"Fizibiliti studija, kompatibilna sa projektom da se izvrši disintermedijacija sredstava i ulože u fjučerse i spotove, kao primarno za finansiranje navodi deklujući trapafatalizator sa ektragradnim ropoprtilizerom (DTER), novi proizvod stvoren u eksperimentalnim inkubatorima BiH, s tim da bi se fešvice i klakovi za DTER radili u pogonima Brčkog, a za posao izrade fukšmanca i dopoblija konkurišu pogoni iz Hercegovine, što bi odrazilo percepciju stanovništva na ovim prostorima i u kontinuitetu doprinelo strategiji partnerstva sa EU sagledavanjem svih aspekata".
Zvuči, jel' da? Sve zajedno, gornji navod ne znači ništa, ali deluje umno, ozbiljno, stručno. Neke reči nešto i znače, a neke su izmišljene. Ovako se nestručni prodaju za stručne, a jezici naših naroda i narodnosti se uništavaju. Da sam ovo izjavila sa neke bine, sa urezanom borom na čelu, smrknuta lica i zagledana u daljinu, a mediji preneli, moglo se desiti da se u kafanama razvije rasprava da li nam baš treba trapafatalizator (da je to valjalo, to bi Amerikanci već izmislili!), zašto je Brčko uvek povlašteno, kakve će oznake biti na ropoprtilizeru i zašto se baš Hercegovini (i čijoj Hercegovini?!) daje posao izrade fukšmanca i dopoblija. Da ne govorim da bi poluglasom bilo komentara koliko je ko uzeo sebi iz ovog projekta i da li to vidi naše tužilaštvo!
Kada je javnost sticajem okolnosti saznala za mene, pa i da nešto radim, neki su govorili da populistički nastupam, a komentari su bili što dobronamerni, a što sa željom da se dovede u pitanje i moja stručnost. Reč popularisati znači učiniti da nešto bude opšte razumljivo i pristupačno širim narodnim slojevima, širiti u narod, omiliti narodu; populizam je pokret u novijoj književnosti koji prikazuje narodni život i njegovu suštinu. Kako god okrenem, to što su pojedini mislili da treba da me pogodi, zapravo je kompliment.
Naravno, svačija stručnost se može dovesti u pitanje jer se svaki dan, u bilo kojoj struci, pojavljuju nove stvari i ko želi da o sebi govori kao o stručnjaku, mora neprestano da uči. Uzgred, to podrazumeva znanje makar engleskog, jer se malo stručnih knjiga uopšte prevodi na jezike naših naroda i narodnosti, a stručni časopisi nikako. Da ne bi raspada Jugoslavije, mnogi nikada u rubriku `poznavanje stranih jezika` ne bi mogli da stave kvačicu. Neke moje kolege su se svaki dan molile Bogu da se ne desi kakva novina, jer bi trebalo čitati ili, ne daj bože, učiti. A o tome, tek, da se samoinicijativno, iz nekog patriotizma ili bar zbog stručnog izazova pokrenu nove ideje, o tome teško da možemo da govorimo jer takvih ili nema ili ih odmah sklone da ne bi drugima ukazali na njihovu lenjost ili nestručnost. Gotovo sve promene ili, kako se najčešće govori, reforme su nam nametnute izvana. Radili smo po zadatku, a ne iz srca, stručnosti ili vere. Radili smo i po diktatu, `jer to traže stranci`, pa ispade da nam oni žele dobro, a mi se otimamo. Radili smo često tek da se simuliraju promene, a ne zato da zaista poboljšamo život, ali tako da pomirimo svetske standarde i naš mentalitet.
Opet se govori o reformama. U leksikonu stranih reči i izraza reforma se prevodi kao preinačenje, preoblikovanje, preobražaj, promena, preustrojstvo, izmena, popravka nekog stanja ili sistema ne menjajući mu suštinu. Sve to nam je potrebno i za penzije, i životno osiguranje, i finansijsko tržište, i pitanje unutrašnjeg duga, i poslovno okruženje, i upravljanje privredom, i obrazovanje, i... mnogo, mnogo toga kako nam ne bi, između ostalog, udarne vesti u medijima bile o poražavajućem broju nezaposlenih mladih ljudi ili siromaštva kod najstarijih. Sa ili bez EU, sa ili bez Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, promene su neophodne zbog nas samih, a ne samo zato što to `traži međunardona zajednica`.
U narednim brojevima `Nezavisnih novina` želim da iznesem svoje viđenje kako napraviti poboljšanja upravo u svim nabrojanim oblastima. Ne kritike radi kritike, već sa predlozima rešenja i to na populističi način, što bi moji kritičari rekli. Znam da će biti i komentara tipa: `Lako je pričati, treba to uraditi`. Ali, da bi se na jednostavan način govorilo o komplikovanim stvarima, da bi se našla jednostavna rešenja za složene probleme, potrebno je mnogo učenja i razumevanja. Zamislite lekara da zabrinutoj porodici latinskim i visokostručnim izrazima objašnjava šta nije uredu sa zdravljem njihovog najmilijeg i kakva je terapija! Dobar lekar zna i u najsloženijim slučajevima da objasni suštinu, da kod porodice postigne razumevanje, a za pacijenta bolje šanse za ozdravljenje kada zna s čim se bori. Ni u ekonomiji nije drugačije.
Kažu da je Koča Popović posle rata rekao da prvo treba streljati demagoge, pa klasne neprijatelje, jer će od demagoga večno da boli glava. Opet u leksikonu stranih reči naći ćete da demagog znači čovek koji lažnim obećanjima stekne poverenje naroda. Koliko mi je kompliment da nastupam populistički, zabolelo bi me i zabrinulo da me neko nazove demagogom. Zato mi još niko nije uspeo utrapiti trapafatalizator ili me impresionirao glupošću tipa `sagledavanje aspekata iz svih uglova` ili `upoznat je s problemom, te će odmah preduzeti neophodne mere da se iznađe rešenje`, a naročito ne onim `simulira joše neke modele, pa će obznaniti svoj ekspoze i buduću politiku`. Očito se ne radi o simulaciji ekonomskih modela, nego o simulantstvu i suvoj demagogiji.
Priznajem da mi je najveća želja i životni projekat da svaki građanin u BiH ima bar toliko znanja o ekonomiji da na izborima glasa razumevajući razliku između demagogije i populizma, odnosno prazne i pune glave i prazno