JAJCE, ŠIPOVO - Ja sam rođen na Plivi. Otac mi je rođen na Plivi, a majka sa druge strane, na Vrbasu. Otac je u mladosti svirao trubu, pa se ona zaljubila u njega. Ja sam plod dvije rijeke, Plive i Vrbasa. A kad rasteš u ovakvom ambijentu, ostane ti uspomena. To je dio mene, dio moje duše, života.
Glavni problemi na koje upozoravaju aktivisti
- Geološka istraživanja u Jezeru: Zabrinutost zbog mogućih posljedica budućih rudarskih aktivnosti.
- Male hidroelektrane: Pitanja o uticaju na prirodni tok rijeke i lokalnu zajednicu.
- Devastacija obala: Navodi o neadekvatnoj sanaciji korita i bespravnoj gradnji.
- Otpad u rijeci i jezerima: Ronioci navode da pronalaze automobile, šporete i flaše.
- Nizak vodostaj: Sagovornici ukazuju na smanjenje količine vode i posljedice suše.
- Nedovoljna saradnja: Potreba za zajedničkim djelovanjem lokalnih zajednica uz Plivu.
"Ja svaku noć prošetam, obiđem vodopad, vidim da li je sve u redu"
U ovih nekoliko emotivnih rečenica koje je izgovorio Velid Hrnjić, ekološki aktivista i planinar PD "Ćusina" Jajce, a koji je i dio "Koalicije za Plivu", stalo je sve što su oni koji su rasli na njenim obalama htjeli reći, ali možda nisu mogli pretočiti u riječi.
"Ja svaku noć prošetam, obiđem vodopad, vidim da li je sve u redu. Nisam ja jedini, mi smo Jajčani takvi, volimo svoj grad ", nastavlja svoju emotivnu priču Hrnjić.
Pliva ugrožena od izvora do ušća
Nažalost, Pliva je ugrožena od izvora do ušća, počevši od geoloških istraživanja, pa do izgradnje malih hidroelektrana, ali i devastacije njenih obala. O tome je bilo riječi i na medijskoj turi koju je organizovao Centar za životnu sredinu, a čiji je cilj da se ova predivna rijeka spasi od štetnih projekata.
"U ovu priču sam ovo ušao slučajno, još prije 24 godine. Tada smo se okupili i došli na ideju da napravimo jednu malu ekološku akciju, tj. da uredimo prostor koji je danas atrakcija, prostor Mlinčića na Plivi", ističe on.
A nekad je to bilo drugačije, priča Hrnjić, jer su načelnici Jajca i Jezera zajedno radili na očuvanju Plive. No, geološka istraživanja u Jezeru su okončala tu saradnju.
"Mi smo ranije radili sa našim načelnicima, oni su učestvovali u aktivnostima i kao obični građani, naš načelnik Hoznan, načelnica Snežana (Ružičić), a kad su došli na poziciju, to smo iskoristili. Ono što smo radili ranije kroz nevladin sektor pokušali smo uvezati sa vlašću. Tako je i došlo do ideje da se napravi jedan sporazum o očuvanju i unapređenju rijeke Plive kao prirodne vrijednosti i turističkog proizvoda", ističe Hrnjić.
Razne manifestacije i aktivnosti
Dodaje da su organizovali razne manifestacije, aktivnosti te projekte čišćenja.
"Uspjeli smo napraviti odličnu priču i smislili smo da bismo takvim sporazumom napravili temelj za sve buduće projekte. Kad kažeš da su tri opštine za zajedničko djelovanje, a tu je i međuentitetska granica, to je trebalo da bude nekakav negativan moment, ali mi smo ga pretvorili u pozitivan, jer nam je to postala referenca bilo gdje da se pojavimo. I sve to je išlo dobro do pojave ovih famoznih geoloških istraživanja u Jezeru", naglašava on.
Geološka istraživanje
Iako pojam geološka istraživanja, kako kaže, ne zvuči loše, tek kad su zagrebali po površini, shvatili su do čega to može dovesti.
"Geološko istraživanje može biti u naučne svrhe, tako nam je i predočeno u početku. Ali, ako malo dublje potražite po internetu, nađete imena tih ljudi u vrlo lošem kontekstu. Samo slijep čovjek bi povjerovao da je to dobra namjera. Radi se o interesu stranih ulagača, kapitalista, vjerovatno oni imaju svoj interes, ali to nanosi strašnu štetu kompletno i našoj dolini Plive", napominje on.
Dodaje da su svi oni pored Plive jedna prirodna cjelina.
"Sve ono što se gore dešava, ovdje se prenosi za sat, sat i po. Da bacite i najobičniju plastičnu bocu, ona je ovdje za sat, sat i po. Tako da moramo obrisati sve te granice i fokusirati se na zaštitu zajedničkog bogatstva", naglašava on.
Navodi i da to nije jedini problem te daje i primjere neadekvatne sanacije korita, zatim bespravne gradnje na Plivskim jezerima, ali i gradnje hidrocentrala.
Irfan Ganibegović iz novoosnovanog Ekološkog ronilačkog kluba "Pliva" iz Jajca ističe da su ga osnovali iz ljubavi prema gradu i prirodi.
"Želimo da budućim generacija ostavimo čistu rijeku. Imamo osam certificiranih ronilaca, a postoji interes i za nove članove. Svi članovi su i pripadnici Gorske službe spasavanja, koji se već desetak godina bave ronjenjem, a u slobodno vrijeme čistimo naša jezera, Plivu i Vrbas", navodi Ganibegović te dodaje da tokom zarona pronađu auta, šporete, flaše...
Poručuje da će, ako se otvori rudnik u opštini Jezero, Pliva nestati: "Biće to obični potok bez biljnog i životinjskog svijeta", napominje.
"Čuvari Plive"
Uzvodno se "Čuvari Plive" brinu za njenu zaštitu. Dvojica njih su se nakon nekoliko godina provedenih u inostranstvu vratila u Šipovo.
Jedan od njih Stefan Veljko, koji je porijeklom iz Kupresa, ali živi u selu Pljeva, u Šipovu, zadnjih pet godina, kaže da je prije toga živio osam godina u Majamiju.
"Voda i priroda su me dovele tu. Došao sam jednom sa suprugom i svidjelo nam se ovdje. U ovih pet godina bavimo se turizmom, izdajemo glamping kućice. Ove godine bilo je ljudi iz Južne Koreje, Meksika, Singapura, Novog Zelanda, Južne Afrike. Fascinantno mi je da ljudi sjednu na avion u Seulu i dođu ovdje, a mi koji živimo tu smo slijepi i ne vidimo šta imamo", navodi Veljko te dodaje da je posljednjih nekoliko godina aktuelna priča o mini-hidroelektrani Jovići.
"Jedna je, nažalost, tu, otvorena je, ali tada ljudi vjerovatno nisu ni znali šta će se desiti. Tada je predstavljeno da će donijeti prosperitet opštini. Vjerovatno su nekad te stvari donosile profit, ali sada to nije tako, jer dva čovjeka imaju profit, a staviti rijeku u beton uopšte nije profitabilno niti ekološki prihvatljivo za ljude koji žive tu", navodi Veljko.
Život u prirodi
Priča da je odlično živjeti u prirodi, piti vodu koja nema hemije, udisati vazduh koji nije zagađen, jesti hranu koju sami proizvode. Ljude poziva da se vrate na selo, pogotovo mlade.
Ove godine je najniži vodostaj rijeke Plive, žali se, što je posljedica suše.
"Činjenica je da je vode sve manje, a vidjeli ste da je i Vrbasa sve manje. Problem rijeke Plive nije samo u Pljevi i Šipovu, već i Banjaluci, više nego što je ovdje. Ako se otvori rudnik, stradaće Banjaluka i čitav sliv rijeke Plive. Upravo Banjaluka treba da bude ta kojoj se trebaju otvoriti oči gdje se nalazi Jezero, jer većina Banjalučanina ne zna ni gdje se nalazi. Jajce bi stradalo takođe i čitav sliv rijeke Plive. Zato bi trebalo svi da znaju, ako se rudnik otvori, svi otrovi koji se koriste da se ispira ta jalovina završiće u čašama njih i njihove djece", naglašava Veljko.
Prema riječima Jovana Todorovića, člana ove grupe, koji se vratio iz Švajcarske u Šipovo, a bavi se turizmom, bitno je da svi zajedno čiste i uređuju obale Plive.
"Turisti je možda bitno da bude u lijepom prostoru, ali će izaći kad-tad, proći gradom i vidjeti šta se dešava. Mi nismo spremni da održavamo okruženje čistim, što je problem", priča on.
Slobodan Vasić, koji ima ugostiteljski objekat u blizini izvora Plive, rođen je i odrastao na njenim obalama. Kao i njegove komšije, da bi izgradio i otvorio restoran, radio je širom Evrope.
"Ovdje dolaze ljudi sa svih strana, iz Francuske, Italije, Engleske, i svi odu zadovoljni, ali se i vraćaju. Mi smo ovo gradili četiri godine, a prethodno je objekat gorio. Ovu prirodu treba čuvati, jer je borba za pitku vode. Ovo je vrijeme najvećih suša, a čovjek će prirodu dovesti do umiranja", žali se Vasić.
Priča i da se ne bi smjela graditi mini-hidroelektrana na ovom području, "jer kad bi ušli bageri u korito, tu ne bi bilo budućnosti".
Kuća Nusreta Kestena iz Jezera na obali Plive
I kuća Nusreta Kestena iz Jezera, koji cijeli život izrađuje čamce, na obali je Plive.
"To je tradicija, od djeda, oca pa do mene. Otkad sam se rodio, izrađujem čamce. I ja sam od oca taj zanat naučio. Ti su čamci bili lađe, pravili su se od jednog debla, a sad ih pravimo od dasaka, jer se tako lakše i brže naprave. Prije nije bilo ni motorki, sve se radilo sjekirom. Jedno veslo se koristi za upravljanje, ali treba znati upravljati", objašnjava Nusret pokazujući na čamac star oko 15 godina u koji spretno uskače.
Prisjeća se da se nekad čamac koristio za sve, pa i za dovoz drva.
"Sada nema ni lovostaja, ni poribljavanja, ničega", navodi on.
Pojašnjava da je potrebno dan-dva da se izradi čamac.
"Stolar ishobla daske, naprave se rebra i ja montiram. Za čamac ide pet dasaka, šest metara duge, 30 cm široke. Tri daske idu u pod i dvije sa strane. Oko 1.000 KM sad sve ukupno izađe, ali je prije nekoliko godina bilo duplo jeftinije. Ne prodajem čamce, ali ko hoće, napišem mu šta će uzeti i ja ga smontiram", ispričao je Nusret.
