Savremena Srbija, kao i cijeli srpski narod, imaju mnogo neprijatelja, ali izdržavaju. Ali grupa evropskih homoseksualaca i lezbijki ipak je uspjela da slomi državu Srbiju. Tačnije, aktuelnu državu Srbiju. Doduše, uz podršku samih vlasti Srbije.
To je rezultat prošlonedjeljnog festivala evropske LGBT populacije u Beogradu, koji je Srbija sama tražila. Zvuči nevjerovatno, ali to je, nažalost, tako. Država Srbija je slomljena i u njoj su stvarna vlast, kako se pokazalo, američki ambasador i beznačajne birokrate iz Brisela. Sve drugo je lažno predstavljanje.
Zašto je to slamanje države Srbije? Zato što su nadležni državni organi, uzimajući u obzir većinsko raspoloženje javnosti i sve bezbjednosne rizike, donijeli legalne odgovarajuće odluke, a onda je došao američki ambasador Kristofer Hil i rekao da to ništa ne važi i da će biti kako on kaže. Ko je onda vlast u Srbiji? To je zaista neka vrsta državnog udara, neka vrsta "ukrajinskog Majdana". Nema tu više države, nego samo ambasadorski teror. Sve drugo je samo obmana. Naravno, LGBT populacija je samo sredstvo, samo izgovor, u osnovi se tu radi o projektu osvajanja Srbije i preuzimanja potpune kontrole, ne samo nad Srbijom nego i nad srpskim narodom u cjelini. To je još jedan dokaz šta Zapad stvarno misli o Srbima i Srbiji i do koje mjere ih ponižava.
Preko LGBT aktivista Zapad je sada ušao u višu fazu i potpuno otvoreni hibridni rat protiv Srbije i srpskog naroda. Doduše, uz saučesništvo vlasti Srbije.
Da se podsjetimo redoslijeda važnijih događaja. Vijest da će u Beogradu biti održan festival evropske LGBT populacije izazvala je veliko uzbuđenje i nezadovoljstvo u većem dijelu javnosti Srbije. Organizovani su i protesti i vlast se, očigledno, uplašila tih protesta. Onda je u igru ubačena i Srpska pravoslavna crkva, koja je u formi litija praktično kidnapovala proteste i preuzela, treba otvoreno reći, sramnu političku ulogu.
Ispostavilo se da je to takođe dio projekta i sve se svelo na molebane, a ne proteste, ali uplašenost vlasti nije nestala. Onda je predsjednik Srbije saopštio da festivala, u javnoj komunikaciji poznatog kao Evroprajd, neće biti, da je zabranjen i otkazan. Čak je rekao da ga neće biti pa makar ga zvali i Bajden i Putin, spomenuo je i Zelenskog. Zabranu je potvrdila i Vlada Srbije. Ali, Brisel i američki ambasador u Beogradu su odmah tvrdili suprotno. Onda je Ministarstvo unutrašnjih poslova donijelo odluku da se zabranjuju svi javni skupovi pa su u subotu, 17. septembra, otkazane i zabranjene sve utakmice i sportski događaji. Američki ambasador i organizatori Evroprajda su i dalje tvrdili suprotno. Pa su onda ambasade, kako se tvrdilo, 22 zemlje poslale pismo u kojem traže da se održi šetnja Evroprajda. Ali prije pisma Vlada Srbije s Anom Brnabić na čelu, uprkos sopstvenim odlukama o zabrani, obećala je Briselu da će sve biti kako je i planirano. Iako je jasno da u savremenoj Srbiji ne može ništa bez odobrenja predsjednika Srbije, ipak je upitna uloga premijerke, jer je i ona jedna od lidera LBGT populacije u Srbiji. Onda je Ministarstvo ponovilo da je odluka i dalje na snazi. Organizatori Evroprajda su se potom žalili Upravnom sudu, koji je odbio njihovu žalbu. I onda u subotu ujutru dolazi američki ambasador Kristofer Hil kod predsjednika Srbije i sve odluke državnih organa više ne važe. Učesnici Evroprajda su se okupili ispred Ustavnog suda, znači, na zabranjenom okupljanju, i ipak održali kratku šetnju koja je takođe zvanično zabranjena. Centar Beograda je bio potpuno blokiran i tu omanju grupu homoseksualaca i lezbijki koje su predvodili američki i drugi ambasadori zapadnih zemalja obezbjeđivalo je skoro 6.000 policajaca i ljudi iz privatnih kompanija za obezbjeđenje. Sramna slika na ulicama Beograda. Policija Srbije protiv sopstvenog naroda. Nevjerovatno.
Ispostavilo se da toliki broj policajaca nije zbog LGBT populacije nego zbog nezadovoljnog naroda, koji bi mogao da se sakupi i spriječi održavanje šetnje. Bilo je i najavljeno okupljanje nezadovoljnih građana.
Ono što javnost nije znala i ne zna jeste da su vlasti sve slagale i od prvog dana su bile dio projekta Evroprajda. Službama bezbjednosti je, na primjer, rečeno da je održavanje Evroprajda "najviši državni interes". Zašto? Zato što je, tvrdi se, "homoseksualni lobi najjači lobi na svijetu". Da li su stvarno Srbija i Srbi spali na to da ih "spasavaju" homoseksualci?
Postoji tako sumnja da je u cijelom projektu bila i vlast Srbije. Sve je od početka bilo laž, obmana. Na najogoljeniji način pokazano je da su vlasti protiv sopstvenog naroda, ali i da ga se plaše. Nije nepoznato da mnoge vlasti vremenom steknu podozrenje i čak prezir prema sopstvenom narodu, ali je ipak rijetkost da imaju potrebu da ga ponižavaju. A u Srbiji se sve "pravda" takozvanim evropskim putem i evropskim integracijama. Da li put Srbije u Evropu zaista vodi preko zadnjica evropskih homoseksualaca?
I umjesto odgovora javnosti, predsjednik Srbije je istog dana "pobjegao" u Njujork, gdje se održava Generalna skupština Ujedinjenih nacija, ali je otišao tri dana ranije nego što je bilo planirano. To liči na bjekstvo.
Mogu ovi redovi nekome izgledati suviše oštri, ali situacija je, nažalost, takva. I zašto je to važno za cijeli srpski narod? Zato što je prirodno da svi Srbi kao i ostali narodi gledaju u Srbiju kao po definiciji vodeću južnoslovensku zemlju i što od Srbije u krajnjem zavisi i sudbina svih Srba. A da li je LGBT Srbija taj primjer drugima.
U stvari homoseksualci su samo bili sredstvo, državu Srbiju su slomili američki ambasador i birokratija iz Brisela. Bio je to rijetko uspješan osvajački uspjeh Zapada. I to isključivo zbog saučesništva vlasti Srbije.
Poslije svega što se zbivalo moguće je da će u slomljenoj Srbiji od sada sve biti dozvoljeno, samo se obratite američkom ili nekom drugom zapadnom ambasadoru, i svako može da radi šta god želi. Aktuelna Srbija je pokazala da može da radi i protiv sopstvenog naroda, ma koliko to nevjerovatno izgledalo.
I uprkos svim izjavama i zakonskim odlukama, festival evropskih homoseksualaca i lezbijki je ipak održan u Beogradu, trajao je sedam dana. Ali, mora se priznati da zbog nezadovoljstva javnosti i straha vlasti od toga sam festival ipak nije uspio, nije u smislu kako je bio planiran. U tom smislu, LGBT nije uspio. Bilo je to ponižavajuće i za njih.
Ispostavilo se da je američki ambasador vođa, šef projekta LGBT parade i homoseksualaca. Ono što se događalo je na neki način bilo ponižavajuće i za njega. Njegovo ponašanje je i protiv Bečke konvencije o statusu diplomata, ali to više nikoga nije ni briga. Doduše, on ipak samo sprovodi politiku svoje vlade. Još u vrijeme predsjednikovanja Baraka Obame i vlasti Hilari Klinton Amerika je samu sebe proglasila zaštitnikom LGBT populacije u cijelom svijetu. To je postao jedan od ključnih instrumenata američke spoljne politike. Na šta je spala Amerika.
Naravno, život ne traje sedam dana ili jedan dan. Ali, šteta je u Srbiji već pričinjena. Srušena je država i njen unutrašnji sistem i uz to srušeno je i povjerenje većeg dijela javnosti. To je, međutim, i bio cilj ovog u osnovi osvajačkog pohoda Zapada na Srbiju i Srbe. Ruševine je najlakše osvojiti.
Nisu homoseksualci jedini koji jurišaju na Srbiju. Novi pohodi se već spremaju i to u izvjesnoj mjeri daleko ozbiljniji. Problem je prezaduženost Srbije. Već godinama Srbija servisira svoje dugove novim zaduživanjima, što se u finansijama zove "dužničko ropstvo". Javno se, međutim, pouzdano i ne zna koliko je Srbija zaista dužna. Prema zvaničnim podacima, javni dug Srbije je 33 milijarde evra. Stvarni dug je mnogo veći, jer javni dug se statistički drugačije vodi od stvarnih dugova. Srbija, pored kredita, prodaje i državne obveznice, koje su takođe dug, a i garantuje za kredite privrede, što je na kraju i državno dugovanje. Prema tom ukupnom dugu, procjenjuje se da je Srbija trenutno dužna oko 47 milijardi evra.
Istovremeno, vrlo je teško utvrditi stvarni bruto društveni proizvod, jer statistika u svoje izvještaje unosi i strane kredite i enormno visoke cijene nekretnina.
Vlasti Srbije su se od 2012. godine zadužile cijelih 17 milijardi evra. To je najveće zaduživanje u tolikom period u istoriji. Problem je što od prihoda privrede i poreza taj dug ne može da se servisira. Samo u minulih mjesec dana Srbija se zadužila za dodatnih 1,69 milijardi evra. I skoro nijedan evro neće ući u Srbiju, sve direktno ide na otplatu ranijih kredita.
Situacija na finansijskom tržištu u svijetu je izuzetno komplikovana. Ne zbog Srbije, naravno. Niko ne zna koliko će da rastu kamatne stope niti može da predvidi do kojeg nivoa će da ide inflacija, pa banke izbjegavaju da daju kredite, jednostavno niko više ne može da dobije kredit pa je tako i Srbiji otežano da finansira svoje obaveze.
I sada se Srbiji savjetuje da se obrati Međunarodnom monetarnom fondu, što je u osnovi najgore rješenje. MMF je, kako je to davno formulisano, "plaćeni ubica". Srbija je do sada sa MMF-om imala takozvani stendbaj aranžman, prema kome nije povlačila sredstva od Fonda nego je MMF samo bio garant povjeriocima Srbije. Sada se savjetuje da, pošto ne može da dobije nove kredite, Srbija zatraži pomoć i povuče sredstva iz MMF-a i da njemu duguje. A MMF je recept za katastrofu.
Suština i pogubnost tog "recepta" je što MMF ima veoma stroge uslove i on kompletno preuzima vođenje finansijske i ekonomske politike zemlje. Prema dosadašnjem iskustvu zemalja u svijetu, to je model pljačke država, uništavanja njihovih ekonomija i instaliranja robovskog statusa. Uz to, MMF ima i političke zahtjeve. Jer, MMF je od samog početka jedan od osnovnih instrumenata američke politike i američkog imperijalizma. U slučaju Srbije ti zahtjevi će gotovo sigurno biti raskid prijateljstva prvo sa Rusijom i potom sa Kinom, ključnim i političkim i ekonomskim partnerima Srbije.
Što se ono kaže, najgore što se može desiti nekoj zemlji je MMF.
MMF je do sada bio samo garant povjeriocima...
MMF je recept za katastrofu...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.