Nad političkom životom Srbije nanijela se sjenka sankcija protiv Rusije. U njoj je dominanta prilično agresivna medijska, opoziciona i kampanja zapadnih emisara da Srbija treba da se priključi sankcijama i da je čak takva odluka već donesena. Predstavnici vlasti tvrde suprotno.
Alo, zašto bi Srbija uopšte trebalo da uvede sankcije Rusiji?
Najveći dio opozicionih lidera, koji je i javno najglasniji zagovornik uvođenja sankcija, i mreža nevladinih organizacija tvrde da Srbija mora da bude na "strani dobra" kada je riječ o Ukrajini i sankcijama. Ta "strana dobra" su, kako kažu, Evropska unija (EU), "evropske vrijednosti" i Zapad, a Srbija treba, i čak mora, njima da pripada. Jer to je, navodno, uslov za ulazak u EU. I stalno se govori kako Srbija ne može da bira, jer valjda, kako kažu, postoji samo jedan izbor i to je Zapad. Ali, ključno je pitanje, da li je uvođenje sankcija zaista interes Srbije. Ne samo u ovom trenutku nego i dugoročno u svjetlu tektonskih promjena koje se dešavaju u svijetu.
Činjenica je, međutim, da je i dio vladajućih krugova na istoj liniji tog dijela opozicije i EU pritisaka. U osnovi javnost je u velikoj mjeri zbunjena, jer je preplavljena mnoštvom informacija koje su mješavina zapadne propagande i ipak nedorečene pozicije vrha vlasti u Srbiji.
Nova formula vlasti Srbije je da "Srbija neće uvoditi sankcije Rusiji, ali će nastaviti svoj evropski put". A predsjednik Srbije, poslije posjete Berlinu, kaže da će Srbija "još snažnije i odlučnije biti na evropskom putu". Šta to znači? Da će Srbija uvesti sankcije Rusiji? Jer, "evropski put" je, kako sada izgleda, nespojiv sa neuvođenjem sankcija. Ili se, ipak, još vaga i čeka pogodan trenutak. Utisak je, u stvari, da još nema jasne pozicije vlasti Srbije. Ali, ima nekih kontroverzi. Na primer, prvi put državna televizija nije prenosila Paradu pobjede u Moskvi, a niti je to učinila neka druga velika televizijska kuća u Srbiji. Ako se zna kako funkcionišu mediji, onda to nije moglo da se desi bez instrukcije vlasti. To je krajnje nerazumno i jeftin je i naivan potez, ali za mnoge je to bila poruka da će Srbija ipak uvesti sankcije Rusiji. U Velikoj Britaniji, na primjer, koja je među šampionima antiruske politike, državni Svjetski servis BBC-ja i prodržavni Skaj njuz direktno su prenosili paradu i govor Predsjednika Vladimira Putina.
I sve se to, navodno, radi zbog takozvanog evropskog puta. Zanimljivo je da je formula "članstvo u EU" najednom zamijenjena formulom "evropski put". Šta je to "evropski put" ? Po značenju riječi to bi trebalo da bude "put u Evropu", ali Srbija je već u Evropi pa kakav je to put? Evropa nije isto što i EU. Ipak je više riječ o obmani, jer je svima jasno da od EU nema ništa. "Evropski put" kao takav u stvari ne postoji. Francuski predsjednik Emanuel Makron, koji ima ambiciju da se nametne kao lider EU, predložio je stvaranje dosta nejasne "evropske političke zajednice" u kojoj bi, pored EU, bile i zemlje koje još nisu članice, od Gruzije do Bosne i Hercegovine. Te zemlje bi, navodno, politički bile obavezne prema Briselu, ali ne bi postale članice. U prevodu, novih članica EU neće biti, a u međuvremenu radite sve što vam mi kažemo. Istovremeno, "šef diplomatije" EU Žozep Borel drži lekcije liderima zapadnog Balkana šta moraju da urade da bi postali dio EU. Američki ambasador u Srbiji Kristofer Hil izjavio je da Srbija treba da se ponaša kao da je članica EU iako nije. Sve je to naučna fantastika.
Zapadni klijenti svakodnevno zasipaju javnost time kako će EU kazniti Srbiju ako ne uvede sankcije. Kako uopšte Brisel može da kazni Srbiju jer ona nije članica bloka mada je kandidat. Moguće su, međutim, ucjene. To nije isključeno, jer je u Briselu opšta panika. I šta bi to moglo da bude? Govoreno je da bi Srbiji mogli da uvedu embargo na naftu i gas. To je besmislena propaganda, jer EU nije ni sebi uvela takvu blokadu. Još jedna obmana. Na tragu te obmane je i takozvana diverzifikacija energije. U prevodu, Srbija treba da se odrekne jeftinog gasa iz Rusije za koji već postoji infrastruktura i kupuje daleko skuplji od američkih trgovaca za koji ne postoji mreža snabdijevanja. Nepostojeće sankcije za energente i beskrajne diskusije o tome su samo zamagljivanje stvarnosti. Jer, sankcije ne znače da Evropa neće da koristi ruski gas, nego će ga kupovati od drugih, mahom američkih kompanija registrovanih u drugim zemljama. Kada je riječ o nafti, Evropa jednostavno ne može bez ruske nafte. Sve rafinerije, posebno u Njemačkoj, su tehnološki projektovane na ruskoj nafti i sada sve to treba prepraviti za drugačiju tehnologiju. To je veoma skupo i uzeće najmanje dvije godine. Uz to, finalni proizvodi se mahom dobijaju od mješavine nafte različitog porijekla i kvaliteta, a kvalitetna mješavina nije moguća, na ovom tehnološkom novu, bez ruske nafte. I prelazak na tečni gas je veoma komplikovan. Evropi bi, kako je izračunao američki ekonomista Majkl Hadson, bilo potrebno pet hiljada milijardi dolara da izgradi sve potrebne terminale i osnovnu infrastrukturu i za to, i kada bi bilo toliko novca, je potrebno nekoliko godina. I zato je besmisleno što Srbija govori o energetskoj diverzifikaciji.
E, to je taj "evropski put" od kojeg Srbija, barem javno, ne odustaje.
Vlasti Srbije tvrde da je Srbija već imala štete od neuvođenje sankcija Rusiji, a moglo bi doći i do smanjenja stranih investicija. To baš i nije tačno. Sve je to počelo znatno ranije i investicije se generalno smanjuju u cijelom svijetu zbog nesigurnih vremena, a rat u Ukrajini je samo jedan od izgovora. Problem je, međutim, sa novim kreditima. Srbija je sada u škripcu jer ne može više da se zadužuje, ili joj je veoma teško da dobije nove kredite. Zapad Srbiju ucjenjuje preko finansijskog tržišta i posebno preko prodaje državnih obveznica, ta prodaja ide veoma slabo. Ali, nije Zapad jedino finansijsko tržište na svijetu. Recimo, trenutno su na svjetskom finansijskom tržištu najtraženije valute Rusije i Brazila, a ne dolar i evro.
Srbiji je u ovoj godini, da bi mogla da servisira svoje obaveze, potreban ekonomski rast od 5,6 odsto, a sama Srbija je očekivala da će da bude 4,5 odsto. Ali, Svjetska banka procjenjuje da će biti najviše 3,4 odsto. To su neosvijetljeni tuneli Srbije koje Zapad upravo sada koristi za njeno slamanje.
Ali, ipak, najveći ucjenjivački kapacitet Zapada je "Srbija na evropskom putu". Ali, ruku na srce, i sama politička elita je u velikoj mjeri odgovorna za stvaranje tog ucjenjivačkog kapaciteta Zapada.
Ima, međutim, rješenja. Na primjer, zašto Srbija ne počne da prodaje obveznice svojim građanima kao što to rade Japan i odnedavno Rusija. Onda Srbija duguje svojim građanima, a ne strancima. Građani Srbije, procenjuje se, u privatnoj štednji u stranim bankama u Srbiji drže između osam i deset milijardi evra. Zašto taj novac ne bi uložili u sopstvenu zemlju. Ali, onda nema "evropskog puta", jer taj put je popločan mukom i novcem građana u stranim bankama u Srbiji.
Da li bi sankcije Rusiji pomogle Srbiji na finansijskom tržištu? Ne, ne bi pomogle. Naprotiv. Sankcije bi ipak oslabile državnu finansijsku moć pa samim tim bi opalo i interesovanje investitora. Strane kompanije bi se upravo povukle zbog sankcija. Jer sa sankcijama gas i energija bi u Srbiji drastično poskupjeli, što bi dovelo do kompletne promjene ambijenta i onda im se neće isplatiti da rade u Srbiji. Tako da bi upravo neuvođenje sankcija dovelo do porasta stranih investicija.
I što je najvažnije - sankcije su znak rata, simbol takozvanog hibridnog rata. U prevodu, ako Srbija prihvati pritiske Zapada i zarad nepostojećeg "evropskog puta" i imaginarnog članstva u EU, onda bi ona bila dio hibridnog rata protiv Rusije i imala bi status neprijateljske zemlje.
Da li je to zaista interes ne samo Srbije kao države nego i srpskog naroda u cjelini? To je suštinsko pitanje.
Kako sada stvari stoje, ne bi trebalo žuriti, nije još vrijeme za takve odluke. Jer, poslije Ukrajine će, po svemu sudeći, biti neka nova međunarodna konferencija o novoj strukturi evropske bezbjednosti. To je na neki način već najavljeno u Londonu. Tada će biti definisana ta nova struktura. Taj novi model evropske bezbjednosti će presudno definisati oni koji pobijede u ratu u Ukrajini, a kako sada stvari stoje, to neće biti ni NATO ni Zapad. Na toj konferenciji će međutim biti riječi ne samo o Ukrajini nego i o drugim neriješenim geopolitičkim problemima. Vrlo je vjerovatno da će biti riječi i o Kosovu i Metohiji i Republici Srpskoj, u stvari, cijelom srpskom korpusu. Zato se u stvari sada Zapadu i žuri pa koristi problem sankcija da na zapadnom Balkanu unaprijed obezbijedi svoj zabran i koristi ga kao adut u pregovorima. Sve to bi Srbija trebalo da ima u vidu i da ipak sačeka. Jer, suštinski, u toku je stvaranje kompletno novog ekonomskog modela u svijetu koji će definisati i političku mapu. Drugim riječima, zašto bi Srbija i sa njom cijeli srpski korpus sada morali da slijede samoubilački put Evrope samo zato što se geografski nalazi u Evropi.
Utisak je da aktuelna vladajuća politička elita u Srbiji ipak dosta tumara kada je riječ o sankcijama. Očigledno je da su svjesni posljedica, ali istovremeno mnogi imaju i lične obaveze prema "evropskom putu". Zanimljivo je da medijska propaganda pokušava da srpskoj javnosti nametne i osjećaj krivice zbog neuvođenja sankcija. Srbija, međutim, može da ima veću korist od neuvođenja sankcija. Već je preko 300 kompanija državljana Rusije i Ukrajine registrovano u Srbiji.
Ključno je šta je interes Srbije. Iz onoga što govore vlasti ipak nije jasno, jer ne vidi se jasna razlika između interesa države Srbije i njene mahom ucijenjene političke elite. Tačno je da u međunarodnim odnosima nema prijateljstva, ali ima poštovanja. Male zemlje imaju pravo na poštovanje i dostojanstvo i to im jedino ostaje kada krize prođu. Jednom izgubljeno povjerenje i poštovanje se teško, skoro nikada ne vraćaju. To je kao kad vam neko odsiječe zdravu nogu. Može da vam da protezu, ali vi više nikada nećete imati nogu. Ovo je istorijsko vrijeme u kome je osnovni izazov da li će Srbija i Srbi povratiti samopoštovanje i da postanu pouzdan partner znatno šire od onoga što je EU. Ali "evropski put" je protiv tog interesa Srbije. Sankcije Rusiji tako postaju sudbinsko pitanje.
I na kraju, da li će Srbija uvesti sankcije Rusiji? Iako je riječ o sudbinskom pitanju, ipak, nije jasno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.