Društvo

Iza leđa korone: "Najviše nas naljuti kad ljudi kažu da je virus velika laž"

Iza leđa korone: "Najviše nas naljuti kad ljudi kažu da je virus velika laž"
Foto: N.N. | Iza leđa korone: "Najviše nas naljuti kad ljudi kažu da je virus velika laž"

Širom BiH tačno u 20 časova u martu prolamao se aplauz kao podrška svim ljekarima, medicinskim radnicima i osoblju koji su tih dana, početkom svjetske pandemije, vodili bitku sa virusom korona.

Nakon nekog vremena aplauz podrške je utihnuo, ali ne i njihova borba. Bez godišnjih odmora, sa strahom za svoje zdravlje, ali i zdravlje najmilijih, svakodnevno su bez pogovora odlazili na posao. I danas kad pandemija u BiH, ali i svijetu divlja, oni su heroji i heroine svakodnevice. Iza leđa korone i svih medicinskih radnika stoje pomoćni radnici, bez kojih bi svakodnevno obavljanje posla u svim medicinskim ustanovama bilo gotovo nemoguće.

Na pitanje: "Kako ste", dobili smo dubok uzdah i riječi: "Dobro smo, dobro smo".

Netom prije našeg razgovora, pomoćna radnica Amira Dedić iz Klinike za infektivne bolesti u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske (UKC RS) je došla iz dijela gdje vodi klasu i veš, te nakon razgovora odmah odlazi u prijemnu, gdje ima tri odjela, koja održava sama.

"Prvo ću ići tamo po veš pa onda radim komplet prijemnu, tu spada cijelo prizemlje. Onda idem u šator gdje se primaju pacijenti, za taj šator se posebno oblačim, potom tamo ribam dok to sve ne očistim, a tek onda idem na odjel. Trenutno radim na tri odjela, vozim smeće, idem po veš i radim sa klasom", otvorila se Amira nakon što smo je na pauzi uhvatili kako bi podijelila svoje iskustvo od početka pandemije virusa korona.

Amira Dedić
Amira Dedić

Kao i ostali pomoćni radnici, Amira neumorno radi od marta, te, kako priča, već su svi umorni i iscrpljeni, a kraj se ne nazire.

"Skoro sve vrijeme smo u odijelu, osim u periodima kad imamo pauzu za jelo. Znate, mi zaista puno radimo. To su teški bolesnici, mora biti čisto i ne smije biti smeća. Moramo omogućiti pacijentima najbolje uslove, ali i sestrama da bi mogle raditi. Baš padamo od posla. Kad je bilo ljeto - izdisali smo, ali vjerujte da i sad izdišemo. Ili smo premoreni, ili ne znam više šta nas je stiglo. Da vidite samo kad izađemo - crvenimo se i oznojeni smo. Bojim se ponekad da i nas tako oznojene ne produva pa da se razbolimo", iskrena je bila Amira.

Dolaskom pandemije sve se promijenilo, pa tako i sam rad u Kliničkom centru. Svi zaposleni su uplivali u neku novu stvarnost i za vrlo kratko vrijeme se snašli u uslovima koji su se do sada mogli vidjeti samo u filmovima katastrofe i pošasti.

"Mi prvo moramo da pokupimo sve smeće na odjelu, pa onda oribamo sve od ambulante pa nadalje. Potom treba iznijeti sav prljavi veš i sortirati u vreće. Znate, ne možete šlifer, plahtu i jastučnicu staviti zajedno, sve se to mora sortirati i to predstavlja dupli posao. Kad završimo s odjelom i sve oribamo, moje koleginice i ja idemo iza zgrade niz brdo, gdje je ako pada kiša jako klizavo. Onda niz to brdo nosimo veš, da se ne bi naši radnici ili pacijenti zarazili. Potom, ako kiša pada, skidamo sa sebe tu mokru odjeću i onda sve ponovo", objasnila je Amira.

Nekadašnji način rada sada se čini kao davna prošlost. Kako Amira priča, smeće se ne iznosi hodnicima kao prije, već na balkone, gdje ga kupe kružni radnici, te se onda iznosi s odjela.

Nakon cjelodnevnog iscrpljujućeg posla i borbe s virusom korona, svi oni idu kućama, svojim porodicama, u strahu da će im prenijeti virus bez obzira na to koliko se čuvaju.

"Ovo je bio moj posao i prije pandemije. Ja sam radila u infektivnoj klinici i prije nego što je počela korona, tako da je bilo normalno i logično da ostanem ovdje i u ovim najtežim uslovima. Međutim, neki dan sam se jako naljutila jer konstantno slušam priče kako korona ne postoji. Rekla sam da svi oni koji misle da je tako neka slobodno dođu ovdje i uvjere se sami", ozbiljna je bila Amira.

Potpuno saglasna s njom je i Daliborka Travar, pomoćna radnica iz Klinike za intenzivnu medicinu za nehirurške grane u UKC RS, koja ističe da joj najviše smeta kad neko kaže da korona ne postoji.

"S obzirom na to da sam lično svakodnevno u kovid odjeljenju i gledam ljude koji su oboljeli i koji su na respiratoru kako se bore za život, onda me stvarno naljuti kad čujem ili pročitam da je ovaj virus zezancija i da je sve  velika laž. Zaista apelujem na ljude da se pridržavaju svih propisanih mjera što je više moguće, te da se što manje okupljaju, da drže distancu i nose maske", apelovala je Daliborka.

Kako ističe, svi su iscrpljeni i umorni od svega. Rade bez godišnjih odmora jer su potrebni na licu mjesta. Revnosno obavljaju svoj dio posla i stoga im je jako važno da se ljudi pridržavaju datih mjera i bar na taj način daju svoj doprinos u borbi s ovim virusom.

"Naš se posao promijenio 100 odsto. Jako je naporno i teško raditi, svi smo kompletno uključeni u posao. Radimo pod punom opremom u kovid odjelima i ostaje se po nekoliko sati unutra. Prije ulaska moramo se kompletno obući. Svi smo zaista maksimalno posvećeni, ja konkretno pričam za svoju kliniku, zato što je tu baš kompleksan rad. Zaista se radi u nadljudskim uslovima - od ljekara, tehničara, pomoćnog osoblja i nosača", približila je ukratko Daliborka rad na kovid odjeljenju.

Daliborka Travar
Daliborka Travar

Prema njenim riječima, za sve postoje određena pravila kojih se moraju pridržavati kako bi sve u novonastalom haosu funkcionisalo na najbolji mogući način.

"Sve ovo predstavlja određenu dozu pritiska i opterećenja. Vi morate da razumijete da mi svi imamo porodice i idemo kućama, svojoj djeci, bakama i dekama, roditeljima, tako da smo konstantno opterećeni", iskrena je bila Daliborka.

Kroz blagi osmijeh na kojem se već ocrtavaju umor i iscrpljenost ističe kako sada ima osjećaj da postoji život prije i poslije korone.

"Ja imam troje djece, i svi su školarci. Svi mi koji radimo u Kliničkom centru smo u riziku i jako je teško nakon cjelodnevnog boravka na poslu otići kući bez straha da ćemo zaraziti naše najmilije. Nošenje odijela i svakodnevni iscrpan posao ne predstavljaju ni upola toliki pritisak koliko činjenica da na ovim odjelima leže ljudi na respiratorima koji se bore i za vazduh i za život", rekla je Daliborka, dodajući već po ko zna koji put da moli ljude da shvate ozbiljnost virusa korona te da se pridržavaju svih datih mjera. Jer, kako naglašava, distanca, zaštitne maske i dezinfekcija su najbolja prevencija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Najčitanije