BANJALUKA - Nekad davno jezero i luka, to je sada šeher Banjaluka, ona je sada ko mala Atina, po ljepoti poznata je svima - ove stihove čitao nam je simpatični devedesetjednogodišnji pjesnik Asim Hadžiselimović, koga smo sreli u utorak veče u Banskom dvoru, na pomalo nostalgičnoj večeri pisane riječi književnika iz dijaspore "Vezeni most".
"U Švedskoj prošle godine u aprilu napisao sam ovu pjesmu. Sanjao sam o toj pjesmi, u snu me probudio otac i pita me što ne pišem. Onda sam se stvarno probudio i zapisao", otkriva nam Hadžiselimović, kojem na optimizmu i vedrini duha mogu pozavidjeti i tri puta mlađi ljudi.
Oni koji su rekli da je poezija stvar mladosti, nesumnjivo su mislili na mladost duha, jer je Asim Hadžiselimović otkrio sebe kao pjesnika tek u 88. godini života. Zbog, kako tvrdi, kratkog staža u pjesništvu, sebe smatra mladim pjesnikom.
Nedugo nakon što je počeo pisati, u 90. godini objavio je i prvu knjigu, ni manje - ni više nego sa 90 pjesničko-esejističkih sadržaja pod nazivom "Ako me zavoliš, ako te zavolim", a ove godine u Banjaluku je donio i nove pjesme nazvane "Ljepote raja".
"Književnim radom sam tek sad počeo da se bavim, nisam ranije. Vodio sam ekonomiju i finansije, a u zadnje vrijeme sam bio direktor tvornice sportske odjeće u Gradišci. Sve što sam radio - radio sam iz ljubavi, a to pjesništvo je izgleda uvijek čučalo u meni i strpljivo čekalo", govori Hadžiselimović koga, sudeći po dominirajućim pjesmama u knjigama, najviše inspiriše ljubav.
"Im'o sam jednu djevojku koju sam najviše volio, ali ona nije voljela mene i tek sada sam se sjetio da napišem nešto o tome i tako je krenulo moje pjesništvo", kaže ovaj vedri čiča, čiji čitaoci mogu samo da nagađaju koja je ta zagonetna djevojka koja ga je učinila pjesnikom jer pjesme je pisao o djevojci Sari, djevojkama Nadi i Seki, no tu su i Ljubica, Senada, Nazifa, ljepotica Biljana iz Teslića, dama Samira sa plavog svemira, Hatemina, Fata i druge.
Asim Hadžiselimović rođen je 10. septembra 1924. godine u Kotor Varošu. Osnovnu školu i četiri razreda realne gimnazije završio je u rodnom mjestu i u Banjaluci, ekonomsku školu u Brčkom, a na vanrednim studijama Ekonomski fakultet u Osijeku. Službovao je i direktorovao u Kotor Varošu, Zenici, Banjaluci, Tešnju, Tesliću, Doboju, Gradišci i sa punim radnim stažom otišao u zasluženu penziju. Početkom rata, kada mu je bilo blizu 70, otišao je u Geteburg u Švedsku, a danas tamo boravi šest zimskih mjeseci, dok šest ljetnih provede u Banjaluci kod porodice.
"Mogu kazati da mi je ovdje lijepo, a u Švedskoj dobro. Tamo je bolje za život - ukratko. Banjaluka se mnogo promijenila, nekada je životni standard bio puno bolji. Neki dan sam baš nešto kupov'o u Banjaluci... Šet'o sam oko dva sata a nisam vidio nijednog kupca da je šta kupio", primijetio je Hadžiselimović, ali se izjasnio i o drugoj strani medalje.
"U Švedskoj kupuju onoliko koliko im treba, štediše su, vode računa o nabavci i svemu. Prijatni su, kulturni i disciplinovani ljudi. Međutim, rodbinski i nisu nešto vezani, imaju ono što mi nemamo, a opet nemaju ono što mi imamo. Da bi otac posjetio sina, ili obrnuto, treba se osam dana unaprijed najaviti da vidi hoće li ga primiti ili neće", kaže Hadžiselimović.
U njegovoj biografiji stoji i da je učesnik Narodnooslobodilačkog rata od 1943. do 1945, a o toj temi progovorio je u dvije rodoljubive pjesme "Nekad - Bosna" i "AVNOJ-ska Bosna".
"AVNOJ-ska Bosna je bila Bosna svih naših naroda: Srba, Hrvata, Muslimana i manjina", tvrdi Hadžiselimović u jednoj i zaključuje u drugoj pjesmi: "Nekad divan život, bratstvo i jedinstvo, sada nacion, stranke i složno nejedinstvo".
I prvu i drugu knjigu pjesama posvetio je i darovao "članovima porodice, rodbini, prijateljima i jaranima". U posveti piše: "Za uspomenu i dugo sjećanje na Asima Hadžiselimovića, koji je sve volio i u sebi i oko sebe i uvijek sijao pozitivnu energiju". Međutim, za "Nezavisne" je otkrio da planira još štošta da napiše i, kako kaže, cilj mu je da doživi stotu, a poslije toga u novo proljeće.
"Vezeni most"
Sedmu književnu nagradu "Nasiha Kapidžić-Hadžić - Vezeni most" dobila je književnica iz Sarajeva Ljubica Ostojić, a uručenju u Banskom dvoru bila je spriječena da prisustvuje iz opravdanih razloga.
Nagradu u njeno ime primio je Simo Ešić, književnik i urednik izdavačke kuće "Bosanska riječ" iz Tuzle, čija su izdanja promovisana. Naglasak je bio na izabranim djelima dječje književnosti Branka Ćopića.
U poetskoj večeri učestvovali su književnici Ismet Bekrić, Enisa Osmančević-Ćurić, Radmila Karlaš, te Asim Hadžiselimović. O magazinu Saveza Banjalučana u Švedskoj "Šeher Banjaluka" govorio je urednik Mirsad Filipović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.