Ex -Yu

Zašto se dešavaju nesreće u balkanskim rudnicima

Zašto se dešavaju nesreće u balkanskim rudnicima
Foto: tunaolger/Pixabay | Zašto se dešavaju nesreće u balkanskim rudnicima
N.N.

Jezivi zvuk sirene u rudarskim mjestima znači samo jedno - nesreća.

Prvog aprila 2022., zlokobni zvuk začuo se u rudniku Soko u istočnoj Srbiji, nagovještavajući crne vijesti - osam rudara je poginulo, a 21 je povrijeđen, što je najteža rudarska nesreća u zemlji u 21. vijeku.

Prije 24 godine, u istom rudniku dogodila se velika tragedija kada je poginulo 29 rudara.

Dok se utvrđuje tačan uzrok nesreće u rudniku Soko, stručnjaci ukazuju na niz faktora koji mogu biti pogubni po ljude koji obavljaju jedan od najtežih poslova.

"Do nesreća dovode razni faktori, pitanje je samo koji je u datom slučaju dominantan - najčešći je zanemarivanje preventivne sigurnosti, što podrazumijeva kontrolu inženjersko-geoloških uslova i radne sredine", kaže Kemal Gutić, dekan Rudarsko geološko građevinskog fakulteta u Tuzli u Bosni i Hercegovini, za BBC na srpskom.

Tokom prethodne četiri decenije u zemljama bivše Jugoslavije stradalo je više od 300 rudara, najviše u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Uzroci prethodnih tragedija su poznati - uglavnom su to bili gorski udari i požari i eksplozije metana i ugljene prašine.

Rudarske nesreće sa katastrofalnim posljedicama u regionu najčešće se dešavaju u podzemnim prostorijama rudnika, više nego na površinskim kopovima, kaže Gutić.

Metanske eksplozije i ugljena prašina

"Nije bilo nikakve eksplozije ni ničega drugog nije bilo, jednostavno porast metana je bio tako visok da su se ugušili", rekla je ministarka Zorana Mihajlović na dan nesreće u rudniku "Soko".

Saša Spasić, vršilac dužnosti direktora Javnog preduzeća za podzemnu eksploataciju uglja Resavica, u čijem sastavu posluje rudnik u Sokobanji, kaže da je najvjerovatnije došlo do proboja metana i da je njegova koncentracija bila 95 odsto.

"Nije bilo ni sekunde vremena da se reaguje", rekao je Spasić za RTS u subotu, 2. aprila.

Stručnjaci iz Rudarskog instituta u Beogradu vršili su ispitivanja u podzemnim rudnicima uglja Resavice, a većina rudničkih jama su kategorisane kao "opasne po metanu ili eksplozivnoj ugljenoj prašini ili po oba osnova", kaže direktor Milinko Radosavljević za BBC na srpskom.

"Svi rudnici Resavice spadaju po tom osnovu u metanske i rade u metanskom režimu rada. U obavezi je primena najrigoroznijih mera zaštite, koje podrazumevaju i način rada i vrstu opreme koja se koristi, kao i način praćenja gasnog stanja u jami", objašnjava on.

Metan (hemijska formula CO4) je gas iz porodice ugljo-vodonika bez boje i mirisa vrlo je zastupljen u prirodi, stvara se i djelovanjem čovjeka, a veoma je eksplozivan u dodiru sa vazduhom, navodi se na sajtu enciklopedije Britanika.

Odmah poslije nesreće u rudniku Soko, Zoran Nikolić, nadzornik na spoljnom pogonu, rekao je da je u pitanju jama sa visokim rizikom rada, ocjenivši da su unutra uslovi rada "katastrofalni", prenijela je Televizija N1.

Direktor Resavice, međutim, kaže da je rudnik Soko opremljen najsavremenijim sistemom detekcije, praćenja i kontrole štetnih gasova u jami.

"Imamo dispečerski centar koji prati koncentraciju metana u svakom momentu. Ovakva situacija nije mogla da se predvidi", naveo je Spasić za RTS.

Jedna od metoda za sprečavanje katastrofa koje može izazvati ovaj gas i bušenje 30 metara dubokih rupa, čime se utvrđuje na šta će rudari naići na toj dubini prilikom daljih bušenja ili miniranja.

"To ne moraju biti samo gasovi - i voda, posebno u kombinaciji sa glinom, može dovesti do stvaranja gasnog čepa u jamama ili do obrušavanja stropa", pojašnjava Gutić.

Najteže rudarske nesreće u bivšoj Jugoslaviji

  • Jedna od prvih zabilježenih rudarskih nesreća na ovom prostoru bila je u Senjskom rudniku jula 1893. kada je, prema nekim procjenama poginulo 28 rudara usljed požara
  • Februara 1981. u rudniku u Aleksincu desila se nesreća u kojoj je povrijeđeno 34 rudara, a uzrok je bio nepoštovanje procedura prilikom miniranja
  • Maja 1982. u rudniku Raspotočje blizu Zenice 39 rudara je poginulo uslijed eksplozije metana u oknu
  • Juna 1983. opet je izbio požar u aleksinačkom rudniku u kome je poginulo 34, a teško povrijeđeno 30 rudara
  • Aprila 1984. u rudniku Resavica pored Despotovca uslijed urušavanja dijela rudnika 34 rudara je poginulo, a dvoje je teško povrijeđeno
  • Novembra 1989. u rudniku u Aleksincu stradao je 91 rudar uslijed požara u jami, a rudnik je poslije ove nesreće zatvoren
  • Avgusta 1990. u rudniku Kreka u blizini Tuzle u eksploziji je život izgubilo 180 rudara
  • Januara 1998. u rudniku Soko poginulo je 29 rudara zbog izbijanja otrovnih gasova
  • Pet rudara poginulo je u septembru 2014. godine u nesreći u jami Raspotočje Rudnika Zenica, a 29 bilo je povrijeđeno poslije gorskog udara koji je izazvao zemljotres
  • U istom rudniku 1. aprila 2022. godine poginulo je osam rudara - još nije zvanično utvrđen uzrok nesreće

Istraživanja Rudarskog instituta iz Beograda u šest rudnika širom Srbije, među kojima je i rudnik "Soko", pokazala su da do eksplozija može doći kada je koncentracija metana od pet do 15 odsto u podzemnim prostorijama.

Opasnost postaje veća ukoliko on dođe u kontakt sa ugljenom prašinom, koja je "čest uzrok rudarskih nesreća", ističe Radosavljević.

Ugljena prašina nastaje usitnjavanjem i mrvljenjem uglja, prije svega tokom eksploatacije i transporta u rudnicima, a udisanje ove materije štetno je za čovjeka i može izazvati bolest crnih pluća, navodi enciklopedija Britanika.

Temperatura paljenja oblaka prašine se kreće od 410 do 600 stepeni Celzijusa, a temperatura tinjanja od 220 do 260, pokazali su rezultati istraživanja Rudarskog instituta u Beogradu.

Ustanovljeno je i da je granica eksplozivnosti ugljene prašine gotovo dvostruko manja ukoliko je koncentracija metana u prostoriji veća od dva odsto, dodaje Radosavljević.

Kemal Gutić navodi da je kombinacija metana i ugljene prašine "najgora opcija".

"Kada se pomiješaju sa kiseonikom, dolazi do eksplozije koja pravi zaista velike posljedice", kaže on.

Gorski udari

U jami Raspotočje u Rudniku mrkog uglja u bosansko-hercegovačkom gradu Zenica na 800 metara dubine gorski udar izazvao je povrede 11 rudara 2011.

Na istom mjestu tri godine kasnije nesreća sa istim uzrokom odnijela je pet rudarskih života, a 29 bilo je povrijeđeno, poslije čega je ova jama bila privremeno zatvorena.

Primjeri rudnika u Zenici, gdje su gorski udari posebno učestali, najbolje pokazuju koliko je teško sanirati štetu koju oni izazivaju, navodi Kemal Gutić, dekan Rudarsko geološko građevinskog fakulteta u Tuzli.

"On ruši sve pred sobom, nešto poput eksploziva. Do gorskog udara dolazi uslijed procesa u zemljinoj kori, kada se oslobađa velika količina energije", objašnjava Gutić.

Gorski udar često može izazvati zemljotres, do njega može doći i uslijed velikog pritiska težine stijena iznad jame, djelovanjem vjetra na površini zemlje, ali ga može pokrenuti i djelovanje ljudi, napominje ovaj stručnjak.

Ovaj proces prate izraženi zvučni efekti, seizmički potresi, rušenje krovine ili izdizanje tla u jami rudnika, odvaljivanje uglja, rušenje podgrade, stvaranje velike količine prašine i oslobađanje opasnih gasova, navodi se u Sistematizaciji prirodno-geoloških uslova eksploatacije uglja u podzemnim rudnicima u Srbiji.

Mirko Ivković, viši naučni saradnik Komiteta za podzemnu eksploataciju mineralnih sirovina i autor ovog rada, predviđa i nekoliko metoda za sprečavanje gorskih udara.

Prvi su istraživanje i analiza okruženja rudnika koji mogu pomoći u predviđanju ove pojave, navodi on.

Postoje i aktivne metode poput pravljenja bušotina kojima se oslobađa pritisak, ubrizgavanje vode pod pritiskom, upotreba opreme sa daljinskim upravljanjem i drugi, dodaje.

Pasivne metode koriste se umanjivanje posljedica udara, koje podrazumijevaju tehničke i organizacione mjere, kao i upotrebu zaštitne opreme, navodi se u ovom radu.

"Ovo nije prvi put, a verovatno ni poslednji", rekao je om.

Slobodana Maričića, reportera BBC-ja na srpskom na dan nesreće ispred rudnika "Soko" dočekala su smrknuta lica i spušteni pogledi rudara, čijih osam kolega nije uspjelo da se spase.

"Šta da ti kažem, bajo moj mili, kad su to sve bili drugari moji… Kako bi se ti osećao", rekao je Saša Lazarević, jedan od rudara.

Njegov kolega Vlada Stošić je, kako kaže, "došao da pomogne da se izvuku tela" njegovih prijatelja.

"Videti te ljude sa kojima si svakog dana radio…", rekao je reporteru BBC-ja i zaćutao.

Rudarske nesreće na jugoistoku Srbije nisu rijetkost - u aleksinačkom rudniku je 1983. godine poginulo 34 rudara, šest godina kasnije stradao je 91 u istom rudniku, a u rudniku "Soko" je 1998. godine život izgubilo njih 29.

"Ovo nije prvi put… A verovatno nije ni poslednji", zaključio je Lazarević.

Ekonomski faktori i greške rudara

Rudarski hleb, kaže izreka, ima sedam kora, a mnogi rudari odlučili su da napuste Balkan i da ga zarađuju u inostranstvu, navodi Kemal Gutić.

Ovaj ekonomski fenomen je "vrlo bitan faktor" zbog kojeg zaštita u rudnicima ponekad trpi, kaže on.

"Kvalitetniji stručan kadar odlazi u Njemačku ili Austriju, a on se u našem regionu sporo popunjava. Često je i u rudnicima najlakše da se uštedi smanjenjem broja radnika, a ti ljudi su neophodni u proizvodnom procesu", navodi dekan Rudarsko-geološko građevinskog fakulteta u Tuzli.

On upozorava da zbog sve manjeg broja inženjera, radnici u rudarskim jamama i kopovima na ovom prostoru ponekad dolaze u problem koji se može ispostaviti kobnim.

"Stručna analiza stropa prije svakog narednog koraka, napretka ili miniranja je jako bitna, a tada mora biti prisutan i inženjer - on može reći 'stani, ovo prvo mora da se popravi, učvrsti, pa tek onda idemo dalje'", objašnjava ovaj stručnjak.

Gutić je obišao više rudnika u Srbiji, gdje su uslovi za rad, kako navodi, "teški i složeni", poput onih u Bosni i Hercegovini.

"Nedovoljna osvjetljenost takođe može da bude problem - često rudari rade samo sa lampama na glavama, koje ne mogu da osvjetle dovoljno kako bi se dobro vidjelo i kvalitetno analizirala situacija", navodi.

Ponekad do nesreća sa katastrofalnim posljedicama može doći čak iako su sve mjere prevencije obezbjeđene - u takvim situacijama pogrešan potez pojedinca može da ugrozi sve koji se nađu u podzemnoj jami rudnika.

Analiza povreda na radu u rudnicima pokazuje da najmanje povreda ima u prvoj smjeni, u drugoj nešto više, a najviše u trećoj, kaže Gutić.

"U ljetnjem periodu, na primjer, radnici rade dodatne poljoprivredne radove, pa poslije njih dolaze u drugu ili treću smjenu u rudnik - koncentracija im popušta i umorniji su, što dovodi do grešaka", pojašnjava on.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije