Kolumne

Dejtonska akademija

Dejtonska akademija
Foto: N.N. | Dejtonska akademija
Branko Dokić

Oduvijek se pitamo koliko je san povezan sa realnošću. Obično se pod pojmom "pusti snovi" podrazumijeva nešto što je nestvarno i što može postojati samo u snu. Međutim, nesporno je da su snovi često povezani sa stvarnošću kao refleksija nečeg o čemu razmišljamo, što planiramo ili nečeg što žarko želimo.

Moj san od prije nekoliko dana vjerovatno je refleksija dva bosanskohercegovačka veoma afirmativna naučna dostignuća o kojima sam raspravljao sa svojim prijateljima.

Naime, Nebojša Đurić, viši asistent Prirodno-matematičkog i Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, student treće godine doktorskog studija, riješio je "Inverzni problem Sturm-Liuvilovog tipa s konstantnim kašnjenjem".

Rješenje je objavio u jednom od najprestižnijih svjetskih matematičkih časopisa. Ovaj problem je bio nerješiv za matematičare širom svijeta posljednjih nekoliko decenija.

               Drugo dostignuće, takođe vrijedno pažnje, prvo mjesto na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi mladih bosanskohercegovačkih robotičara iz Mostara pod mentorstvom profesora Anesa Hadžiomerovića. Iza sebe su ostavili ekipe iz zemalja kao što su Japan, SAD, Rusija, Kina itd., koje su imale neuporedivo bolje uslove od naših takmičara.

Iza njih su stajale njihove države, iza naših takmičara entuzijazam. Profesor Hadžiomerović je, naime, podigao kredit da bi kupio neophodnu opremu. Sve čestitke Nebojši, Anesu i svim mladim takmičarima-robotičarima.

               Elem, sanjam ja kako gledam svečanu akademiju povodom 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma u organizaciji Savjeta ministara i entitetskih vlada pod pokroviteljstvom Predsjedništva BiH, koju prenose sva tri bosanskohercegovačka javna TV servisa. Na moje prijatno zaprepaštenje svi govornici ne pričaju o politici, već o novim tehnologijama i njihovim izazovima za bosanskohercegovačko društvo u narednim decenijama. Čujem da će nas spoj informaciono-komunikacionih i biotehnologija suočiti možda sa najvećim izazovima ikada postavljenim pred ljudski rod. Revolucije u ovim tehnologijama staviće ljudsku vrstu na najteža iskušenja sa kojima se do sada nije suočila. Postojeće ili nove ideologije i vjere, ukoliko hoće da i dalje oblikuju svijet, moraće ne samo da razumiju vještačku inteligenciju, algoritme, velike datoteke i bioinženjering, nego da ih ugrađuju u jedan potpuno novi smislen narativ. Za divno čudo, priznaju da nas to čeka voljom inženjera, a ne političara. Upozoravaju da će političari morati da budu spremni da se suoče sa realnošću da bi tehnološke revolucije uskoro mogle da istisnu sa tržišta rada milijarde ljudi. To bi dovelo do stvaranja ogromne nove beskorisne klase, što bi izazvalo takve društvene i političke nemire s kojima nijedna postojeća ideologija, bilo da se radi o liberalizmu, nacionalizmu ili komunizmu, ne bi znala upravljati. Za divno čudo, niti su ugroženi srpski, niti bošnjački, niti hrvatski interesi. Izazovi i odgovornosti jednaki su za sve.

               Članovi Predsjedništva izjaviše da će bespovratno uložiti po deset odsto svoje imovine u formiranje naučno-tehnoloških parkova u kojima će biti mjesta ne samo za bosanskohercegovačke mlade istraživače, već da će otvoriti vrata mladim naučnicima širom svijeta. Taman kad pomislih dešava li se ovo u mojoj državi, probudih se i snovi se raspršiše kao pjena od sapunice.

               Realnost je, nažalost, sasvim drugačija. Obilaze nas svjetski zvaničnici i poručuju "neće biti rata". Zar su duhovi rata još uvijek oko nas? Prisjećamo se mi i devedesetih godina prošlog vijeka kada su nas ubjeđivali da rata neće biti, pa smo prošli kroz pakao. Građani se boje. Strah je, nažalost, postao glavna strategija ostanka na vlasti.

               Naši vlastodršci su, izgleda, veoma dobro shvatili Geringovu doktrinu da je strah najefikasnije sredstvo vladanja. Naime, kada su prije sedamdesetak godina na sudu u Nirnbergu Hermana Geringa pitali:  "Kako ste ubijedili njemački narod da sve ovo prihvati?", odgovorio im je: "Bilo je lako, to nije imalo veze sa nacizmom, već sa ljudskom prirodom. To možete učiniti u nacističkom, socijalističkom ili komunističkom režimu, u monarhiji, a i u demokratiji. Jedina stvar koju treba da učinimo da bi ljudi bili robovi jeste da ih uplašimo. Ako možete zamisliti način kako uplašiti ljude, možete ih natjerati da rade šta god želite."

               Upravo na toj matrici opstaju na vlasti i vladajuće bosanskohercegovačke partije. Svi se zaklinju u Dejton, a najveći proizvedeni "strahovi" su antidejtonski. Prvo je krenulo u Federaciji BiH sa predizbornim sloganom "BiH bez entiteta", a onda sa strateškim partijskim dokumentima o ukidanju entiteta. Izostala je bilo kakva, ili je bila veoma mlaka, reakcija visokog predstavnika, što mu je osnovni zadatak, a ne da donosi zakone, ustavne amandmane ili smjenjuje pojedince i zabranjuje im političko djelovanje. Bilo je to veoma frustrirajuće za Srbe iz Republike Srpske, pa je uslijedio odgovor referendumskom prijetnjom i "mirnim razlazom". Svi ti strahovi su homogenizovali narod u nacionalne tabore koji su na izborima davali povjerenje svojim "zaštitnicima".

               Aktuelna, i do sada najveća, politička kriza nastala poslije odluke Valentina Incka, bivšeg visokog predstavnika  u BiH, da dopuni Krivični zakon BiH izaziva najveće strepnje. Ostvareno srpsko jedinstvo u Narodnoj skupštini Republike Srpske po ovom pitanju samo nekoliko dana kasnije srušilo se kao kula od karata. Umjesto jedinstvenog nastupa u traženju rješenja za prevazilazak krize, lider vladajuće većine pokrenuo je samoinicijativno pitanja vraćanja na "izvorni Dejton", što je uzrok krize skrajnulo u potpuni mrak i otvorilo širok front neizvjesnosti i strahova na svim stranama.

               Šta je "izvorni Dejton"? Članom III Ustava BiH definisane su nadležnosti institucija BiH i entiteta. Uz to, tačka 5. istog člana, koja se odnosi na DODATNE NADLEŽNOSTI, precizira: "BiH će preuzeti nadležnost za sve druge poslove o kojima se entiteti slože", odnosno: "U periodu od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Ustava, entiteti će započeti pregovore sa ciljem da i druge poslove uključe u nadležnost BiH..." Iz ovoga proizlazi da su sve one nadležnosti prenesene na BiH sa saglasnošću entiteta ili usvojene u Parlamentarnoj skupštini BiH u skladu sa izvornim (jedinim) dejtonskim Ustavom.

               Povrat nadležnosti na entitete nije eksplicitno definisan, ali se podrazumijeva. Jer strane koje su potpisale prenesene saglasnosti mogu ih obostrano i povući. Dakle, proces ne može da bude jednostran. Nije, međutim, nelegitimno pokrenuti pitanje povratka prenesenih nadležnosti, ali to iziskuje kompetentnu analizu opravdanosti sa učešćem oba entiteta. Jednostrani potezi koji dolaze iz Republike Srpske veoma su avanturistički i nisu u duhu zaštite Ustava BiH, kako se naglašava. Eventualno jednostrano usvajanje najavljenih zakona bilo bi protumačeno kao pravno nasilje. Jedno nasilje moglo bi da izazove drugo, ove ili one vrste. Kod ljudi to stvara strah i osjećaj ugroženosti. Nobelovac Ivo Andrić o tome kaže: "Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, a zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju." Ne od juče, mediji su nam puni strategija ugroženosti, bilo unitarizacijom, bilo secesijom, tako da je sve više onih koji se osjećaju ugroženim i spremnim da napadnu. Eto, ne daj Bože, okidača za nasilje, koje može da preraste u rat!

               Otvoreno je pitanje zašto je baš sada došlo do najveće političke krize u dejtonskoj BiH. Potpuni odgovor prevazilazi okvire ovog teksta. Neki tvrde da je BiH samo dio šire regionalne destabilizacije (BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Ukrajina...). Domaći akteri su samo igrači velikih sila. I potrajaće to još. Nisam pristalica teorija velikih zavjera, ali ni ovakav scenario ne treba isključiti. Prema drugima, sve je ovo predizborna kampanja, skretanje pažnje sa teškog materijalnog stanja i niza kriminalnih afera te stvaranje straha kod glasača od "onih drugih" da će ih opozicija izdati. S obzirom na to šta je sve u posljednje vrijeme najavljeno i uzevši u obzir da je to nemoguće provesti mirnim putem, premda se kunu u mir, oni javnost svjesno obmanjuju. Svjesnu obmanu najbolje je definisao Vinston Čerčil: "Bio jednom neki čovjek koji je prodao kožu hijene dok je zvijer još bila živa i koji je poginuo loveći je." Jesu li ovoga svjesni svi lideri političkih partija vladajuće većine? Hoće li javnost shvatiti da su u plašenju otišli predaleko, da nas sve to može skupo koštati i hoće li im, konačno, okrenuti leđa?

               Kada bih samo mogao da vratim san o Dejtonskoj akademiji ili, još bolje, da poslušam Lazu Kostića koji kaže: "Od jave si kovo snove, sad od snova javu vezi!"

Pridružite mi se!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije