Ovih dana propao je još jedan pokušaj dizanja građana BiH na noge. Na poziv jednog poznatog sarajevskog glumca da građani blokiraju ulice u svim gradovima BiH, povodom dolaska delegacije MMF-a u BiH i sklapanja novog standby aranžmana, niko se nije odazvao.
Nakon što su demonstranti u junu ove godine nasilno blokirali zgradu zajedničkih institucija BiH, zarobili unutra više od hiljadu ljudi, što domaćih što stranih, otkazali održavanje desetak planiranih međunarodnih skupova i prekinuli rad parlamenta na dva mjeseca, u nastavku protesta pozvali su građane da prestanu plaćati račune i poreze kako bi uskratili sredstva za plate državnih parlamentaraca. Svi sarajevski protesti ove godine pred parlamentom ponovo su podgrijali lažnu nadu da bi mogli biti izvedeni neki zajednički građanski, sveopšti, svenarodni protesti u BiH. Uporedo s protestima, u medijskom prostoru BiH i intelektualnoj i akademskoj zajednici počeli su se širiti opijati o novom buđenju građana BiH i njihovom emancipatorskom potencijalu. Vidljivo je bilo nastojanje organizatora da se ovi protesti javno predstave građanskim, svenarodnim, nadstranačkim, nepolitičkim i partijski neutralnim. Novine su svakim danom širile lažnu sliku o Sarajevu, gradu protesta, koji eto podržavaju i svi drugi gradovi iz cijele BiH. Iz glavnog grada u eter je otišao još jedan privid o udruženom protestnom poduhvatu svih građana BiH, Srba, Hrvata, Bošnjaka i ostalih, Sarajeva, Bajaluke i Mostara, ćirilice i latinice, ljevice i desnice itd. Nedugo iza Sarajeva, i u Mostaru je održan građanski protest pod nazivom "Okupiraj Mostar", zbog problema građana s matičnim brojem. Ali, čim su zaposjeli protestni prostor, demonstranti su istakli političke zahtjeve koji nemaju nikakve veze sa JMBG: izvršiti izmjene izbornih pravila za Mostar i održati izbore u gradu na Neretvi. Demonstrantima u Mostaru je ekspresno stigla podrška od Facebook grupe bh. građana iz Sent Luisa u SAD, s prepoznatljivom porukom: "Nećemo entitete, hoćemo identitete". Slično se desilo i u Sarajevu. Građani koji su izašli da traže rješenje JMBG, u drugom koraku zahtijevali su "povratak Republike BiH", promjene Ustava na ulici i odranije poznate zahtjeve vladajućih bošnjačkih stranaka.
Proteste je pratila vizuelna ratna simbolika i politička ikonografija, koja je odmah raskrinkala demonstrante. Protest koji je krenuo kao građanski za dobijanje JMBG-a, završio se unitarističkim i centralističkim parolama i sloganima većinske bošnjačko-nacionalističke mase. Državni nacionalizam pojedinaca i grupa pojeo je opravdani protest svih. Bebolucija je pojela svoju djecu. Zašto nije moguć jedinstven, zajednički, svenacionalni, socijalni građanski protest građana po bilo kom pitanju, pa i onom najobičnijem i najživotnijem? Razlog su postojeće podjele i "organizovana mržnja", s jedne strane, i političke manipulacije organizatora dosadašnjih protesta, koje su dovele do nepovjerenja za bilo kakvu autentičnu zajedničku akciju građana u budućnosti. BiH je podijeljeno društvo i nestabilna država, kako kaže Mirjana Kasapović, profesorica FPZ u Zagrebu, u svojoj istoimenoj knjizi. U BiH paralelno postoje tri odvojena društva, koja imaju različita vrednovanja posebnih i opštih interesa političke zajednice u kojoj žive, što onemogućava bilo kakvu zajedničku društvenu i političku akciju. Zbog izražene fragmentiranosti i decentralizovanosti zemlje, malo je pitanja koja su globalna i zajednička svim građanima, u većini su to posebni, etnički, entitetski, kantonalni ili lokalni interesi i potrebe, koje treba na tom nivou i rješavati. Protesti u Srajevu nisu ujedinili BiH, kako su to slavodobitno požurili da objave ambasadori nekih zemalja. Naprotiv, još više su je podijelili. U stvarnosti protesti su bivali sve slabiji, bez šire građanske podrške, što je dovelo do njihovog potpunog otkazivanja. Šta nam to govori? Mi smo svoja nezadovoljstva ispucali u divljanju devedesetih godina i tokom rata na svim stranama, kroz nacionalizam i druga politički kanalisana okupljanja. BiH je prepuna grafita koji pozivaju na pobunu u svakom kraju države: "Jedina solucija revolucija!", "Vlast stvara glad, glad stvara bijes, bijes stvara revolt, a revolt revoluciju!", "Probudi se, nešto se dešava i tvoja se sudbina rješava", "Otpor, stoko, otpor!", "Probudila se bh. raja, ovo je početak vašeg kraja!" i drugi. Angažovani muzičari na bh. sceni, kao što su "Dubioza kolektiv", "Letu štuke", "Zoster", "Sikter", Damir Avdić, reper Frenki i drugi u svojim pjesmama pozivaju na bunt i revolt, pa ipak ništa se ne događa pod kapom nebeskom. Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko nedavno je izjavio kako je iznenađen zašto u BiH ranije nije bilo masovnih protesta građana, jer BiH stagnira. Iz ove izjave se vidi da on ne poznaje ovu zemlju.
Ali, čim su zaposjeli protestni prostor, demonstranti su istakli političke zahtjeve koji nemaju nikakve veze sa JMBG
Mi smo se do rata nagledali raznih lažnih "događanja naroda", politički dirigovanih "jogurt i balvan revolucija" i projektovanih mirovnih protesta za rat, koji su na kraju završili u krvoproliću, pa je sasvim normalno da su ljudi nepovjerljivi prema svakom neartikulisanom masovnom okupljanju. Obično se studentske demonstracije '68 u svijetu i Jugoslaviji uzimaju kao obrazac autentične revolucije i masovnih revolucionarnih protesta, pa se na toj romantizovanoj matrici prave razne analogije i odmjerava značaj današnjih političkih demonstracija i protesta, što je potpuno pogrešno. O tom vremenu najbolje svjedoči dnevnik Živojina Pavlovića "Ispljuvak pun krvi", faktografski dokument o jednom neuspjelom pokretu. U bh. kontekstu se svaki opravdan protest protiv "svoje" vlasti politički doživljava i medijski kvalifikuje kao slabljenje vlastite nacionalne pozicije prema onoj drugoj protivničkoj strani u tronacionalnom bh. trouglu. Zbog međunacionalnog nepovjerenja i dosadašnjih političkih manipulacija, u BiH nema transnacionalne solidarnosti ljudi u borbi za osnovna životna i ljudska prava. To je zbog toga što su linije koje nas razdvajaju još snažnije nego one koje nas socijalno integrišu. Za jedno društvo je bolje kad se protesti jasno politički deklarišu i identifikuju, umjesto mimikrijskog skrivanja iza raznih društvenih paravana. Politički artikulisan protest u obliku određenog prepoznatljivog političkog programa u demokratskom društvu vodi dijalogu, umjesto u proste pobune gomile koja izaziva haos na ulicama.
Ma koliko stanje u BiH bilo teško, zabluda je vjerovati da u njoj može doći do masovnih društvenih protesta na nivou cijele zemlje koji bi donijeli neke očekivane političke promjene. U BiH nije moguće neko spontano, samoniklo, autentično društveno interesno "bosansko proljeće". A nije ni potrebno. U BiH su jedino moguće političke zloupotrebe slobode okupljanja za različite centre moći i njihove interese. Zabluda je vjerovati da će bilo ko služeći se Facebookom i internetom pokrenuti neku lokalnu sveopštu revoluciju u BiH. BiH je zarobljena država etničkih podjela i na njima zasnovanim strahovima, koji se dozirano drže u ravnoteži straha i ne/napadanja. Problem BiH je u tome što opšti, javni, društveni interes svih građana presjecaju i nadjačavaju druge, objektivno prisutne, snažnije, suparničke konfliktne linije, kao što su etničke, vjerske, regionalne i entitetske razlike. Umjesto toga, kod nas nisu isključene dirigovane političke revolucije i udari profesionalnih revolucionarnih grupa i štabova političkih centara moći, što je opasna avantura po budućnost zemlje, ma od koga dolazila. Prema istorijskom iskustvu, to može dovesti samo do unutrašnje destabilizacije zemlje.
Čak i oni koji ne vjeruju u život nakon parlamentarnog mandata, morali bi postati toga svjesni i još skeptičiji prema ovakvim eksperimentima.
(Autor je publicista)