Naučna fantastika oduvijek je bila anticipacija naučnim otkrićima. Prvi čovjekov let u svemir desio se u literaturi, mnogo prije Gagarinovog leta u besmrtnost, od prije tačno 60 godina. Sličnije je bilo sa orbitalnim stanicama, gdje je opet mašta autora bila putokaz za nauku. Već ranije, u jednoj mojoj kolumni spomenuo sam roman Dina Kunca, "Oči tame" iz 1981. (!), u kojem nam je autor ispričao priču o smrtonosnom virusu, koji bježi iz laboratorije, u kineskom gradu Vuhan, a zatim se kao noćna mora širi planetom...
I virtuelni svjetovi iz mašte pisaca danas su postali čovjekova "nova realnost", što zbog čovjekove radoznalosti da istraži jedan novi svemir, a više zbog tjeskobnog života savremenog čoveka u koji smo zgurani.
Sjetio bih se zato sada jedne svoje SF priče iz daleke 1997, "Dječakova želja", objavljene u časopisu "Faros" iz Bele Crkve. U priči talentovani osnovac se igra i pohađa školu, što bi danas rekli, online, putem svoje kapsule virtuelne stvarnosti, a mašta da se igra napolju, u parkiću, i da ide u stvarnu školu. Dječak iz moje priče nije zatvoren u kuću zbog neke epidemije, već zbog užasnog zagađenja, čemu, nažalost, sve više srljamo.
I novine su vremenom otkrile mogućnosti novih tehnologija i internet svjetova, tako da nema ozbiljnijih novina koje nemaju internet prezentaciju, odnosno portal. Štaviše, pregledi nekih novinskih portala drastično su veći od tiraža koje te iste novine ostvaruju u štampanom obliku. (Mada nikad ne treba zaboraviti značaj štampanog izdanja.)
Upravo zahvaljujući portalima, potrebno je svega nekoliko minuta od nekog dešavanja da bi se vijest prezentovala čitaocima. To je glavna prednost portala, neprekidno osvežavanje vijesti.
Ipak, kao što rekoh, internet je čitav jedan univerzum, zamišljen i izveden čovjekovim umom, u kojem vrebaju i ozbiljne opasnosti. Svaki pojedinac, a djeca su ovdje najugroženija, može postati žrtva, od sitne prevare do mnogo ozbiljnijih stvari.
(Prije više od dvije decenije, dobio sam mail iz Nigerije, u kojem me obavještavaju da je vlasnik naftne kompanije iz Lagosa, Džekson Osmančević, vrijedne više od sto miliona dolara, poginuo u avionskoj nesreći, zajedno sa svojom porodicom. Smatrajući da smo mi rođaci, obraćaju mi se u vezi sa nasljedstvom, s tim da treba da uplatim 5.000 dolara kako bi njihov ovlašteni advokat pribavio potrebnu dokumentaciju.
Koliko god da mislite da je ova priča naivna, potražite na Googleu termin "Nigerijska prevara" i shvatićete da je ipak bilo onih koji su se nasukali na Lagos i bogatstvo s neba. (Bilo je i drugih sličnih priča, koje su vremenom nestale s interneta.)
I novinarstvo je u ovim internet svjetovima ugroženo. Previše je portala i pojedinaca koji koriste mogućnosti interneta i bombarduju nas lažnim vijestima ili poluistinama, koje mogu biti čak i opasnije od otvorenih laži. Koliko je to ozbiljno i opasno, svjedoci smo tokom pandemije virusa korona, gdje je običan čovjek sve više sluđen nejasnim, dvosmislenim, oprečnim vijestima ili sijanjem straha, panike, silnim, raznoraznim teorijama zavjere. (Ako postoji zavjera u pozadini svega ovoga, ovo joj je najbolja kamuflaža.) Sve je teže pravilno odabrati informacije i doći do kakve-takve istine.
Internet portali donijeli su nam još jedan savremeni fenomen - botove! I danas postoje novine koje u svojim štampanim izdanjima ostavljaju dovoljan prostor pismima čitalaca u svojim rubrikama. Pa ipak, centar dešavanja preselio se na internet i komentarisanje vijesti i drugih tekstova na portalima. Kada je naše parče interneta u pitanju, botovi su očigledno profesionalno zaduženi, vjerovatno od određenih političkih opcija, stranaka ili pojedinaca, da sa svojih, uglavnom lažnih profila, dakle, pod maskama, komentarišu sve vijesti u skladu sa dobijenim zadacima iz centrale. I ništa im nije sveto, spremni su da unižavaju, blate, dovode u pitanja sva dostignuća pojedinca ili društva, taman ona bila najhumanija, najiskrenija u svim sferama čovjekovog djelovanja, samo ako osoba ne pripada pojedinoj političkoj opciji ili određenom narodu ili religijskoj zajednici. Nama ne trebaju "Zvjezdani ratovi", mi imamo internet sukobe, u kojima dotični polupismeni primitivci na najvulgarniji način vrijeđaju čitave narode i vjere.
Ako neko neupućen pogleda sve te forume i internet prepucavanja koja predvode botovi, pomisliće da će već danas početi, ako ništa drugo, a ono barem neki balkanski rat. Zašto se to dozvoljava botovima? Običan građanin, na kraju, nije u mogućnosti da iskaže svoje mišljenje u moru lažnih komentara.
Ove naše balkanske državice u vezi sa svim ovim ne čine gotovo ništa. Kao da im odgovaraju stalne tenzije, među građanima, narodima i državama, a koje se održavaju putem društvenih mreža. A internet vapi za tim da se zakonski jasnije uredi.
Do tada i same novine su pozvane da nešto učine i prekinu izlive mržnje i netolerancije. Da li je rješenje u ukidanju opcije komentarisanja, i po ugledu na štampana izdanja, otvaranja rubrike pisma čitalaca, gdje bi stvarni čitaoci, normalni, obični ljudi mogli doći do riječi i iznijeti svoje stavove? Teško je povjerovati u takvo šta, jer bi bio potreban jedinstven stav medija, od kojih bi nekima sigurno znatno pali brojevi pregleda, odnosno čitanost, samim tim i profit, ali i očigledna svrha datih medija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.