Zdravstveni sistemi u evropskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije su u krizi, suočavaju se s izazovima iz više pravaca.
Ovo uključuje ozbiljan i postojan problem nedostatka zdravstvene radne snage, što zauzvrat vodi sindikalnim akcijama i poremećajima širom Evrope i Centralne Azije; sve stariju populaciju koja predstavlja veliko opterećenje za zdravstvene sisteme; duga čekanja za mnoge usluge, od pregleda za rano otkrivanje raka do operativnih zahvata; poremećaje koji su nastali u lancu snabdijevanja lijekovima i vakcinama nakon pandemije.
I to se sve dešava dok troškovi pružanja kvalitetne medicinske zaštite stalno rastu, naročito za najranjivije kategorije populacije, a zdravstveni radnici jedva sastavljaju kraj s krajem.
Ne samo da je ovakva situacija neprihvatljiva, ona je i neodrživa. Istorijski napredak postignut nakon Drugog svjetskog rata širom evropske regije tokom proteklih 75 godina, koliko Svjetska zdravstvena organizacija postoji, poništava nam se pred očima. Vrijeme je za promišljanje i preslagivanje, a veći dio rješenja leži u postavljanju primarne zdravstvene zaštite (PZZ) na mjesto kojem pripada u okviru zdravstvenih sistema: na vrhu, a ne na dnu.
Često previđen segment zdravstvene zaštite u korist glamuroznijih i visokotehnoloških medicinskih iskoraka, PZZ služi kao temelj na kojem se stvaraju otporne i napredne zajednice. Ako predstavimo naš zdravstveni sistem kao drvo, PZZ je njegov korijen. Njegova srž su ljudi - doktori, medicinski tehničari, terapeuti - koji su sa vama tokom cijelog života, kroz teške bolesti, u dobru i u zlu, koji dobro poznaju vas i vašu zajednicu. Ti ljudi vam pružaju takvu ličnu brigu i pažnju koju nije moguće dobiti u bolnicama, gdje je svaki krevet skup. Ono što je najvažnije: oni vam mogu pomoći da ne odete u bolnicu.
Već su nam zadugo poznate koristi od ulaganja u PZZ. Znamo da je to najisplativiji način da se spriječi nastanak i napredovanje zdravstvenih problema koji smanjuje potrebu za skupom hospitalizacijom i intenzivnim liječenjem. Otkrivanjem i liječenjem zdravstvenih problema u ranoj fazi, unutar zajednice, PZZ i spasava živote i štedi novac. PZZ je investicija koja isplaćuje dobit tako što poboljšava zdravlje populacije, ujedno smanjujući zdravstvene troškove. Pa ipak, PZZ ostaje nepravedno zanemarena širom evropske regije, kako u državama s visokim primanjima, tako i u onim s niskim primanjima. I s razlogom se postavlja pitanje - zašto?
Vjerujem da su razlog to što velika ulaganja u PZZ zahtijevaju političku podršku i rebalans poticaja u ekonomiji zdravstvene zaštite, a što zauzvrat zahtijeva dobro utemeljen poslovni argument za prenamjenu korištenja javnih sredstava i stavljanje naglaska na investicije. I dok znamo da je PZZ isplativa vrijednost koju stvara za naše zajednice i društva je teško mjerljiva i teško se izražava u brojkama, jer nisu u pitanju samo dobici koji se očituju u biološkim godinama života. Ovdje se takođe radi o boljem mentalnom i društvenom blagostanju koje onda vodi ka naprednim zajednicama.
Kako možete izmjeriti vrijednost odnosa između doktora i pacijenta i njihovih porodica, koja se stvara tokom čitavog života? Kako možete u brojkama izraziti koristi zaštite mentalnog zdravlja u zajednici? Kako možete odrediti vrijednost emocionalne i društvene podrške žrtvama nasilja? Puno je lakše opravdati investiranje u novu, sjajnu bolnicu, u vidljivu i reprezentativnu infrastrukturu/zgradu, koja ima određeni broj kreveta i protok pacijenata.
Ali ovdje leži problem. Ako želimo da naši zdravstveni sistemi prevaziđu bezbrojne izazove s kojima se suočavaju, kako bi bili jači i spremniji za 21. vijek, moramo radikalno promijeniti naš način razmišljanja, s promjenom pristupa odozgo prema dole na pristup odozdo prema gore; od pristupa koji vodi doktor do pristupa koji vodi tim; od paternalističkog do pluralističkog i inkluzivnog pristupa; od pristupa zdravlju za neke do zdravlja za sve, što je zapravo misao vodilja SZO.
Ono na šta pozivam je ništa manje od potpune transformacije načina na koji svi akteri uključeni u zdravstveni sektor - donosioci politika, zdravstveni radnici, edukatori, dobavljači, proizvođači, administratori i uprave - razmišljaju o zdravstvenoj zaštiti.
Ono što tražim od vas sviju je da za svaku odluku koju donesete prvo zastanete pa se zapitate: da li se zalažem za jačanje PZZ? Da li doprinosim svojom odlukom postizanju zdravstvene jednakosti i inkluzivnosti? Da li ostavljam nekoga izvan sistema? Da li promovišem zdravstveni sistem utemeljen na PZZ ili je PZZ osuđena da bude izolovana i ostavljena da se takmiči s drugim programima zdravstvene zaštite, uvijek i iznova.
Mnoge države širom evropske regije SZO, koja obuhvata 53 države članice u Evropi i srednjoj Aziji, su već počele svoja transformativna putovanja za promjenu PZZ, dijele naučene lekcije s drugima, uvidjevši šta funkcioniše, a šta ne. Kada se radi o PZZ, ne postoji jedinstveno rješenje koje odgovara svima, a SZO za evropsku regiju ima vodeću ulogu u okupljanju zemalja i stvaralaca politika kako bi ideje i inovacije oživjele.
U Švedskoj, na primjer, uvode se digitalni zdravstveni alati koji dopiru do udaljenih i ruralnih zajednica. U Kazahstanu timovi PZZ sada uključuju i stručnjake za mentalno zdravlje i socijalne radnike koji su dostupni svima, čime se smanjuje potreba za skupim putovanjima i posjetama specijalistima. U Kirgistanu novi sistem plaćanja po učinku privlači više doktora u PZZ. Irska je jedna od prvih zemalja u našoj regiji koja je uložila u jačanje struktura za pružanje profesionalne pomoći zdravstvenim radnicima na radu kako bi izbjegli premor. U Tadžikistanu sveobuhvatna analiza tržišta rada je pomogla da se identificiraju izazovi unutar PZZ, sa poduzetim konkretnim koracima kojima se poboljšava zapošljavanje i zadržavanje doktora u ruralnim područjima.
Još jedna aktuelna tema je povjerenje - ili nedostatak istog. Tokom pandemije temelj povjerenja uspostavljen zahvaljujući snažnoj PZZ odigrao je ključnu ulogu u širenju tačnih informacija i osiguravanju da građani poštuju sigurnosne mjere. Prema tome, nije iznenađenje da su države u kojima postoji jaka PZZ, utemeljena u zajednicama, bolje prošle tokom pandemije.
Jednostavno rečeno, zdrava i sretna društva su otpornija, produktivnija i povezanija. Kada pojedinci i zajednice imaju pristup preventivnoj zaštiti i ranim intervencijama bez finansijskih poteškoća, mogu živjeti ispunjenije živote, doprinijeti društvu i otkriti svoj puni potencijal.
U nadolazećim ću danima, u Astani, glavnom gradu Kazahstana, zajedno sa zdravstvenim čelnicima, profesionalcima i donosiocima politika obilježiti 45 godina od potpisivanja Deklaracije iz Alma Ate. Ovaj značajni dokument bio je velika prekretnica 20. vijeka na polju javnog zdravlja jer je identifikovao PZZ kao ključnu za postizanje zdravlja za sve, na globalnom nivou. Države koje su se obavezale na investiranje u PZZ su na dugom putu ka postizanju univerzalne pokrivenosti zdravstvenim uslugama. Sada, skoro pola vijeka kasnije, u jednom vjerovatno podjeljenijem svijetu u kojem vladaju veće nejednakosti nego ikada prije, PZZ ne može biti ništa manje značajna.
Dok gledamo ka budućnosti vrijeme je da preoblikujemo zdravstveni sistem.
PZZ nije trošak, niti nešto što je lijepo da se ima, već dugotrajna investicija u dobrobit naših zajednica, investicija koja donosi značajan povrat u vidu zdravlja ljudi, ekonomske stabilnosti, društvene jednakosti, ma koliko to bilo teško izmjeriti.
Prema tome, priznajmo da preustroj naših zdravstvenih sistema sa PZZ u centru nije pitanje izbora; to je moralna obaveza, preduslov stvaranja društva u kojem svi težimo živjeti - društva zasnovanog na povjerenju i empatiji, gdje su zdravlje i sreća dostupni svima.
Autor: Dr Hans Henri P. Kluge, direktor SZO za regiju Evrope
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.