Kada je te 2003. pokrenuta manifestacija "Ličnost godine" "Nezavisnih novina" bez prevelikih ambicija, ali s ogromnom željom da se pošalju neke važne poruke, imali smo nekoliko smjernica kojih smo se držali svih ovih godina - pokazati da smo kao medij prepoznali zalaganje i trud, dobru volju da se mijenja ambijent u kojem živimo, da smo vidjeli sve sjajne priče naših kolega, ali i anonimne heroje koje smo željeli na simboličan način da nagradimo.
Trudili smo se da naši izbori budu što bolji, znali smo da ne mogu da zadovolje sve ukuse, ali smo ih birali s najvećom odgovornošću i najboljom namjerom.
Ova 2020. počela je optimizmom onih koji vole brojke, ali i vjeruju u zvijezde i naslućivali su prosperitet, red i poredak, no svaka godina počinje tako, zar ne?
Haos i sve što je uslijedilo već od prvih mjeseci teško je neko mogao da predvidi, osim scenarista filma "Zaraza" iz 2011. sa zastrašujućom sličnošću s onim što danas prolazimo. Ipak, biće da jednostavno sve pandemije i virusi imaju sličan tok, radnju i razvoj.
Naviknuti na krizne dane, teška vremena, ograničenja i sve što uz to ide, prilagođavali smo se i učili u hodu, tada još vođeni nadom da će u nekoliko mjeseci sve biti gotovo i da ćemo se vratiti redovnim krizama i narativima.
Godišnja doba se smjenjuju, pandemija dostiže neslućene razmjere, svi smo se donekle privikli na "nove normalnosti", sve manje razmišljajući o datumima i rokovima trajanja.
U tom prirodnom procesu prilagođavanja gubimo iz vida one koji taj luksuz nemaju i koji se punih osam mjeseci bore s virusom ustajući i odlazeći na posao i navlačeći bijele mantile, maske i oklope, još smrvljeni od prethodnog dana.
U prvim mjesecima revnosno smo ih pozdravljali večernjim aplauzima više vođeni regionalnim trendom, a koji je, kao i svaki trend, ubrzo utihnuo.
Zato smo se odlučili da ove godine, oni budu naše ličnosti godine, tihi heroji, borci kojima ne vidimo lica, ne znamo imena i malo ili ništa o njihovim životima, ali bar da pokažemo da znamo za odsudnu borbu s pošasti o kojoj i dalje ne znamo mnogo.
Njima smo posvetili ove redove - ispričali smo vam o doktorima koji su izgubili bitku, pokazali kako izgleda jedan dan u trijažnim punktovima, kovid bolnicama, dileme epidemiologa i mikrobiologa koji prenoće na poslu, vozačima Hitne pomoći, čistačicama na kojima je ogroman teret, svima koji su iza kamera, daleko od štabova i odluka, a najbliži virusu.
Donosimo vam priče onih od kojih očekujemo sav entuzijazam, profesionalizam i snagu, a koju sami polako gubimo.
I ne, nije dovoljno reći to im je posao - dovoljno bi bilo s vremena na vrijeme da im zahvalimo, podržimo, pokažemo strpljenje u redovima, olakšamo teške trenutke mrvom dobre volje, da ih ne krivimo za tuđe odluke ili procjene.
Ovo je naš način da im se poklonimo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
