Kolumne

Kosovske obmane i homoseksualci

Kosovske obmane i homoseksualci
Foto: N.N. | Kosovske obmane i homoseksualci

Obistinila su se predviđanja da će Evropska unija, ali prije svega Njemačka i Francuska, potpuno ponižene, i politički i ekonomski, i unakažene, privid svog značaja pokušati da održe iživljavanjem prema Srbiji i Republici Srpskoj. Posebno je na udaru Srbija, jer slamanjem Srbije vjeruje se da će onda biti lakše i s Republikom Srpskom.

Dio tog pristupa je i iznenadno pismo francuskog predsjednika Emanuela Makrona i njemačkog kancelara Olafa Šolca predsjedniku Srbije da se navodno ubrza rješavanje kosovskog problema. Istovremeno, oni su imenovali i svoje predstavnike za kosovske pregovore. Sada Zapad ima osam specijalnih izaslanika za Kosovo.

Pismo lidera Francuske i Njemačke može da izgleda iznenadno, ali ono to nije. Riječ je o sinhronizovanoj specijalnoj operaciji u kojoj, kako izgleda, nažalost učestvuje i aktuelna vlast Srbije. To pismo, naravno, ne može ništa da promijeni, jer Srbija je dosad sve dala Kosovu što je od nje traženo. Skoro da i nema više šta da da, jer je Srbija pristajanjem na zahtjeve Zapada već stvorila kosovsku državnost. Niti to pismo ima kapacitet da zadrži privid moći EU i njenih vodećih zemalja. Ono je, ako se zna zapadna tehnologija obmana, prije svega u funkciji medijske obmane i prikrivanja dva važna procesa. Vještačkim podizanjem napetosti oko Kosova prikriva se činjenica da je Srbija faktički priznala Kosovo kao državu, jer je upravo pristala da prizna lična dokumenta Kosova u cijeloj Srbiji.

U funkciji te specijalne operacije je i posjeta premijerke Ane Brnabić sjevernom Kosovu. Poslije gotovo pet godina na dužnosti premijerka je konačno barem vidjela Kosovo i Srbe koji tamo žive. U političkim krugovima se vjeruje da je predsjednik Vučič premijerku, umjesto sebe, poslao u ritualno ponižavajuću posjetu "svetoj srpskoj zemlji". I to baš nakon što je Srbija faktički priznala Kosovo poslije dogovora Beograda i Prištine o međusobnom priznanju ličnih dokumenata. Njena posjeta je trebalo da ubije tu lošu vijest. Ali, ona je ipak pri ulasku na Kosovo morala na svoj službeni automobil da nalijepi naljepnicu preko znaka i grba Srbije i tako još jednom potvrdila šta je realnost, da ova vlast priznaje Kosovo kao drugu državu. Mnogi vjeruju da je Brnabićeva baš sada poslana na Kosovo kako bi je Vučić pripremio za "gutanje krupnih kosovskih žaba".

Koliko još treba laži i obmana?

Istovremeno, student iz Beograda Nikola Nedeljković (20) je u Prištini osuđen na osam mjeseci zatvora zbog, kako je saopšteno, izazivanja etničke mržnje i netrpeljivosti. On je uhapšen 28. juna, na Vidovdan, kada je prisustvovao skupu na Gazimestanu. Kao svjedoci optužbe su se pojavila dva kosovska policajca, koji su tvrdili da su čuli da je on uzvikivao uvrijedljive izreke protiv Albanaca, ali da nemaju snimke, nemaju dokaze, samo su čuli. Treći svjedok, takođe policajac, je izjavio da je on nosio zastavu s kartom Kosova u bojama Srbije i da je uzvikivao "ubij Albance, Velika Rusija, Kosovo je Srbija, Kosovo je srce Srbije".

Nedeljković je odbio optužbe suda u Prištini. Ali, Srbija na sve to ćuti.

Utisak je da aktuelno generisanje napetosti oko Kosova, osim daljeg ponižavanja Srbije, ima prije svega za cilj da se javnost obmane zbog evropskog festivala LGBT populacije u Beogradu. Kosovo je sada nametnuto u javnosti, a potiskuje se taj sramni festival. Nevjerovatna i rijetko viđena zloupotreba najvažnijeg državnog problema Srbije kako bi se spasili homoseksualci i lezbijke. Vlasti su duboko svjesne koliki je to problem, jer skoro jedan događaj nije pobudio uznemirenost javnosti. Vlast u stvari krije svoju odgovornost i nastali haos. Kada je konačno poslije tri godine od dobijanja kandidature javnost saznala za taj festival, podigla se velika prašina i onda je vrh vlasti Srbije objavio da se sve to odlaže. Ispostavilo se da je to bila laž. Organizatori su uporno saopštavali da će sve biti kako je i planirano, uključujući i uličnu šetnju. Zakupili su čak bilbordove po Beogradu na kojima pozivaju na tu šetnju. A vlasnici bilbordova su bliski vlastima i oni određuju ko može da se oglašava nezavisno koliko se plati. Ko je onda vlast u Srbiji ili sama vlast uporno laže narod?

Pritisci dolaze iz EU pa su se čak i lideri dvije najmoćnije zemlje svojim pismom o Kosovo uključili u tu specijalnu operaciju. A zašto je EU toliko stalo do tog LGBT festivala? Zašto? Zato što je to instrument poniženja i uvrede Srbije, to je dio specijalnog rata protiv srpskog naroda. Nažalost, kako sada izgleda, u tom poniženju srpskog naroda svesrdno učestvuje i aktuelna vlast u Srbiji, drugim riječima Srbija. Srbija saučestvuje u tome ne samo zato što je premijerka lezbijka, nego je to mustra nametnutog modela takozvanog evropskog puta.

Predsjednik Srbije je umjesto suočavanja s obmanama otišao u dvodnevnu posjetu Abu Dabiju. Zašto sada? Vjeruje se da je u stvari pobjegao. Abu Dabi je odavno dežurno mjesto za bjekstvo.

Kako Srbiji konačno nije jasno da se Zapadu ništa ne može vjerovati? Ili je, u stvari, i Srbija saučesnik u toj istorijskoj prevari. Srbija pravi još jednu grešku, jer sada je vrijeme da zaoštri svoje stavove oko Kosova i uopšte svog statusa.

 

* * *

 

I dok se svijet pred našim očima ruši i u tom rušenju prijeti globalnim ratnim sukobom glavni Amerikanac ili Amerikanka, ili američki advokat, u tehničkoj vladi Srbije ministarka rudarstva i enregetike Zorana Mihajlović tvrdi da bi odnosi Srbije i Amerike trebalo da budu ovjekovečeni strateškim sporazumom, jer "smo prijatelji i partneri", i da je na Balkanu mir moguće postići s Amerikom i njenom podrškom. Ona je to rekla na konferenciji "Dani Amerike u Beogradu". I naravno ponovila je staru mantru da je Srbiji mjesto na Zapadu, u Evropskoj uniji, i strateškom partnerstvu s Amerikom.

Do kada će Srbija trpjeti poniženja onih koji su njena vlast?

I onda, supruga predsjednika Srbije Tamara Vučić je razgovarala sa suprugom ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Olenom Zelenski. Taj razgovor je navodno inicirala supruga ukrajinskog predsjednika, a teme su bile humanitarna kriza i želja za što bržim uspostavljanjem mira. Razgovorale su putem video-linka. U skladu, kako je saopšteno, sa instrukcijama Vlade Srbije, Tamara Vučič je obećala da će Srbija Ukrajini pokloniti dva ambulantna vozila kao vid podrške Srbije za rješavanje vitalnih humanitarnih problema u Ukrajini.

To je, takođe, dio američke specijalne operacije lobiranja i uvlačenja zemalja u antirusku koaliciju. Olena Zelenski, umjesto da je u Ukrajini, putuje po svijetu, drži govore i traži oružje da Ukrajinci ratuju. Ona je žena koja traži rat, a ne mir. I zašto je to uopšte potrebno Srbiji?

Srbija poklanja dva sanitetska vozila, što bi mogao da bude dobar medijski trik. Ali, ne postoje podaci da je od 2014. godine, kada je praktično počeo rat protiv Rusa u Donbasu, država Srbija poslala bilo kakvu pomoć. Slale se razne organizacije, ali ne i država Srbija kao takva. Uz to, ta sanitetska vozila koštaju, nisu džabe. Moglo bi se na neki način reći da su kupljena uštedom na cijeni gasa koji Rusija obezbjeđuje Srbiji. Drugim riječima, od novca koji je Srbiji praktično poklonila Rusija Srbija finansira one koji ratuju protiv Rusije. Nevjerovatno. Izgleda da nije dovoljno što Zapad vjeruje da su Srbi budale, nego se i vlast Srbije ponaša kao da su i Srbi i drugi baš takvi.

 

* * *

Umrla je britanska kraljica Elizabeta II. Imala je 96 ljeta i bila je na tronu nešto više od 70 godina, najduže od svih u britanskoj istoriji. Ona je bila najpoznatiji globalni brend savremene Britanije, a i sada se od njene smrti vješto generiše globalna medijska kampanja. Njena smrt se koristi da se održi privid važnosti Velike Britanije.

Ali, to je, ipak, samo privid. Kraljičina smrt je i simbol kraja jedne epohe, s njenom smrću i simbolički je nestala jedna Britanija. Te Britanije, doduše, odavno više nema. Njeno rušenje je započela još Margaret Tačer, a dovršio i definitivno srušio Toni Bler. Kraljica je bila samo jedini preostali simbol onoga čega nema. U modernoj Britaniji sve je odavno postalo laž. Kraljičina smrt je jedina i posljednja preostala istina.

Ona je zaista imala posebno mjesto kod većine Britanaca i to je sada već nekoliko generacija koje i ne znaju da postoji neki drugi monarh i za njih će kraljica Elizabeta II i dalje biti ne samo simbol monarhije nego i njihov jedini monarh iako nije više živa.

Naravno, koliko god je voljeli, ljudi su bili svjesni da jednoga dana kraljica mora da umre. Ali, Britanci su zabrinuti, jer vjeruju da je umrla u najgorem času za Britaniju. Umrla je u času kada je Britanija, po većinskim ocjenama, dobila najgoreg premijera u istoriji, Liz Tras, osobu koju i javno nazivaju da je "luda kao kutija zmija" i da je "idiot". I to se događa u vremenu kada je Britanija u dubokoj političkoj i ekonomskoj krizi, u ponoru praktično, kada su na pomolu socijalni nemiri i kada ne postoji autoritet kojem bi prosječan Britanac mogao bilo šta da vjeruje. Uz to, Britanija je u ratu protiv Rusije. A u takvim ili sličnim situacijama kraljica Elizabeta je bila neka vrsta posljednje nade, osoba prema kojoj se svaki čovjek mogao okrenuti iako ona nije imala stvarnu vlast. Sada tog više nema.

Među prvim žrtvama bi mogla biti britanska državna zajednica poznata kao Komonvelt. To je skup od 54 države, uglavnom bivše britanske kolonije, ali, kako su već mnoge zemlje najavile, on nema smisla bez kohezione snage kraljice Elizabete II.

Kraljicu je naslijedio njen sin Čarls, koji je postao kralj Čarls III. On, međutim, nema dovoljno autoriteta u javnosti i odatle potiču i mnoge zabrinutosti Britanaca. Njegov autoritet je organizovanom medijskom kampanjom godinama podrivan, izlagan je čak i ruglu, od tragične sudbine princeze Dajane do manipulacija o njegovoj intelektualnoj sposobnosti.

Pomalo je neobično koliko su smrt kraljice Elizabete i ustoličenje kralja Čarlsa III dobili veliki publicitet i u medijima i javnosti Srbije. Neki mediji čak pišu da je Čarls "u duši pravoslavac i svetogorac". To su gluposti. Britanski monarh je istovremeno i vrhovni poglavar Engleske protestantske crkve. Doduše, Čarls je prije nekoliko godina svojim ličnim sredstvima, stotine miliona funti, pomogao obnovu izgorjelog dijela Hilandara i srušenog manastira Žitomislić. Čak više Žitomislića, mada je medijski prisutniji Hilandar. Sada već kralj Čarls generalno ima veliko razumijevanje za sve religije i prisutan je i s ljudima iz Indije, iz islama i drugih. Sklonost ka pravoslavlju se izvlači iz činjenice da je njegov otac, princ Filip, bio pravoslavne vjeroispovijesti.

Kraljica je, iako u poodmaklim godinama, generalno bila dobrog zdravlja. Imala je samo problema s koljenima i posljednjih godina teško se kretala. U tom svjetlu njena smrt je ipak mnoge iznenadila pa se u krugovima bliskim vrhovima britanskog društva već govorka od čega je kraljica umrla. Zvanične verzije nema, ali se u tim krugovima ipak priznaje da je njeno zdravlje naglo počelo da se pogoršava prije nešto više od godinu dana, kada je primila četvrtu dozu, buster, vakcine protiv korona virusa. Poslije te doze kraljica je naglo oslabila, bila je neko vrijeme u bolnici i više se nije oporavila.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije