Pozornica

Vuković za "Nezavisne": Nadam se da ću biti najpoznatija usijana glava na Balkanu

Vuković za "Nezavisne": Nadam se da ću biti najpoznatija usijana glava na Balkanu
Foto: N.N. | Vuković: Nadam se da ću biti najpoznatija usijana glava na Balkanu
Milan Rakulj

Rajko Vuković, glumac mlađe generacije, vratio se na daske koje život znače glavnom ulogom u predstavi "Slučajna smrt jednog anarhiste", rađene po motivima drame Daria Foa, a u režiji i adaptaciji Vladimira Đorđevića i Marka Vukosava.

Život ove predstave prekinula je pojava pandemije, ali nova igranja dokazala su da je komad jači od ove svjetske pošasti i da se publika poželjela igranja mladih i energičnih glumaca. O ponovnom rađanju predstave i o ostalim projektima u kojima učestvuje, Vuković je govorio za "Nezavisne".

NN: Predstava "Slučajna smrt jednog anarhiste" dugo je rađena i prolongirana zbog pandemije. Možete li reći nešto više tome?

VUKOVIĆ: Predstava je nastala prije tri godine zahvaljujići našoj koleginici sa produkcije Gorici Rajić koja je tada imala zadatak da u sklopu svog diplomskog ispita napravi pozorišnu predstavu, i eto, ona se odlučila za ovo djelo, okupila cijelu ovu bandu anarhista koja sada žari i pali sa velikim uspjehom na svim pozorišnim frontovima širom naše domovine. Naime, sam proces je  trajao oko tri mjeseca, bilo je jako zanimljivo i uzbudljivo raditi s takvim umjetnicima. Zahvaljujem se rediteljima Vladi Đorđeviću i Marku Vukosavu za odlična rediteljska rješenja i samu adaptaciju djela. Bio je to iscrpan posao prilagoditi društveno-političkim dešavanjima u našem okruženju. Ovom adaptacijom smo zaista dosta dobili, vrlo lako može se pomisliti da je ovo pisao neki savremni Nušić ili Kočić. Publika to prepoznaje.

NN: U najavi su sljedeća izvođenja?

VUKOVIĆ: Glumci koji, pored mene, u ovoj predstavi igraju su: Marko Nedeljković, Aleksandar Runjić, Senad Milanović, Miroslav Sinkić, i Jovanka Božović Milovanović. Što tiče nastupa, nedavno smo imali sjajno igranje u Milićima, i nadalje imamo gostovanja širom Republike Srpske. Spomenuću samo neka od igranja: Narodno pozorište Republike Srpske (28.9.), nakon toga “anarhijamo” u Trebinju (29.9.), gdje je u pitanju značajan festival, zatim gostovanja u  Istočnom Sarajevu, Prijedoru i još nekoliko pozorišnih uporišta.

NN: Šta Vam je bilo najvažnije u gradnji glavnog lika, odnosno ludaka koji je zapravo rađen po motivima Foove drame, ali je smješten u sadašnje vrijeme?

VUKOVIĆ: Ne umijem mnogo da pričam o tome, možda zbog nedostatka pozorišnog rječnika ili zato što nisam baš neki kozer, ili je to stvar mojih stidljivih mrlja o koje se još uvijek nisam oglušio. Al ima nešto i u stidljivosti, jer nije džaba vikao veliki Tarkovski "Stid ce spasiti svijet". Meni se to dopada. Kako god, reći ću samo da težim biti na sceni prirodan i originalan, jurim one momente kad sam na sceni maksimalno opušten jer tada znam da sam dobro uradio posao i da sam na putu da napravim dobru ulogu. Kako stvari stoje, često mi to polazi za rukom. Možda zato što spadam u skupinu onih darovitih glumaca. Vjerovatno. Za moje uloge uglavnom je zaslužna mašta ili "treća ruka", a filozofirati oko toga je zaista jedna dosadna inkvizicija, barem za mene.  To je osobina ovih "fejsbuk-glumaca" ili "fejsbuk-umjetnika" ili "fejsbuk-političara" koji su bez trunke duhovnog vidokruga, koji nas bombarduju svakodnevno preko društvenih mreža i televizije, plasirajući i reklamirajući svoje sintetičko-opskurne talente. Avaj! To su sitne napaćane duše što bi rekao moj joldaš-saborac Nemanja. Ali, neka bude borba neprestana! Žao mi je samo što pošten i talentovan svijet nema priliku da dođe do izražaja zbog tih trulih gljiva kojih je svakog dana na svakom mjestu sve više i više, zahvaljujući svojoj drkosti i upornoj gluposti što je glavna odlika tih poltrona, ništaroba, ništaljudi, dok dobri Bog i pametan svijet ćuti na sve to. No, polako, doći će i naših pet minuta, "stidljivih" i spasonosnih koji će promjeniti ovaj svijet.

NN: Igrali ste u serijama "Kosti" i "Hotel Balkan". Kakva su iskustva?

VUKOVIĆ: Ja sam veliki zaljubljenik u film i upravo zbog filma sam i zavolio glumu, dok sam teatar kasnije zavolio na Akademiji, zahvaljujući velikoj glumici i profesorici Jeleni Trepetovi Kostić. Istina, bilo je ogromno zadovoljstvo raditi u takvim projektima pogotovo kada  je riječ o seriji "Kosti" za koju slobodno mogu da kažem da je pomela sve ostale serije u regionu po pitanju kvaliteta. Naravno, ima još kvalitetnih serija, ali jedno je sigurno, a to je da su "Kosti" na prvoj poziciji, jer mislim da poslije "Roda" bolja serija se nije pojavila na ovim prostorima. Nadam se da ćemo u bliskoj budućnosti ponovo saradjivati.

NN: Postoje li indicije da filmski i serijski program u Republici Srpskoj konačno zaživi kako treba?

VUKOVIĆ: Banjaluka to već postaje, sasvim opravdano, jer je dokazala da ima ljude koji znaju da obavljaju svoj posao na vrhunskom nivou. Nema neke razlike izmedju filmova gospodina Boška Krljaša i Saše Hajdukovića i ovih, recimo, preko okeana, mislim na mladog Skorseza i Spilberga. Jako me raduje vijest da je nedavno otvoren Centar za razvoj i unapredjenje kinematografije, što znači da neću više imati potrebe da se bavim turizmom i ugostiteljstvom preko ljeta, što je bio slučaj svih ovih godina, te se nadam da ću snimati filmove i biti najpoznatija usijana glava na Balkanu.

NN: Kako su se glumci bez stalnog angažmana izborili sa vremenom pandemije?

VUKOVIĆ: Glumci su poznati kao kraljevi distrakcije, tako da mislim da nije bilo nekih većih problema apropo ove korona-situacije, naprotiv, čak da nam je svima dobrodošla. Peremo ruke češće, vodimo računa o higijeni, ne idemo balavi i prehladjeni u goste, i još gomilu dobrih stvari smo naučili od "gospodjice Korone", i hvala joj, ali ipak nek se tjera u tri lijepe. Svakog gosta tri dana dosta. Ona je ostala malo duže. Ne ljutimo se. A sad nek ide s milim Bogom. Elem, ja sam u tom periodu jako dobro prošao. Napisao nekoliko dobrih pjesama i napravio muziku za iste. Očekujem da već krajem ove godine izađe moj prvi singl pod nazivom "Sjećam se Lazara" i mislim da će to biti jedno pravo osveženje na našoj muzučkoj sceni koja je u zadnje vrijeme poprilično mlitava. Sreća Bog nam poslao "Zoster" i Mega Džeka (Darko Stojić) pa se naše ušne školjke kako-tako održavaju u životu.

NN: Monodramu "Bog" premijerno ste izveli prije dvije godine po motivima tekstova Matije Bećkovića i u čast osamdesete godišnjice njegovog rođenja. Kakva je do danas sudbina ove monodrame i da li je istu pogledao i sami Matija Bećković?

VUKOVIĆ: А Bog ko Bog samo ćuti i gleda. Nažalost, zbog korona virusa i epidemioloskih mjera nisam bio u mogućnosti više da igram monodramu medjutim, ove godine situacija je koliko-toliko bolja u odnosu na prethodnu pa očekujem gostovanja po RS i Srbiji krajem septembra i početkom oktobra. Matija Bećković još uvijek nije gledao, mislim da će se i to uskoro desiti  jer očekujem igranje pred beogradskom publikom krajem oktobra. Samo korone da ne bude!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije