Pozornica

Pratite nas na Google news

Veče u čast banjalučkog boema

Veče u čast banjalučkog boema
Veče u čast banjalučkog boema
Tanja Stupar-Trifunović

Književno veče posvećeno banjalučkom književnom boemu Đuri Damjanoviću održano je u ponedjeljak uveče u Kulturnom centru Banski dvor u Banjaluci.

Povodom godišnjice od Damjanovićeve smrti na život i djelo ovog pisca publiku su podsjetili banjalučki književni kritičari i pisci koji su se u svojim izlaganjima i poetskim zapisima osvrnuli na više aspekata njegovog djelovanja.

"Kada govorimo o Đuri i njegovom korpusu, nije riječ o 'Magli u rukama' nego o magmi u rukama", konstatovao je moderator večeri, književnik Milenko Stojičić, poigravši se s nazivom poznate Damjanovićeve knjige "Magla u rukama".

Veče posvećeno Damjanoviću evociralo je brojne uspomene na njega kao književnika, čovjeka neobičnog talenta i boema.

Književna kritičarka i profesorica na Filološkom fakultetu u Banjaluci Zorica Turjačanin je istakla da je s Damjanovićevim djelom drugovala veoma dugo, od samog početka njegovog stvaralaštva do novijih ostvarenja, a poseban naglasak je stavila na "Maglu u rukama".

"'Magla u rukama' je zbirka pripovijedaka sasvim nove fizionomije. Događaja ovdje nema, događa se sam život", rekla je Turjačaninova.

Književni kritičar Miljko Šindić je kritički promišljao lik Đure Damjanovića u kontekstu naše svakodnevice.

"Veoma je teško da se u vremenu u kojem živimo, u vremenu kada su nekultura i kič proglašeni za kulturu, kada nam pisci umiru od gladi i kada su 'dobrotvori' pokupovali izdavačke kuće, naći riječi nade za Đuru Damjanovića, za to ružno pače srpske pripovijetke, za tog Bosanca u Beogradu i stranca u rodnom gradu", prokomentarisao je Šindić i dodao da je za Damjanovićeve knjige "uvijek trebalo nešto odobriti i dopustiti" i da je proglašen za disidenta.

Šindić je zaključio da je, s obzirom na to koliko je Damjanović dao ovom gradu i svima nama, vrijeme da mu vratimo onoliko koliko ko može.

"Đuro Damjanović je kao i svi veliki pisci odlučio da bude u književnosti, a ne u književnom životu", rekao je Risojević u svom izlaganju, osvijetlivši i pohvalivši piščevo bavljenje dječjom poezijom, s kojom je ovaj pisac još šezdesetih godina prošlog vijeka postao dijelom lektire.

Svoja ostvarenja nadahnuta poznanstvom s Damjanovićem ili samom njegovom ličnošću, te anegdote iz drugovanja s njim govorili su brojni banjalučki književnici, članovi Udruženja književnika RS - Podružnice Banjaluka.

Biografija

Đuro Damjanović rođen je na Đurđevdan 1945. godine u Golešima, nadomak Banjaluke. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Autor je brojnih zbirki pripovijedaka, romana, pjesama, a pisao je i knjige za djecu. Dobitnik je Isidorine, Ćopićeve, Kočićeve i drugih nagrada.

Damjanović je 25 godina radio kao saradnik u raznim novinama u Beogradu, a kasnije se seli u Banjaluku, gdje živi i piše do smrti. Na početku je pisao pjesme, pa potom prozu, i tako naizmjenično.

Objavio je više od 15 knjiga, među kojima su: pjesme "Uspomene iz pakla", "Magla u rukama", za koju je dobio nagradu "Isidora Sekulić", "Jednodnevni dnevnik", roman "Zemunska hronika", zbirka pjesama za djecu "Negde nešto peva", poema "Moja nacija ili moj kameni vrt" i ep "Srbijana"...

Damjanović je preminuo u rodnom selu Goleši 26. februara 2009. godine.

Protivrječnosti

"Puno je protivrječnosti u vezi sa Đurom. On je dio lektire, a o njemu se ne pišu ni zadaće, ni seminarski, a ni naučni radovi. On nije postao član Akademije nauka. Njemu nismo posvetili nijedno sokače ovog grada, nijedan naučni skup... Napisao je toliko knjiga, a nema ni izabrana, a kamoli sabrana djela", ogorčeno je utvrdio Šindić.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije