Mnogo buke ni oko čega izazvalo je ovih dana udaljavanje iz fudbalske reprezentacije Srbije mladog fudbalera Adema Ljajića, zato što nije pjevao himnu nacionalne selekcije na prijateljskoj utakmici sa reprezentacijom Španije.
Novi selektor fudbalske reprezentacije Srbije Siniša Mihajlović uveo je pravilo po kojem su se igrači pismeno obavezali da će na utakmicama pjevati nacionalnu himnu. Kako je objasnio dok je on igrao za reprezentaciju, a to je period raspada Jugoslavije i osamostaljenja bivših republika, navijači su zviždali staroj himni "Hej, Slaveni", stvarali nepatriotsku atmosferu i ismijavali nepostojeću državu. Šta bi tek onda rekli za Franka Riberija koji na fudbalskoj utakmici između ljutih protivnika Francuske i Engleske na EP u Poljskoj i Ukrajini, za vrijeme himne namiguje fotoreporterima, pravi grimase i baca razne tikove. Po tome on bi trebalo da bude strijeljan ili bar osuđen na doživotnu tešku robiju.
Mnoge zemlje i narodi muku muče sa himnama. Prije desetak godina jedan senator u Parlamentu Australije apelovao je da stara australijska himna "Advance Australia Fair" bude zamijenjena novom, jer je dosadna, monotona, zastarjela i besmislena za većinu Australijanaca, "prije nego svi zaspemo pjevajući je". Kao zamjenu za ovu himnu on je predložio popularnu pjesmu u Australiji "Waltzing Matilda", baladu o kradljivcu ovaca koji je bježeći od policije upao u pojilište za stoku i udavio se. Kada je Kazahstanka Marija Dmitrijenko na arapskom prvenstvu u streljaštvu u Kuvajtu 2012. godine osvojila zlatnu medalju, tokom ceremonije dodjele nagrade, umjesto zvanične himne Kazahstana, puštena je parodija na himnu ove zemlje iz filma "Borat", što je dovelo do međunarodnog diplomatskog skandala. Stiven Trajler, frontmen rok grupe "Aerosmit", otpjevao je u rok stilu američku himnu pred početak utakmice između New England Patriotsa i Baltimore Ravensa, koja se nije svidjela navijačima, zbog čega je bio izložen verbalnim napadima i medijskim osudama. Na fudbalskoj utakmici finala Kupa kralja u Madridu između Barselone i Atletik Bilbaoa navijači oba kluba, Katalonci i Baskijci, ujedinjeni u zajedničkoj borbi za veću autonomiju unutar Španije, horski su zviždali za vrijeme intoniranje španske himne. Početkom ove godine pred poslanicima italijanskog parlamenta našao se Prijedlog zakona prema kojem bi sva djeca ubuduće trebalo da pjevaju himnu "Pjesma Italijana". Međutim, ova pjesma nije omiljena kod nacionalne manjine Austrijanaca koji žive u Južnom Tirolu, zbog toga što se u njoj negativno pominje susjedna država Austrija. U tekstu himne piše da je austrijski orao pio krv Italije i da je njegovo srce izgorjelo. Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović nedavno je rekao da "ne prihvata polovinu himne", onaj dio koji je napisao crnogorski fašistički kolaboracionista Sekula Drljević. Istraživanje sprovedeno ove godine pokazalo je da gotovo četvrtina, ili 22% Amerikanaca, bi voljela da Brus Springstin komponuje novu nacionalnu himnu, koja bi zamijenila aktuelnu "Zastavu posutu zvijezdama". Ipak, meni se najviše dopao zahtjev grupe žena iz Austrije. Sredinom prošle godine austrijski parlament usvojio je Prijedlog poslanice Narodne partije Austrije Marije Rauh-Kalat, da bude izmijen tekst austrijske himne, odnosno, da se u dijelu teksta u kojem se kaže "ti si zemlja svojih sinova" doda "i kćeri".
Što se mene tiče, za sve su krive himne. One iste svečane pjesme koje slušamo sa suzom u oku, stojeći u vojničkom stavu mirno. Osim što mole Boga da čuva kraljicu, hrani cara, uništi neprijatelje, slave moć i svetu zemlju, stihovima himni teku potoci krvi od najstarijih davnina do danas. Prepune su bojnih pokliča i poziva na herojstvo, uzvišeno žrtvovanje i stradanje naroda, tako da nije čudo što je svijet u demografskom deficitu. Istorijski gledano sve klasične himne su nastale u doba nacionalnog romantizma i stvaranja nacionalnih država u kojima se nisu poštovala ljudska prava. Iz današnje perspektive Amnesty international bi ih sve odreda zabranio ili prepravio. Sve su po tome protiv ljudskih prava i nacionalnih manjina, a neke su i antiustavne, jer pored živih predsjednika slave mrtve kraljeve, krše prava ateista i drugih manjinaca. Sve današnje državne himne nekada su bile ratni marševi, vojne koračnice i revolucionarne pjesme. Himne nacionalnih država su ode vojničkim pobjedama nad neprijateljima, koji su najčešće, gle čuda, obično prvi susjedi, pohvale patriotizmu i slavljenje borbe svojih predaka i sunarodnika. Čuvena "Marseljeza", državna himna Francuske, je litanija junaštvu francuskih regimenti iz prošlih vremena: "Za mač, braćo, za mač! U red, u bojni red! Naprijed, naprijed, nek' skotska krv zaliva svaki gred". Britanska himna "Bože, čuvaj kraljicu" poručuje podanicima: "O, gospode, naš bože, ustani, Rastjeraj njene neprijatelje, I propast na njih pošalji. Satri njihovu politiku, Uništi njihove kvarne igre…". U mađarskoj himni veliča se pobjeda nad Turcima. Himna Portugala "A Portuguesa", nastala u borbi sa Velikom Britanijom u posljednjoj deceniji 19. vijeka oko preraspodjele kolonijalnih posjeda, bila je toliko antibritanska, da su je morali izmijeniti pedesetih godina prošlog vijeka u duhu novog evropskog pomirenja. Irci, i danas, umjesto himne "Vojnička pjesma", pokušavaju pronaći pjesmu koja bi bila prihvatljivija protestantskoj većini na sjeveru. Himna Italije "Pjesma Italijana" puna je borbenog zanosa i slavljenja davanja života za otadžbinu tokom brojnih ratova. Himna NR Kine zove se "Marš dobrovoljaca", u kojoj imaju i ovi stihovi: "Dajmo našim tijelima i krvlju stvoriti novi veliki zid!", i "svako mora dati svoj posljednji krik". Nacionalna himna Belgije je "Pjesma Brabanta", koja je sva u formi molitve: "O, Belgijo, o draga majko, Tebi naša srca, tebi naše ruke, Tebi naša krv, o domovino!". Jasno da jasnije ne može biti. Od Slovenaca smo navikli na njihove miroljubive pjesmuljke poput: "Na planincah sončece sija", "Kmetič na svetu veselo živi" i "Po gradu sam špancirala". Ali, kad su himne u pitanju, to su prave borbene kanonade. Stara slovenačka himna "Naprej, zastave slave", pokliče: "Naprej zastave slave, Na boj, junačka krvi za blagov otečnjave naj puška govori, naprej. Z orožjem in desnico nesimo vragu grom, zapisat v kri pravico, ki terjajo naš dom!". Zbog toga je ova ratoborna himna zamijenjena novom miroljubivijom, koju čini sedma strofa pjesme "Zdravljica" Franca Prešerna. U himni Konga narod se pita: "Ako treba da umremo, da li je to zaista važno?"
Koliko li je ljudi u smrt otjerala svečana pjesma države? Jedan ovdašnji aforizam kaže: "Više je Srba stradalo od srpske trobojke nego od bijele zastave!" Možda je to razlog zbog čega je za službenu himnu EU izabrana vesela "Oda radosti" iz Betovenove devete simfonije, kako bi se napravio otklon od ove ratničke muzičke tradicije. "Što je manja država to joj je duža himna. Najkraća je engleska, a najduža marinska", rekao je jednom duhovito mađarski pjesnik Endre Adi. Kada bi himne država bile mjerene po današnjim strogim kriterijumima Savjeta Evrope, ljudskih prava, multikulturnosti, gender tolerancije, LGBT senzitivnosti i političke korektnosti, većina bi ih bila zabranjena i proglašene govorom mržnje. Kad nešto bolje razmislim dobro je što naša himna nema tekst, ko zna kakve bi tamo ratoborne riječi turili. Onaj ko napiše tekst himne BiH tako da bude potaman svima u BiH, dobiće dvije Nobelove nagrade istovremeno: za mir i književnost.