Pavla i majke Marije Gavanski iz jedne od najimućnijih zemljoposjedničkih porodica u Sentomašu, današnjem Srbobranu, pomagao siromašne i tako što ih je besplatno liječio. Na kraju besjede Aleksić je nekoliko rečenica kazao i o nagrađenoj knjizi, govoreći da naslov "Kafkino matursko odelo", između ostalog, opravdava i to što je vrijeme u kojem je nastala knjiga kafkijansko u svojoj biti.
U tom vremenu ljudske slobode su ugrožene, a novi zadati društveni konstrukti suprotstavljaju se božanskoj i ljudskoj prirodi.
"Uloga današnjeg pesnika, kao i Zmaja u njegovom vremenu, jeste da, tvoreći pesme, voli čoveka i štuje slobodu. Estetsko i etičko su jedno isto svetlo lice poezije", zaključio je Aleksić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
