SP Qatar 2022.

Kolumne

Da li će biti rata?

Da li će biti rata?
Foto: N.N. | Da li će biti rata?

Sve se češće u javnoj i političkoj komunikaciji, posebno na Zapadu, govori kako bi mogao da izbije novi svjetski rat. I zaista, kada se čitaju novine stiče se utisak da taj svjetski rat samo što nije počeo, mnogi su skloni da tvrde da je praktično taj globalni sukob već u toku, a kao ilustraciju navode ratnu krizu u Ukrajini i zaoštravanje američke retorike prema Kini.

Svjetski ratovi se dugo krčkaju pa onda izbiju nevažnim ili slučajnim povodima, koje izazivači rata ili sami kreiraju ili ih pronađu u nekim događajima koji nemaju direktne veze. Trenutno se u svijetu, osim u Ukrajini, vodi 15 lokalnih i regionalnih ratova, ali onog svjetskog još nema. Međutim, ukupna situacija zaista daje povoda onima koji svjetski rat očekuju. Istorija nas uči da veliki ratovi po pravilu izbijaju onda kada se pomjera klatno ekonomske moći s jednog na drugi prostor. To je i neka vrsta pravila istorijskog iskustva, jer samo iz ekonomske dolazi i politička moć, kojom se onda održava ekonomska dominacija.

Savremeni svijet je sada upravo u tom istorijskom iskustvu. Ekonomski i naučni prosperitet se sa Zapada pomjerio na druge prostore, prije svega na Aziju i evroazijski prostor, a sve više oživljava i oslobađanje Južne Amerike i Afrike. Ali Zapad, tačnije Amerika kao zapadni lider, očigledno ne želi da prihvati novu realnost i gubitak globalne dominacije i već odavno je krenuo u generisanje kriza, smjene legalno izabranih vlasti širom svijeta i direktno učestvovanje u lokalnim ratovima.

Pored toga što je tako izazvana ogromna ljudska i ekonomska tragedija, Amerika ni u jednom od tih lokalnih ratova nije uspjela. A sve da bi se sačuvala dominacija američkog dolara i modela društva i iznad svega očuvao privid moći. Ništa, međutim, nije pomoglo i sada se svijet zaista našao pred mogućnošću svjetskog rata. Amerika i Zapad jednostavno ne žele da prihvate novu realnost, ne žele ili ne mogu.

Ugledni američki ekonomista Majkl Hadson kaže da se aktuelna ekonomska kriza ipak može nekako riješiti, mada veoma bolno za zapadna društva, i on nije toliko zabrinut zbog toga. Hadson je prije svega zabrinut i na neki način uplašen za sudbinu svijeta zbog toga što dobro zna ljude u Americi koji su u vlasti i koji donose odluke, kao i one čije naloge one slušaju, a koji sjede u Federalnim rezervama (iako u privatnom vlasništvu, to je američka centralna banka) i upravnim odborima velikih korporacija, banaka i berzi. To su, upozorava on, ljudi s malo znanja i iskustva i još manje ljudskih kvaliteta. To je dosad najozbiljnije upozorenje jednog tako uglednog stručnjaka, jer kao i uvijek u životu, na kraju je sve u ljudima, samo ljudi odlučuju o sudbini.

Nekoliko ilustracija. Povodom rata u Ukrajini u Evropi se vlast Njemačke plasirala među vodeće ratne huškače i lidere mišljenja da je narod budala i da mu se mogu plasirati i najveće gluposti. U takvom ambijentu lidersku poziciju manipulatora preuzeo je ministar ekonomije Robert Habek, koji dolazi iz stranke Zeleni. Njegove poruke javnosti ne samo da su besmislene, nego i uvredljive za inteligenciju. On na primjer poručuje da Putin ima gas, ali da oni imaju moć. Šta to znači? Koja je to moć ako nemate gas koji pri tom vi navodno ne želite jer je iz Rusije? On takođe kaže kako bi uključivanje gasovoda "Sjeverni tok 2" značilo kapitulaciju Evropske unije pred Rusijom. Po njegovom mišljenju, puštanje u rad gasovoda ne bi bilo korisno za njemačku privredu i njene građane, nego bi bilo simbol da je Moskva uništila evropske sankcije i ostvarila svoje ciljeve. A onda je dodao da Njemačka treba da bude ekonomičnija u trošenju energenata.

"Sjeverni tok 2" je izgrađen zbog Njemačke i njenog privrednog razvoja, a ne zbog Rusije. I gas tim gasovodom ide Njemačkoj, a ne Rusiji. Nevjerovatno. Šta onda da se očekuje od takvog čovjeka koji je i vicekancelar Njemačke. A njemački mediji, koji su odavno pod kontrolom američke CIA, uporno tvrde da je on najpopularniji njemački političar.

Na drugoj strani Atlantika za lidersko mjesto ratnog huškača izborila se, utisak je, predsjednica Predstavničkog doma američkog Kongresa Nensi Pelosi. Ona je inicijator rezolucije koju je već usvojio američki Senat da se Rusija proglasi državom sponzorom terorizma. Kao razlozi navode se drugi rat u Čečeniji, Sirija i sada Ukrajina. To zaista nije samo licemjerno, nego i svjedočanstvo političke gluposti. A Amerika je vodeća zemlja u svijetu koja štiti teroriste - i ne samo da ih štiti i organizuje, nego i koristi kao svoju paravojnu formaciju. Ali, ne vrijedi objašnjavati, političko ludilo je već uzelo maha. Mediji tvrde da je državni sekretar Entoni Blinken ipak blokirao tu inicijativu.

Amerika sada, na čelu sa Nensi Pelosi, staru tehnologiju krize primijenjenu u Ukrajini prenosi na Kinu. Pelosijeva uporno najavljuje svoju posjetu Tajvanu. Tome se odlučno protivi Kina, a na primjeru Ukrajine može se vidjeti da takva američka provokacija može lako da preraste u vojnu konfrontaciju. Kina tu posjetu i okolnosti koje je prate vidi kao direktnu prijetnju njenoj politici "jedna zemlja, dva sistema". Kina je još 1992. godine s Tajvanom postigla dogovor da obje strane pripadaju jednoj Kini i da će zajedno raditi na nacionalnom ujedinjenju.

Amerika, međutim, već izvjesno vrijeme koristi Tajvan kao povod zaoštravanju odnosa s Kinom i to po formi kao uzrok eventualnom ratu protiv Kine, potpuno sličnom modelu u Ukrajini. Amerika sada čak prijeti da će uvesti sankcije Kini na rusku naftu. Kako je to uopšte moguće - to se ne objašnjava, ali svjedoči do koje mjere je naraslo ludilo i kako američka administracija živi u nerealnom svijetu. Kinezi ne kažu samo da se svemu tome protive, nego poručuje da neće sjediti skrštenih ruku i da će i vojno intervenisati. U prevodu, ako Pelosijeva dođe, Kina će odgovoriti vojno. Kina je spremna za vojni odgovor, saopšteno je iz Pekinga.

Američki nosač aviona "Rondald Regan", u pratnji borbene grupe brodova, napustio je ovih dana Singapur i krenuo ka Južnom kineskom moru, što podrazumijeva i Tajvanski moreuz. U Vašingtonu strahuju da bi Kina mogla da uvede zonu zabranjenih letova iznad Tajvana ukoliko Pelosijeva zaista krene u posjetu. Kina istovremeno jasno poručuje da je spremna da ide u rat kako bi obezbijedila nacionalno ujedinjenje. Utisak je da se u Vašingtonu ne shvata dovoljno ozbiljno odlučnost Kine, kao što su se Amerikanci oglušili, i čak ismijavali, na upozorenja Rusije povodom Ukrajine.

Kina je pokrenula veliku vojnu vježbu u Tajvanskom moreuzu i to s bojevom municijom. I Tajvan je pokrenuo svoje vojne vježbe na istom prostoru.

Šta će dalje biti - teško je procijeniti. Američki predsjednik Džo Bajden je jednostavno pobjegao. Saopšteno je, naime, da je ponovo dobio koronu i mora u izolaciju. Ko je onda sada vlast u Vašingtonu?

Pa da li će biti rata? To je, naravno, teško pitanje. Utisak je da će ga biti, ali ne tako skoro, mada se "ratovi ponekad i omaknu". Zapad nije vojnički spreman za ozbiljniji vojni sukob i nastojaće da kupi vrijeme održavanjem intenziteta kriza i raznim pregovorima i telefonskim pozivima. Ali, to ne može pomoći, to je gubljenje vremena. Jer, time se ne rješavaju duboki uzroci globalne krize i Zapad će samo još više da prije svega ekonomski i intelektualno tone i troši svoje rezerve. Istovremeno, drugi dio svijeta, uglavnom u Evroaziji i Južnoj Americi, ne gubi vrijeme, nego institucionalizuje nove oblike ekonomske, političke i finansijske saradnje i gradi novu formu ekonomskog razvoja. Zapad nikada nije bio toliko usamljen. To je proces koji se više ne može zaustaviti.

Međutim, Zapad ipak ne odustaje od ratne opcije i rata će biti, ali, kao što je već rečeno, ne tako skoro. I gdje bi, kada ga bude, mogao da krene taj globalni sukob? Najvjerovatnije u Evropi. Jer, na primjer, sukob Amerike i Kine ne može da bude i globalni, svjetski sukob, samo Evropa može da dovede do svjetskog rata. Samo Evropa može da u sukob uvuče dovoljno veliki broj zemalja.

Među zapadnim ratnim huškačima se često koristi i nedavna prošlost ratnog raspada bivše Jugoslavije pa se kao upozorava da bi ponovo mogli da izbiju lokalni ratovi. Naravno, misli se na Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. To su ipak samo političke manipulacije i zapadne prijetnje ratovima su dio strategije ucjena lokalnih političara i sluđivanja stanovništva. To je stara tehnologija manipulacija. Ratovi, međutim, na Zapadnom Balkanu nisu realni, nema uslova za ratne sukobe, a ni vojne sile koja bi ih mogla inicirati. Ni Zapad, za razliku od prije tridesetak godina, nema vojnu silu za takve avanture.

Doduše, dosad nijedan svjetski sukob nije mimoišao Balkan, na ovaj ili onaj način, ali do tog sukoba će se mnoge stvari izdešavati i biće stvoren drugačiji geopolitički i geoekonomski ambijent.

 * * *

Izgleda da ratne prijetnje nisu dovoljne za održavanje napetosti i kontrolu stanovništva pa se globalistička elita vraća oprobanom metodu plašenja korona virusom i problemu izbjeglica, imigranata. Ako je zaista riječ o virusu, kako je to onda moguće da se virus pojavljuje na ovodnevnim visokim temperaturama? Ili je riječ o manipulaciji ili korona uopšte nije virus.

Problem imigranata je takođe stari instrument globalističkog projekta ne samo održavanja zabrinutosti, nego i promjene strukture evropskih društava. Prije nekoliko dana lideri Mađarske i Austrije su održali neobičan sastanak o imigrantima i glavna tema je bila pomoć Srbiji u sprečavanju dolaska imigranata. Nije jasno u kojem kapacitetu je održan taj sastanak, otkud sada to i da li bi to moglo da znači da lideri tih zemalja, kao članica Evropske unije, znaju nešto što drugi ne znaju. Prema riječima lidera Mađarske Viktora Orbana, Beč i Budimpešta su spremni da pomognu Srbiji u zaštiti i kontroli njenih južnih granica, odakle dolaze imigranti. Ako se ne pomogne Srbiji, rekao je Orban, Srbija će biti suočena sa stotinama hiljada imigranata. On je čak rekao da se o tome planira i neka vrsta konferencije.

O čemu se tu radi? Srbija je nezavisna i suverena zemlja i s kojim pravom bi policajci Austrije i Mađarske kontrolisali njene granice? Doduše, njemačka policija je odavno na Aerodromu "Nikola Tesla" u Beogradu. Uz to, prava adresa je Brisel, jer imigranti ne dopiru do Srbije padobranima, oni nesmetano prolaze kroz Grčku i Bugarsku, obje zemlje članice Evropske unije.

Istovremeno, doduše već neko vrijeme, u zemljama bivše Jugoslavije se medijski stvara društvena klima da ovdje ništa ne valja i da zato treba da se ide u zapadne zemlje. I ljudi odlaze, čak i oni koji nisu egzistencijalno ugroženi, jer, kako kažu, ovdje ništa ne valja. Tako se južnoslovenske zemlje prazne, narod odlazi. To je takođe globalistički projekat. U Bosni i Hercegovini i Srbiji se takođe organizuju sajmovi zapošljavanja u drugim zemljama.

Dok ljudi odlaze, privrede tih zemalja muku muče s radnom snagom, nema ko da radi. I već je počeo uvoz radne snage, mahom iz Albanije i Turske. Ali, ima i imigranata koje navodno zapadne zemlje ne žele da prime. Vremenom ti ljudi ostaju ovdje, uspostavljaju veze s lokalnim stanovništvom, počinju da rade i tako se mijenja unutrašnja socijalna struktura, čime se u stvari mijenja i nacionalni identitet. Tako se rađa društvo bez korijena. Riječ je o izuzetno ozbiljnom projektu globalista, čiji su glavni izvršioci mediji i nevladine organizacije južnoslovenskih zemalja. To je oblik hibridnog rata.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije