Kolumne

Koliko zemlje ex-YU imaju penzionera?

Da nije bilo nesrećnih ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije, zemlja "od Vardara pa do Triglava" danas bi imala preko 4,8 miliona penzionera (bez Kosova) ili otprilike svaki peti stanovnik bi bio penzioner. I, za "onu" privredu i zemlju kakva je bila Jugoslavija ovoliki broj penzionera bio bi preveliki zalogaj.

Doduše, možda bi ovaj broj bio i znatno manji da nije bilo rata. Ipak, činjenica je da su sve zemlje nastale na prostoru bivše Jugoslavije prošle kroz period građanskog rata. Za istinu, u nekima je trajao nekoliko mjeseci, u nekima i nekoliko godina, što je ostavilo duboku i bolnu ranu u penzijskim sistemima od Vardara pa do Triglava, koju je potrebno ozbiljno i dugotrajno liječiti.

Rezultat tih ratova su na desetine hiljada poginulih, porušeni domovi, uništena privreda, a na kraju i na stotine hiljada demobilisanih boraca, koji su se odjednom našli na ulici. Šta uraditi s njima u situaciji kada imamo uništene privredne kapacitete? Odmah nakon rata za sve vlasti najjednostavnije rješenje bilo je PENZIJA. Tako se na desetine hiljada demobilisanih boraca u samo nekoliko godina nakon okončanja građanskih ratova u svim državama bivše Jugoslavije našlo ni krivo ni dužno u penziji. Dobili su rješenja, uglavnom sa zagarantovanim nivoom penzije po osnovu učešća u građanskim ratovima.

Ovakve i slične pojave u svim državama bivše Jugoslavije dovele su do veoma brzog, gotovo nekontrolisanog rasta broja penzionera s jedne strane, a sa druge do smanjenja broja zaposlenih usljed sloma privrede, velikog broja stečaja i likvidacija privrednih subjekata. To je direktno uticalo na sunovrat odnosa između broja osiguranika (zaposlenih) i broja penzionera u svim državama bivše Jugoslavije.

Podsjećam da je jedan od osnovnih parametara kojima se mjeri stabilnost i samoodrživost penzijskog sistema koji počiva na principima međugeneracijske solidarnosti upravo odnos između broja osiguranika i broja penzionera. Bizmark, koji je i utemeljivač ovog principa, ustanovio je idealan odnos sedam osiguranika na jednog penzionera. U bivšoj Jugoslaviji on se kretao preko 3,5:1. A, šta imamo danas nakon 25 godina, građanskih ratova, nakon perioda tranzicije i restrukturiranja privrede?

Danas u Sloveniji imamo gotovo 690.000 penzionera ili 29,86% u odnosu na ukupan broj stanovnika. Dakle, gotovo svaki treći stanovnik Slovenije je korisnik prava na penziju. Slovenija će se veoma brzo naći u nezavidnoj situaciji, tim prije jer se i odnos između broja osiguranika i korisnika prava stalno smanjuje i trenutno iznosi 1,37:1 u korist zaposlenih. A, ne treba zaboraviti da je Slovenija članica EU više od deset godina.

Ni u Hrvatskoj situacija nije ništa bolja, ako nije i teža. Najmlađa članica EU svakog mjeseca obezbjeđuje sredstva za 1,25 miliona penzionera ili 28,54% u odnosu na ukupan broj stanovnika. I u Hrvatskoj, kao i u Sloveniji, gotovo svaki treći stanovnik je penzioner. Dodatan problem u Hrvatskoj predstavlja veoma nepovoljan odnos između broja zaposlenih i broja penzionera, koji se smanjuje u kontinuitetu, a teško da se može zadržati na sadašnjih 1,2:1.

Dakle, Slovenija i Hrvatska, članice EU, imaju u odnosu na broj stanovnika najveći broj penzionera, gotovo trećina stanovnika predstavlja građane u trećem dobu.

Srbija, kao najveća republika bivše Jugoslavije, svaki mjesec isplaćuje penzije za 1,78 miliona penzionera ili 24,4% u odnosu na ukupan broj stanovnika. U odnosu na Sloveniju i Hrvatsku, u Srbiji je svaki četvrti stanovnik penzioner. Srbija u odnosu na Sloveniju i Hrvatsku ima i nešto povoljniji, ali ništa manje zabrinjavajući odnos između broja zaposlenih i broja penzionera, koji trenutno iznosi 1,42:1.

Republika Srpska svakog mjeseca penzije isplaćuje za preko 250.000 korisnika prava ili 18,79% u odnosu na ukupan broj stanovnika. Dakle, nešto više od svakog petog stanovnika Republike Srpske je direktno na budžetu Fonda. Odnos između broja zaposlenih i broja penzionera je na veoma niskom nivou i kreće se nepunih 1,14:1.

Slična situacija je i u Federaciji BiH, gdje je odnos između broja zaposlenih i broja penzionera isti kao u Republici Srpskoj - 1,14:1, s tim da Federalni zavod PIO penziju isplaćuje svaki mjesec za gotovo 400.000 penzionera ili 16,64% stanovništva. Svaki šesti stanovnik Federacije BiH je penzioner.

Nekada najnerazvijenija, najsiromašnija i najjužnija republika bivše Jugoslavije, Makedonija, danas ima najpovoljniji odnos između broja zaposlenih i broja penzionera, koji se kreće 1,8:1. Svaki mjesec Fond PIO Makedonije penziju isplaćuje za 310.000 penzionera. Makedonija ima i najpovoljniji odnos između ukupnog broja stanovnika i broja penzionera, svaki sedmi stanovnik je penzioner ili 14,8% stanovništva čini penzionerska populacija.

Najmanja republika bivše Jugoslavije, Crna Gora, ima i najmanji broj penzionera, "svega" 120.000 ili 17,77% u odnosu na ukupan broj stanovnika. I u Crnoj Gori, kao i u Federaciji BiH, svaki šesti stanovnik je korisnik prava na penziju. Sa 1,58:1 Crna Gora se nalazi odmah iza Makedonije kada je u pitanju odnos između broja zaposlenih i penzionera.

Slovenija, Hrvatska, Srbija, pa i Republika Srpska moraju se ozbiljno zamisliti nad činjenicom da je svaki treći-četvrti stanovnik penzioner i intenzivno raditi na poboljšanju ovog odnosa kroz povećanje nataliteta, odnosno broja stanovnika. Nešto manji problem po ovom pitanju imaju Federacija BiH, Makedonija i Crna Gora, gdje je, posmatrajući nacionalnu strukturu stanovništva, učešće građana islamske vjeroispovijesti polovično ili natpolovično u odnosu na ukupan broj stanovnika. Poznato je da na prostoru bivše Jugoslavije porodice islamske vjeroispovijesti tradicionalno imaju troje i više djece, za razliku od hrišćana, gdje je to nešto više od jednog djeteta u porodici.

Statistika je neumoljiva i govori nam da se penzijski sistemi država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije, koji počivaju na principima međugeneracijske solidarnosti, nalaze u veoma nezavidnoj situaciji. Zapravo bez pomoći državnih budžeta i obezbjeđenja dodatnih sredstava potrebnih da bi se isplatila data prava, visina penzije u svim ovim državama bila bi gotovo prepolovljena.

A, s koliko sredstava budžeti država nastalih na prostoru bivše Jugoslavije svaki mjesec pomažu budžete penzijskih fondova, kako bi se isplatile penzije na dostignutom nivou, koliki je udio rashoda penzijskih fondova u BDP-u ovih država i kolike su prosječne penzije, saznaćemo u nastavku.

Autor je direktor Fonda PIO RS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije