Sa svakim proljećem nadolazi plima nadahnuća u skoro svima, a posebno kod umjetnika (i onih koji se tako osjećaju).
Baš kao što je Duško Radović rekao "stiže proljeće, žao mi je svih onih kojima to nije važno", mnogim umjetnicima i stvaraocima velikih remek-dijela ovo godišnje doba je bilo i te kako bitno.
"Primavera" (Alegorija proljeća)
"Primavera", takođe poznata kao "Alegorija proljeća", djelo je italijanskog renesansnog slikara Sandra Botičelija. Djelo je nastalo 1482. godine, tehnikom ulje na drvetu. Slika prikazuje voćnjak u kojem su stabla raspoređena u polukrug koji čini okvir za niz figura. Sa desne strane vidimo Zefira, boga vjetra, koji drži Klori, koju svojim dahom oplođuje i preoblikuje u floru cvjetova i boginju proljeća. U sredini je lik Venere koja prizoru daje stabilnost, dok je iznad nje njen sin Kupidon koji baca strelice. S lijeve strane tri gracije (harite) u grupi izvode lagani ples, a odmah do njih je Merkur, koji mačem u ruci tjera oblake.
Likovi su takođe stavljeni u nestvarni krajolik, potpuno osvijetljen bez realnog izvora svjetla. Ipak, njihova odjeća je prepuna detalja i bogata naborima, potpuno lepršava; Botičeli je bio majstor u prikazivanju tkanina. "Alegorija proljeća" je prva slika na kojoj je Botičeli slikao graciozne likove lijepih, izduženih djevojaka. Na ovoj slici umjetnik usvaja mekane linije kojima daje skladan ritam, a kompoziciju ističe svježim i nježnim temperama. Na slici vlada nestvarno, idealizovano prikazivanje likova bez detalja, u kojem je zanemarena anatomija ističući tako linearnost likova.
Van Gogovo proljeće
Van Gog je slikao djela izvanredne ljepote i atraktivnosti, no njegove slike "Breskvino drvo u cvatu" i "Cvjetanje bademovih grana" bacile su novo svjetlo na rad umjetnika.
"Breskvino drvo" Van Gog je naslikao 1888. godine, kada se preselio na jug Francuske, u Arles, i započeo novo, najplodonosnije razdoblje svog rada.
Cvjetajuća breskva je u prvom planu i simbolizuje buđenje prirode, najavljuje nadolazeće proljeće i toplinu. Njegovi potezi su, kao i njegov lik, neuništivi, nasilni i puni energije.
Slika "Cvjetanje bademovih grana" (Stablo badema u cvatu) bila je jedno od njegovih posljednjih djela. Umjetnik ga je naslikao u zimu 1890. godine, nakon što ga je brat Teo obavijestio o rođenju nećaka. Slika je simbol i nosi dubok podtekst. Grane badema cvjetaju vrlo rano i, prema riječima autora, označavaju početak novog života. Ovo platno je izvanredno po tome što je izrađeno na način neobičan za umjetnika. Nedostaje žuta boja koja karakteriše Van Goga. Tirkizno nebo izgleda vedro i bezbrižno, niti jedan oblak ne zasjenjuje ovaj prekrasan proljećni dan, a Van Gog je u pismu svom bratu rekao da je ovo njegovo prvo djelo na koje se ponosi.
Film "Memoari jedne gejše"
Film je snimljen prema romanu američkog pisca A. Goldena, koji je, između ostalog, studirao japansku istoriju i umjetnost te nekoliko godina radio u Tokiju. Roman "Memoari jedne gejše" pisao je deset godina i za to vrijeme ga je tri puta kompletno preradio, mijenjajući perspektivu. Naposljetku se odlučio za pripovijedanje u prvom licu, iz perspektive glavne junakinje Sajuri, a naracija u prvom licu zadržana je i u filmu. Sakupljajući građu za roman, razgovarao je s mnogim gejšama, a najviše sa M. Ivasaki, koja ga je kasnije tužila zbog kršenja povjerenja, jer se gejše zaklinju da neće odavati identitet svojih klijenata. Roman je objavljen 1997. godine, dvije godine bio je prvi na top-listi bestselera "New York Timesa", preveden je na 32 jezika i objavljen u četiri miliona primjeraka.
Film je fascinantna rekonstrukcija predratnog Japana i života gejša, u režiji R. Maršala. Raskošno je snimljen i zasluženo je osvojio "Oscare" za scenografiju, kostime i kameru.
Osim sjajne radnje i vrhunskih glumaca, procvjetala stabla trešanja i bajkoviti vrtovi proljećna su atmosfera koja je protkana kroz cijeli film.
"Proljeće" Eduar Mane
Jedno od najpoznatijih djela poznatog francuskog slikara Eduara Manea "Proljeće" prodato je na aukciji 2014. godine u Njujorku za 65 miliona dolara, što je rekord za jedno djelo tog impresioniste.
"Proljeće", koje prikazuje parisku glumicu Žanu Demarsi u cvjetnoj haljini sa grmom rododendrona u pozadini, kao alegorija na ovo godišnje doba, jedan je od njegovih najpoznatijih i najčešće reprodukovanih radova. Portret je bio jedna od dvije slike, zajedno sa "Barom u Foli Beržeru", koje je francuski umjetnik predstavio na pariskoj izložbi 1882. godine i koje su ga proslavile i donijele mu priznanje. "Proljeće" je dugo bilo na pozajmici Nacionalnoj galeriji umjetnosti u Vašingtonu, a izlagano je i u Metropoliten muzeju u Njujorku.
"Proljeća Ivana Galeba" Vladan Desnica
Esejistički roman Vladana Desnice, koji je izašao 1957. godine, nastajao je oko 25 godina. Nakon operacije, glavni junak Ivan Galeb leži u bolnici i razmišlja o svom djetinjstvu, odrastanju, muzici, smrti i rađanju iz nekog drugačijeg ugla, iz bolničkog kreveta, umom sredovječnog umjetnika. Za njega, proljeća su istovremeno umiranja i rađanja. Svako novo proljeće je i novo buđenje, i umiranje nečeg starog.
"Proljeća su najjača u detinjstvu i u starosti. S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše", kaže Desnica.
Galebovo promišljanje u ovoj knjizi o prolaznosti i umiranju dolazi kao prirodna reakcija na bolničko okruženje, te se u nekoliko retrospektiva prisjeća smrti njemu bliskih osoba (majka, otac, djed, baka, kćer), kao i onih manje bliskih njemu. Nekoliko bolesnika u bolnici takođe je ispratio u smrt te na te načine podstiče sebe na razmišljanje o smrti u nekom dubljem, filozofskom pogledu. Takođe, rijetke instance vedrih prizora koje primijeti u bolnici (igra svjetlosti na stropu sobe, lijepa bolničarka) navode ga da se prisjeti metaforički sunčanih dana svoga života i djetinjstva, svojih proljeća, svojih beskonačnosti. Ovaj defabulativni roman od 73 poglavlja premješta radnju u čovjekovu svijest, što je i svojstveno modernoj prozi, samim tim dajući sebi prostor za psihološke sadržaje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
