Fond penzijskoinvalidskog osiguranja RS simbol je korporativnog nemara na tržištu kapitala RS, najblaža je kritika koja se može izreći toj instituciji zbog odnosa prema kapitalu koji im je povjeren na početku procesa privatizacije.
Svi, od eminentnih stručnjaka do običnih posmatrača dešavanja na tržištu hartija od vrijednosti RS slažu se da je Fond PIO `mrtvim` upravljanjem akcijama iz svog portfelja proteklih godina nepovratno izgubio na desetine miliona maraka.
Čak je i interna analiza Fonda pokazala da je izgubljeno oko 40 miliona KM, od čega samo po osnovu ovogodišnjih neprijavljivanja na ponude za preuzimanje 23 miliona. Javnosti je vjerovatno najpoznatiji slučaj banjalučkog `Merkura` čiji je većinski vlasnik zakonom bio primoran da podnese ponudu za preuzimanje ostatka akcija po rekordno masnoj cijeni. Fond PIO je, međutim, ostao nijem i uskratio svoju kasu za 1,5 miliona KM, odnosno oko 7.100 prosječnih penzija.
Alarmantni podaci bili su povod da se sastane Upravni odbor Fonda i stručnjaci sa tržišta kapitala kako bi razmatrali modele za buduće upravljanje `penzionerskim` akcijama. Zaključeno je da će se na nivou Vlade formirati radna grupa koja ima zadatak da do kraja godine predloži najoptimalniji model.
Zanimljivo je da je Fond 24. novembra 2005. godine, takođe, nakon sastanka sa stručnjacima skoro istog sastava, najavio da `započinje proces pronalaženja najboljeg modela za upravljanje akcijama`.
`Dogovoreno je da se taj model utvrdi do 15. decembra 2005`, izjavio je tadašnji predsjednik UO Fonda Tomica Stojanović. Umjesto modela, penzioneri, koji imaju najdirektniji interes za te akcije, dobili su - šipak.
Naravno, značajan dio odgovornosti nosi i Vlada koja je svjesno ili ne, šačici ljudi prepustila raspolaganje akcijama čija se vrijednost isprava procjenjivala na 822 miliona, a sada na 500 miliona KM! Vlade su se smjenjivale, njihovi predsjednici najavljivali `plodotvorno` upravljanje portfeljom, a legislativa koja je podsticala nečinjenje nije se mijenjala.
Nevjerovatno zvuči podatak da je dozvoljeno da se o kapitalu Fonda koji premašuje kapital svih banaka sa sjedištem u RS brinu tek dva investiciona menadžera, koliko, primjera radi, ima fond `Privrednik` čiji je kapital skoro 30 puta manji. Posebna priča su predstavnici Fonda na skupštinama akcionara preduzeća koji takve skupove često ignorišu i time prepuštaju drugima da odlučuju o sudbini `penzionerskih` akcija. A kada i imaju svoj stav, onda ga pošalju pismeno (slučaj banjalučkog `Kristala`). Treća grupacija su oni koji dođu na akcionarske skupštine gdje u pat vlasničkim odnosima, po pravilu, predstavljaju tas na vagi tajkuna. Najmalobrojniji je savjesni dio predstavnika Fonda, koji će se, ako se ovako nastavi, svijećom tražiti.
To je samo mali dio trulog i zatrovanog koncepta koji se hitno mora iz korijena mijenjati. Vlada ima hirurški skalpel u svojim rukama i konačno je vrijeme da ga upotrijebi.