U vremenu kada šef američke obavještajne službe podnosi ostavku, kada propada atentat na kandidata za američkog predsjednika Donalda Trampa, ekonomski život Republike Srpske se nastavlja.
Indeks maloprodaje veći je za 10%, realni nivo neto plata za 7,5% u tekućoj godini u odnosu na prethodnu.
Nivo ekonomije viši za dvije milijarde KM u tekućoj godini čini se izvjesnim u odnosu na prethodnu. Iako je budućnost neizvjesna, osjećamo da se neizvjesnost povećava. Pokušaji da se ona kvantifikuje čine se uzaludnim.
U globalnom svijetu broj faktora koji utiču na ekonomsku aktivnost svijeta je povećan. Prije, a naročito u zatvorenim ekonomskim sistemima, planiranje je, čini se, bilo mnogo lakše, iako izazovno.
Međutim krilatica "planovi su ništa, a planiranje sve" sudara se sa izrekom "ljudi planiraju, a bogovi se smiju". U vremenu neizvjesnosti i straha potrebni su saveznici. Najbolji saveznik u borbi protiv neizvjesnosti je, čini se, scenario analiza. Jedan od scenarija, možda i osnovnih kojima treba posvetiti pažnju za ove prostore u ekonomskom smislu je ishod američkih izbora.
Ekonomski učesnici svijeta - države i multinacionalne kompanije - svoje strateške odluke planiraju u dva scenarija. Iako se pobjeda Donalda Trampa u vremenu kada se piše ova kolumna čini izvjesnom, to je u sukobu sa neizvjesnim vremenom u kojem živimo.
Oni koji žele mogu pratiti ishod i očekivanja tržišnih učesnika američkih izbora putem platformi Predictit, Smarkets itd. Vjerovatnoća da će bivši američki predsjednik pobijediti trenutno iznosi 59%, dok je potencijalni kandidat demokrata Kamala Haris na vjerovatnoći od 39%. Do petog novembra, tj. američkih izbora, preostalo je manje od stotinu dana.
Za one koji preuzimaju rizik postoji mogućnost da svoju procjenu žele testirati investicijom i investirajući 100 EUR ostvare povrat od 170 EUR (Tramp) ili 270 EUR (Haris). Ipak, vjerovatnoća na tržištu trenutno ne odražava ideju, istorijski kontekst gubitka primata svjetske ekonomske sile u kojoj se nalazi SAD.
Trend koji je, investirajući svoje vrijeme i resurse, milijarder Ray Dalio, uspješni američki investitor, ponudio javnosti i svijetu u okviru knjige "Promenljivi svetski poredak: Zašto nacije uspevaju i propadaju". Prema toj ideji ekonomski sistem Sjedinjenih Američkih Država je u fazi opadanja, fazi visokih dugova, štampanja novca i unutrašnjeg konflikta. U posljednjoj kolumni u časopisu "Times" više puta je ponovio da u slučaju pobjede demokratskog kandidata neki oblik građanskog rata jeste neminovan i izvjestan.
Ne ulazeći u ideološku raspravu o ispravnosti jedne ili druge politike, pobjeda drugih u odnosu na prve je scenario o kojem ekonomski sistemi i oni koji donose odluke treba da razmišljaju.
Jedan od najvećih saveznika bilo koje politike i zaštite nacionalnih interesa je privreda.
Od privrede zavisi stabilnost dohotka, stabilnost budžeta, sigurnost radnih mjesta, ekonomska budućnost Republike. Privrednici su ti koji preuzimaju rizik. Vrijeme rizika je pred nama. Privreda u svojoj osnovi zavisi od dva osnovna faktora i to: rada - radnika i kapitala - preduzetnika. Dva osnovna faktora proizvodnje, kako nas uče ekonomske škole.
Ono što se ne može objasniti radom i kapitalom je ukupna faktorska produktivnost.
Taj neobjašnjivi dio ekonomskom rasta je zaslužan za 80% ekonomskog rasta u posljednje tri godine u našoj Republici. Interesantan uvid u kapacitete domaće privrede nam pruža i anketa Svjetske banke, koja je sprovedena 2021 u februaru i martu i koja je za BiH utvrdila da stepen uposlenosti domaćih kapaciteta iznosi 90%. Od tada su protekle tri godine, a prihod privrede, output privrede BiH je povećan za jednu četvrtinu. Ako želimo još veću ekonomiju, moramo povećavati dodatno domaće kapacitete.
Prethodnu godinu su obilježili rat na Srednjem istoku, eskalacija trgovinskog konflikta između Zapada i Kine, nastavak blokade rada Svjetske trgovinske organizacije od strane SAD. Sedamdeset peti put za redom u aprilu ove godine je Amerika blokirala formiranje arbitara eksperata koji treba da rješavaju pitanje trgovinskih nesuglasica zemalja članica Svjetske trgovinske organizacije.
Globalizacija zavisi od svjetske trgovine, a u svjetskoj trgovini nesuglasice su česte. Ipak, prema posljednjim javno dostupnim podacima agencija koje prate stanje domaće privrede, ukupna dobit privrednih društava iznosila je 3,4 milijarde KM. Ostvaren je gubitak 300 miliona, jer nisu sva preduzeća bila uspješna. Neto finansijski rezultat je 3,1 milijarda KM.
Isti podaci za Federaciju BiH ukazuju na neto dobit od 5,26, dok je gubitak 1,3 milijarde. Ostvareni neto rezultat 3,9 milijardi. Razlika u neto finansijskom rezultatu je u korist Federacije BiH. Razlika od jedne trećine. Međutim, u Federaciji BiH je uposleno 38 milijardi kapitala, više za polovinu nego u Republici Srpskoj. Podatak koji ukazuje da prosječan investitor u Federaciji treba da čeka deset godina kako bi se njegovo ulaganje isplatilo je od značaja za domaće, ali i strane investitore. Za državu, domaću i stranu. Ipak, investitori u privredu, pored prinosa, posmatraju i drugu stranu, to je rizik. U finansijskom smislu rizik je moguće sagledati na osnovu efekta tzv. finansijske poluge. Ona odražava koliko je jedna finansijska struktura stabilna. Što je finansijska poluga napregnutija, rizik je veći.
Posmatrajući finansijsku polugu koja u osnovi čini odnos pozajmljenog i sopstvenog kapitala, odnos je 52% pozajmljeni u odnosu na 48% sopstvenog u Federaciji naprema 46% pozajmljeni u odnosu na 58% sopstveni u korist Republike Srpske.
Drugim riječima, ako bi se privreda Republike Srpske zadužila za dodatnih šest milijardi KM, tada bi bile ove dvije privrede uporedive u pogledu finansijskog rizika, ali i prinosa. Veća imovina za šest milijardi je dodatna milijarda dodate vrijednosti, novih tri stotine miliona dobiti i nova radna mjesta, dodatni prihod za budžete. Prethodno navedeno posmatranje je efekat statike, kakva je situacija trenutno. Ako ćemo posmatrati i efekat dinamike, onda je od koristi posmatrati odnos duga i kapitala tokom vremena i prinosni položaj, odnosno koliko se prinosa ostvaruje na uloženi novac. Interesantno je posmatrati godinu prije korone, a saznanje ukazuje na činjenicu da je u 2019. godini neto rezultat privrede iznosio 1,6 milijardi u Republici Srpskoj, dok je u Federaciji 2,4 milijarde ili 50% veća dobit u godini prije korone. Dinamika ekonomske aktivnosti je u korist privrede Republike Srpske u posljednje četiri godine. Takođe još jedan efekat je od koristi posmatrati. Ukupan kapital privrede Republike je 26 milijardi KM u 2023. godini, dok je ukupni kapital privrede Federacije 38.
U Republici Srpskoj investitori za povrat investicije čekaju sedam godina, dok u Federaciji treba da čekaju deset.
Podaci Hrvatske narodne banke ukazuju da je potrebno čekati deset godina i šest mjeseci kao investitor da biste dobili povrat za svoju investiciju. Po sektorima u Republici Srpskoj situacija je različita i kreće se od dvije do 35 godina. Prethodno izneseno ukazuje na potentnost investicionog proizvoda nazvanog privreda Republike Srpske. Jedna od korisnih analiza privredne strukture Republike Srpske nalazi se u javno dostupnoj formi i može se pronaći u analizi Unije poslodavaca Republike Srpske o stanju ekonomije, izazovima i perspektivama. Ako ćemo posmatrati ukupan kapital privrede Republike Srpske, koji je prošle godine iznosio 26 milijardi, dobro je znati da je ovaj kapital stvorio osam milijardi dodate vrijednosti. Za razliku od 2019. godine, kada je privreda sa kapitalom od 21 milijarde stvorila 5,3 milijardi KM. Veći kapital za četvrtinu stvorio je više bruto dodate vrijednosti Republici za polovinu.
Prema sadašnjem stepenu produktivnosti kapitala, ako bismo kapital povećali za dvostruko više, realno je očekivati dvostruko više ekonomije. Međutim, posljednja analiza konsultantske kuće "McKinskey", koja se bavi pitanjem rasta produktivnosti ekonomije u posljednjih četvrt vijeka, pruža razloge za korigovanje i ocjenjivanje na više, ali je procjene uvijek ispravno postaviti na niže. Naime, studija je identifikovala Kinu, Indiju i centralnu Evropu kao područja ubrzanog ekonomskog rasta.
Karakteristika ovih ekonomskih sistema je povećanje kapitala po radniku u posmatranom periodu od posljednja četvrt vijeka za osam, četiri i dva puta. Postavlja se pitanje gdje pronaći novi kapitala. Jedan sporiji način je da se svake godine dio dobiti investira u povećanje kapitala, drugi načine je zaduživanjem u inostranstvu, kako države, tako i privrede, a treći način je korištenje prirodnih resursa koji su po pravilu neobnovljivi poput rudnih bogatstava. O ovom pitanju u situaciji novog svjetskog poretka značajna pažnja je potrebna. Društva poput Norveške, Katara, Rusije, Nigerije, Kuvajta pristupila su formiranju suverenih investicionih fondova na osnovu prihoda koji se ostvaruju eksploatacijom prirodnih resursa. Imovine ovih fondova kreću se u iznosima od 100% do 200% BDP-a.
Procijenjeni kapital u prirodnim resursima nije kapital samo sadašnje generacije nego i budućih generacija, te je stoga potrebna dodatna odgovornost u njegovom upravljanju. Taj kapital u resursima treba da bude jednak ili veći protekom vremena investirajući ga na pravilan način da bi bilo ekonomski opravdano. Kapital koji se vremenom ne povećava bolje da nije u rukama neefikasnih.
Ako posmatramo dokument Strategija razvoja energetike Republike Srpske do 2035. godine o rezervama uglja, trenutna procijenjena vrijednost rezervi je veća od 100 milijardi KM, a prema sadašnjem stepenu eksploatacije dovoljno za narednih 100 godina. Ovo se odnosi samo na ugalj.
Ako bismo navedeni kapital, makar za polovinu, u narednom periodu pet do deset godina pretvorili u kapital privrede, realno bi bilo očekivati veću ekonomiju, makar za tri puta. Za ostalo rudno bogatstvo, neobnovljivi resurs ne postoje pouzdane procjene i dobro bi bilo saznati rezerve ostalih ruda.
Pokojni profesor Jakšić je u djelu "Republika Srpska, prostor, stanovništvo i resursi" govorio o rudnom blagu Republike. Ruda gvožđa, olovo, cink, bakar, boksit, ugalj, manganske rude itd. Za razliku od resursa istraženih tada, 1995. godine, Ugljevik je raspolagao sa 133 miliona tona, Stanari sa 128 miliona tona, Gacko sa 239 miliona tona. Za razliku od prije, evo već trideset godina, nova studija ukazuje da su rezerve uglja povećane. Od koristi za budući razvoj ekonomije je, što bismo mi pripadnici ekonomske struke rekli, napraviti popis, koje je bogatstvo kojim raspolažemo i koliko to vrijedi.
Dobijenu vrijednost trebalo bi pretvorili u privrednu aktivnost. Prema podacima američke obavještajne agencije CIA, rezerve uglja u BiH procijenjuju se na pet milijardi tona, eksploatišu se dvije.
Njihova tržišna vrijednost je između 200 i 500 milijardi KM. Domaći ekonomski sistem ima šansu da na primjeru Dubaija i Ujedinjenih Arapskih Emirata, vizijom kao odgovorom na izazove sa kojima se susrećemo putem ka izvrsnosti, pronađe odgovor.
Ukoliko je negdje u svijetu moguć ekonomski rast iznad prosjeka poput Singapura, zašto ne bismo to postigli i mi. Već je prisutan ekonomski rast koji je iznad prosjeka EU, pa i svijeta u domaćem ekonomskom sistemu.
Mi nemamo sve instrumente koji imaju drugi i svijetu, ali imamo ono što nemaju drugi u svijetu, nisku polaznu osnovu u odnosu na Evropu, a graničimo sa Evropom. Podatak da je u prethodne tri godine nakon korone u Republici prosječan rast investicija za deset puta veći nego prosječni rast investicija deset godina prije korone pokazatelj je od koristi za intenzivniju politiku upravljanja ekonomijom.
Ono što nedostaje domaćoj privredi jeste baza potrebnih privatnih investicija, za početak spisak želja, koja bi, zajedno sa iskustvima nabavke osnovnih sredstava u poljoprivredi, bila polazna osnova za veću bruto dodatu vrijednost, viši nivo ekonomske aktivnosti, zapošljavanje i prosperitetniju budućnost. Osnovu za mantru kultnog filma "Sjećaš li se Dolly Bell" glavnog junaka, našeg legendarnog glumca Slavka Štimca.
U priči o odrastanju koja ukazuje na napredak kroz rečenicu: "Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više i više napredujem, svakoga dana u svakom pogledu, sve više i više napredujem…"
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.