Kolumne

Kolja Pejaković o svojoj predstavi: Glup sam po celom telu

Kolja Pejaković o svojoj predstavi: Glup sam po celom telu
Foto: Ustupljena fotografija | Kolja Pejaković o svojoj predstavi: Glup sam po celom telu

o jednoj predstavi

Komad Lekcija ili, još bolje, Instrukcija, Ežena Joneska, pročitao sam na akademiji i nisam ga razumio. U stvari, nije mi bio interesantan. Profesor maltretira učenicu? Manijak ubija svoje učenice, u saradnji sa kućnom pomoćnicom? I tako dva sata? Nisam bio oduševljen. Svi koji su pokušavali da prepričaju, objasne ili kritički se osvrnu na taj jedan od najvažnijih komada Teatra apsurda, kao pjesmicu, ponavljali su kako tu profesor maltretira učenicu i iz toga izvlačili dalje zaključke... Osećao sam da je to prva lopta. S druge strane, tih godina sam bio duboko u nadrealističkim komadima (knjigu dobio od svog prof. Slobe Selenića i uredno vratio) Robera Desnosa, Ivana Gola, Vitraka, Artoa i drugih, tako da mi je ovaj Joneskov igrokaz, u odnosu na njih, bio nezanimljiv. Međutim, ostao mi je u glavi jedan neobičan zaključak i pitanje - kako svi ti profesori i pozorišni kritičari, dramaturzi, ne vide da se tu radi o činjenici da - glupa učenica maltretira profesora.

Zaboravio sam na taj komad i ideju; u jarak prošlosti sam bacio taj pogled na Joneska i nastavio dalje život. Trideset i kusur godina kasnije, sjetio sam se te učenice koja maltretira profesora, sjetio sam se toga u trenutku kada sam shvatio da smo okruženi tim neobičnim fenomenom: glupost nas maltretira, a glupost se ne može preobraziti; glupost, zbog svoje egoistične naravi - možete samo eliminisati iz svoga života ili sa lica zemlje. Ni ljubav, univerzalni lijek za sve, tu ne pomaže, ni ljubav... Sjetio sam se učenice i shvatio da ni Jonesko nije dobro shvatio šta je napisao (ili nas je prevario, u svojoj želji da apsurd bude potpun). Učenica (glupost, nadmenost, egoizam, primitivizam) može da doživi svoju promenu kroz žrtvu. Ili da se neko žrtvuje i tako je promeni, ili da nju žrtvuje i sebe promeni.

U tom magnovenju, dobio sam poziv da konačno režiram u Jazavcu, malom gradskom, bulevarskom pozorištu, mjestu gdje pozorište živi od karata. Odlična prilika da probam da svoju staru ideju o gluposti, žrtvovanju i egoizmu postavim na daske. Glup čovjek ne zna da je glup, niti to može da shvati, primi; ne samo zato što je glup, već zato što je umišljen. Egoizam od njega stvara glupana. Umišljenost, samoživost, stvara od njega primitivca koji u njedrima gaji glupost. Ta pojava je stara kao i najstariji zanat, samo što kurve nisu glupe. Glupi su oni koji misle da su kurve glupe. I tako, Nina, Ljubo, Veljo i ja krenemo u osvajanje Lekcije. Unaprijed znajući da je komad Lekcija samo pokrenuo ideju i da taj tekst neće biti dovoljan, počinjem probe. Ubrzo, nakon prve ili druge probe, prekidam rad i odlučujem da napišem komad, pobanjalučim ga i završim sa Lekcijom. Tako nastaje Celo telo tu me boli, komad o gluposti. Taj komad se sam napisao, i pisao do zadnje probe. Običaj nam je da rašarafimo tekst, pa da ga polako sastavljamo u toku rada. Tako moji glumci i ja radimo sa svim tekstovima, bez obzira na autora. Niz koji smo započeli sa Narodnim poslanikom u Narodnom, ide sve do Hrkača, i nemamo namjeru da mijenjamo sistem rada, jedino tako možemo.

U afiši smo napisali:

"...Izabrali smo Joneskovu Lekciju da nam bude povod za jednu našu priču, priču o našem svakodnevnom teatru apsurda: na ulicama, na poslu, na TV-u, svuda… Mi više ne idemo u pozorište da bi vidjeli pozorište, ono je svakodnevno pred našim očima, ludo, nezaboravno i totalno apsurdno. Naša stvarnost je apsurdnija od Joneskovovog svijeta i zato ćemo tu stvarnost da utkamo u njega. Glupost i bahatluk vlada, a običan svijet, normalan svijet, pati. Možemo se samo gorko nasmijati na to. Mi, u pozorištu, nemamo iluzija da će se stvari promijeniti, biće samo još gore i blesavije i zato biramo smijeh kao izlaz, jedini izlaz iz ovog teatra apsurda koji se zove svijet i Republika Srpska u njemu."

Kakva je ova predstava? Živa i bezobrazna. Ona nema neke magistralne pozorišne domete, ali ima duh. Duh i šarm koji su publiku već 150 puta doveli u Jazavac. Ljudi je, čujem, gledaju po desetak puta; uživaju, smeju, vole. Ne možemo da tražimo više. Niti nas nešto više zanima. Naši mali životi oplemenjeni su oduševljenjem, smijehom do suza i ljubavlju koju publika šalje na scenu svako veče. Katarzični kraj dovodi i do suza, ponekad; srećni smo i zbog toga. I gdje se to malo pozorišno čudo dešava? Na ulicama i obalama na kojima smo odrasli, u našoj Banja Luci.

Bez strahovitog Nininog komičarskog dara, bez Ljubine stabilne i pametne strategije da čeka svojih pet minuta (što je odlika velikih glumaca), i bez Veljinog poznatog dara za improvizaciju i hrabrosti da šmira do nivoa umjetnosti, teško da bi išta bilo od ove predstave. Šmiranje je, u Celom telu, dobilo novi smisao; ova plemenita šmira postala je vrhunski glumački domet, a Jazavac je i sebe i mene uveo u niz malih, pod navodnicima i bez njih, komedija koje imaju savršenu komunikaciju sa publikom. Do sada, bar što se mene tiče - neviđenu. Bravo za Ninu, Ljubu i Velju, bravo za Jazavac, bravo za Joneska, bravo za Banja Luku. Bog nas je pogledao i nagradio. Slava Bogu.

 

P.S.

Dva mjeseca prije nego što će se upokojiti, Glogovac je navratio do hotela Park, da se vidimo. Sjedili smo na ćošku S. Markovića i Njegoševe, preko puta Jugodrpa, sa kog nas je gledala ogromna Glogovčeva glava - reklama za Hamleta. Pričali smo o tome kako ćemo postaviti Celo telo u Beogradu, radovali se zajedničkom radu posle mnogo godina (poslednji put u Zvezdari, Kontuzov). Glogi je trebao da igra sina, Ćetko (Vojin Ćetković) majku, a učenicu Jovana Gavrilović. Dva sata smo pričali o toj predstavi, o životu, o ljubavi... Glogi je zvao Jovanu, rekao joj šta planiramo, bili smo, na trenutak, istinski srećni i zadovoljni našim životima. Konobari i osoblje Parka-a dolazilo je da se slika sa Glogovcem. On se, kad smo ustajali od stola, ružno zakašljao. Rekao sam mu, uz osmeh - baci cigarete. Izljubili smo se i bratski rastali. Više se nismo videli.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije