SP Qatar 2022.

Kolumne

Inicijative, sastanci i pozadina

Inicijative, sastanci i pozadina
Foto: N.N. | Inicijative, sastanci i pozadina

U političkoj praksi postoji jedno staro iskustvo da, kada nemate rješenje za probleme, onda formirate radnu grupu. Time se samo kupuje vrijeme i zamagljujuje problem, ali nikada ne stiže do rješenja. Drugim riječima, kada ne želite da riješite problem. U novije vrijeme, umjesto radnih grupa, to su razne inicijative i brojni sastanci sa deklaracijama koje se nikada ne realizuju. Sve liči na jednu obmanu i svi to znaju, i oni koji organizuju te sastanke i oni koji na njih pompezno dolaze.

U tu grupu, kako to Francuzi kažu, "stilskih vježbi" spada i nedavni sastanak u Briselu, gdje su bili predstavnici dijela parlamentarnih stranaka i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine. O tom na brzinu organizovanom sastanku koji je ličio, kako bi to pjesnički rekao Arsen Dedić, "na brzinu pokupljeno rublje pred kišu", može se suditi samo zavisno od toga koji se mediji prate, ali to ne mijenja osnovno pitanje - zašto je taj sastanak uopšte sazvan. I na osnovu kojeg prava EU uopšte saziva taj sastanak.

          Prije svega, to je dio političkog tumaranja. Evropska unija (EU), koja je u stvari američki vazal i potpuno je izgubila bilo kakav značaj u međunarodnim odnosima, nastoji da održi privid svoje važnosti. I jedini preostali prostor za to iživljavanje je takozvani Zapadni Balkan, a ponajviše upravo Bosna i Hercegovina. I uz to, ambicija eliminisanja uticaja Rusije i sve više i Kine. Od aktuelnih ambicija je stvaranje klime u javnosti uoči narednih parlamentarnih izbora kako bi se privukli oni koji još uvijek vjeruju u mitove EU i da onda glasaju za briselsko-vašingtonske kandidate. Jer, navodno, ako se glasa za njih, onda će BiH postati članica EU. Ali, tu ima jedan veliki problem. To nije realno, svi to znaju, i više ljudi vjeruje da je Elvis Prisli živ nego u EU budućnost.  EU je u minulih 26 godina bila dio problema, a ne rješenja.

Iako ništa formalno nije potpisano, ipak je usvojen takozvani dokument. Zvanično, u Briselu je "postignut sporazum o načelima za osiguravanje funkcionalne BiH", koja, tvrdi se, "napreduje na evropskom putu". Domaćin je bio predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel. Saopšteno je da je dokument usvojen od većine političkih stranaka zastupljenih u Parlamentu BiH. Drugim riječima,  nema dovoljan značaj.

U tom dokumentu ima mnogo tačaka, tačnije uslova i iluzija, naravno, pod izgovorom reformi i stabilnosti, ali, utisak je, nekolike su suštinske. Prvo, "važnost produženja mandata misije Eufora, Altea", i tvrdnja da je "potvrđena predanost poštivanju svih konačnih i obavezujućih međunarodnih i domaćih sudskih odluka". U prevodu na običan jezik, to znači pristanak na dalji kolonijalni status.

          Zatim važnost održavanja narednih izbora, ali, kako ističe EU, prema postojećim izbornim zakonima. A onda će se, navodi se, "nastojati da se najkasnije od šest mjeseci od formiranja svih tijela vlasti donesu zakoni, među kojima su i oni o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću".

          Takođe, u tom periodu će se sprovesti izborna  i ograničena reforma Ustava BiH.

          Drugim riječima, sve po starom. Zato je ovaj skup u Briselu bio štetan iako besmislen i neće donijeti nikakve iskorake u unutrašnjoj političkoj blokadi BiH. Uz to, taj dokument nema punu političku validnost jer na skupu nisu učestvovali predstavnici i najveće političke partije Hrvata u BiH, koji, treba li podsjećati, imaju ista prava kao i drugi konstitutivni narodi.

          Uočljivo je da je jedan od ključnih razloga zadržavanja starih izbornih zakona i ambicija da se po svaku cijenu spriječi političko savezništvo Hrvata i Republike Srpske. Tačnije da se spriječi izbor predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH koji je dio tog savezništva. Kao na prethodnim izborima. Vjeruje se da bi tako bilo razbijeno aktuelno savezništvo. To je ključna ambicija prije svega Amerike jer američka politika u BiH se temelji na formalnom "savezništvu" Hrvata i Muslimana. Bez toga, nema američke politike.   

Iako nemaju značaja, treba ipak biti veoma oprezan sa tim inicijativama. Jer to je stara tehnologija Zapada da se bočnim linijama akteri uvlače korak po korak u mrežu ciljeva i onda najednom budu dovedeni pred svršen čin i bez velikih lomova ne može se izaći iz toga. Jasno je, naravno, da je u Briselu bio još jedan pokušaj obmane, ali, uprkos tome, ponekad zaista ne bi trebalo ni ignorisati te u osnovi besmislene inicijative i sastanke. U stvari, nije zgoreg igrati i "njihovu igru", ali ipak ne zaboravljati stvarnu pozadinu i sopstvene ciljeve. Ne smije se nijednog trenutka zaboraviti šta je konačni i stvarni cilj. Zapad nije promijenio svoje osnovne stavove i po pravilu teško, skoro nikada ih ne mijenja. Samo traži alternativne puteve i dovoljno vremena za njihovo ostvarenje.

            Među takve "stilske vježbe" spada i ambiciozna, ali u osnovi nejasna inicijativa poznata kao "Otvoreni Balkan".

Još od raspada Jugoslavije neprestano se nude razne ideje o regionalnoj saradnji i njenoj institucionalizaciji. Intenzivnije se krenulo negdje početkom 2017. godine kada je postalo jasno da je  skoro nemoguće da će poslije Slovenije i Hrvatske druge države regiona stići do EU, ali da je neophodno zadržati kontrolu nad njima. Tako je te 2017. lansirana ideja o carinskoj uniji po ugledu na onu iz sredine 19. vijeka kojom je   potom stvorena Njemačka. Ali, to se pokazalo nemogućom misijom.  Potom je Crna Gora predložila formiranje Balkanskog parlamenta i policije kao zapadnobalkanskog bloka, takozvane  Grupe-6, a u cilju bržeg puta u EU. Ali ništa od toga nije ostvareno, sve je bilo zamajavanje ne naroda, nego samih političkih elita. I onda se došlo do "Otvorenog Balkana".

Vrijedilo bi podsjetiti da je preteča otvorenog regiona Balkana bio Sorošev fond Jugoslavije, formiran 1991. godine, kasnije poznat kao Fond otvorenog društva. Zanimljivo je da su samo nedjelju dana poslije njegovog formiranja Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost.

Već nekoliko godina, od 2018,  Sorošev sin Aleksandar Soroš je redovan gost Beograda i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Vučićev kabinet je saopštavao da je bilo riječi o "evropskoj perspektivi Srbije". Takođe, da se razgovaralo i o regionalnoj saradnji, a tada je to zvano "Mini-Šengen".  U stvari, aktivnost mladog Soroša se podudara sa pokretanjem inicijative "Otvoreni Balkan". Pored Soroša, u to je uključen i američki diplomata Džim Obrajen, koji je bio dio tima pokojne Madlen Olbrajt, kasnije je bio zaposlen u njenoj fondaciji i bio je funkcioner Atlantskog savjeta, propagandnog krila NATO-a.  Sada je u administraciji Džoa Bajdena zadužen za sankcije drugim zemljama. Bio je i na pregovorima u Rambujeu, a tvrdi se da je blizak i sa predsjednikom Srbije Vučićem i da ga čak savjetuje u politici prema Kosovu.

          Na početku se to zvalo "Mini-Šengen", a jula 2021. inicijativa je promijenila ime u "Otvoreni Balkan".  Tada je dogovoreno da se granice tih zemalja prelaze samo uz ličnu kartu i da radnici mogu da rade u sve tri zemlje.

U to vrijeme se tome protivila  Njemačka jer se time ugrožava Berlinski proces, koji ima ambiciju ekonomske integracije  Zapadnog Balkana.

Prije nekoliko dana je u Ohridu održan još jedan sastanak "Otvorenog Balkana". Pored zemalja osnivača i članica, Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije, bili su prisutni kao gosti i predstavnici Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Za stolom je, međutim, bilo šest stolica. Jedna namijenjena Kosovu je bila prazna. Iako je bilo pozvano Kosovo, nije došlo.  Ali, ipak nije bila prazna. Na njoj je sjedio  Aleksandar Soroš. Nije poznato kako je on tu dospio i u kojem kapacitetu jer kakav god da je  "Otvoreni Balkan" je zvanično međudržavni projekat. Mladi Soroš je odavno veliki zagovornik nezavisnosti Kosova pa je možda tu i bio kao predstavnik Prištine. Soroš je prije Ohrida bio u Tirani.

          Poslije Ohrida najveći zagovornik projekta, predsjednik Srbije Vučić posebno je zahvalio albanskom premijeru Ediju Rami koji je, kako je rekao, izdržao pritiske da se odustane od "Otvorenog Balkana" i da bez Rame "Otvoreni Balkan" ne bi postojao. Vučić je rekao da je "Otvoreni Balkan" njegova i ideja bivšeg premijera Sjeverne Makedonije Zorana Zaeva i premijera Albanije Rame, kao i da tu ideju nijedna druga država nije podržala. Ali, sada, kako se tvrdi, postoji  "direktna i jaka" podrška Amerike i EU.

          Sve je to ipak haotično jer i dalje ima nekoliko različitih inicijativa, ali bez ikakvog napretka.  Tako je odmah poslije Ohrida u Solunu održan skup regionalne inicijative "Proces saradnje u Jugoistočnoj Evropi", čiji je domaćin bio grčki premijer Kirjakos Micotakis. Uočljivo je, međutim, bilo da su u Solunu, uz prisustvo i njemačkog kancelara Olafa Šolca,  za istim stolom sjedili predsjednik Srbije Vučić i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. A domaćin skupa Grčka nije priznala Kosovo. 

          U političkoj propagandi se tvrdi da "Otvoreni Balkan" donosi mnogo prednosti jer ne samo da uspostavlja saradnju među narodima, nego i donosi mnogo prednosti. Istovremeno se nastoji da uvjeri javnost da "Otvoreni Balkan" nije zamjena za članstvo u EU. Ali, postalo je pravilo, da je nešto upravo ono za šta se tvrdi da nije.

          Nejasno je ipak šta je to "Otvoreni Balkan", ali postoje opravdane sumnje da je to još jedno zamajavanje i kupovina vremena kako bi se prikrilo da od "evropskog puta" nema ništa. Uz to, pokretanje raznih inicijativa ima za cilj da se prije svega Srbija uvuče u razne projekte kako bi indirektno priznala nezavisnost Kosova. Istovremeno, cilj je da se kroz uvlačenje i Bosne i Hercegovine amortizuje uticaj Republike Srpske i ona utopi u "funkcionalnu BiH".

          Ako je suditi po dosadašnjoj istoriji, i od "Otvorenog Balkana" neće biti mnogo koristi, izuzev za organizovani kriminal, kome će biti olakšani prekogranični poslovi, ali sve liči da je to ipak opasan i zao projekat.

          I onda "šlag na tortu" - specijalni zapadni predstavnici (izaslanici) za Zapadni Balkan. U posljednjih godinu dana prava je inflacija tih putujućih političkih trgovaca, mada bi za neke od njih bilo prikladnije reći siledžija. Poslije Amerike, Njemačke, EU i Velike Britanije sada je svog predstavnika imenovala i Grčka, a Francuska je najavila skori dolazak i njenog "specijalca". Ukupno, biće šest zapadnih izaslanika.

Možda ih uskoro bude još, ostaje ono narodno "mnogo babica kilavo dijete". Utisak je da sve zemlje koje navodno imaju neke interese sada šalju svoje predstavnike, to je postalo moda,  i da u stvari zapadni saveznici ne vjeruju jedni drugima. Vjerovatno i ne vjeruju, ali je primjetno da su svi oni koji šalju izaslanike u stvari američki klijenti, a neki i vazali, pa bi se moglo reći da je osnovni cilj njihovih predstavnika da pojačaju politiku Vašingtona i da onda u tom sluganstvu i za sebe nešto ušićare. Na primjer, kakav to uticaj ima Grčka, koja je i sama balkanska zemlja,  da bi ona slala svog izaslanika. Providno, bijedno i za narode Zapadnog Balkana čak uvredljivo. 

Prema politici zemalja iz kojih dolaze jasno je da su njihov glavni cilj Srbija i Republika Srpska i da će, pored ostalog, djelovati i kao grupa za pritisak kako bi se navodno eliminisali uticaji Rusije i Kine.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije