Ima kod naših naroda jedna sintagma sa dva znakovito suprotna tumačenja i označava pojedinca izoliranog u neprijateljskom okruženju svojom različitošću.
Po jednom tumačenju, tog pojedinca okolina doživljava takvom opasnošću da je u svojoj socijalnoj izolaciji posve siguran, a po drugoj on sam svoju okolinu doživljava tako opasnom da je u svojoj manjini trajno nesiguran. U oba slučaja, rekao bi naš narod, nesretnik se osjeća otprilike kao - krme u Teheranu.
Nemaju, međutim, sve svinje sreću da žive samo u narodnoj predaji. Ima ih, naime, koje na svoju nesreću žive upravo u Teheranu ili Teheranu paralelnim geografskim paralelama. Prije nekoliko dana objavljena je tako vijest kako su egipatske vlasti - u paničnom strahu od gripe A, kako se sad politički korektno zove svinjska gripa - donijele odluku da se pokolju sve svinje u državi, njih gotovo četiri stotine hiljada, uglavnom u vlasništvu koptske kršćanske manjine na jugu države. "Pitanje je bilo treba li svinje usmrtiti ili ih premjestiti daleko izvan urbanih zona", rekao je glasnogovornik Vlade Magdi Radi. "Prevladala je ideja da ih se ubije."
Usred svinjocida u Egiptu svjetske agencije javile su i o tužnoj sudbini jedinog poznatog primjerka svinje u najradikalnijoj muslimanskoj državi - Afganistanu. Posljednje afganistansko prase nalazi se, posve logično, u Zoološkom vrtu u Kabulu, gdje je ovih dana izdvojeno od ostalih životinja u posebnu nastambu. Nesretna životinja, izolirana najprije kao životinja, pa islamom označena kao nečista, a sada dodatno stigmatizirana i panikom od svinjske gripe, nalazi se tako u Kabulu u trostrukoj izolaciji.
"Zasad se svinja nalazi pod promatranjem u nastambi koju smo izgradili posebno zbog nje", izjavio je za Reuters Aziz Gul Sakib, direktor Zoološkog vrta u Kabulu. "Ovo smo morali napraviti jer su ljudi bili zabrinuti da bi mogla proširiti bolest. Većina njih nema dovoljno znanja, i kad vide svinju u kavezu, zabrinu se da bi se mogli razboljeti."
Ove dvije priče predstavljaju zapravo dva tumačenja sintagme o krmetu u Teheranu. Krme u Egiptu zbog svog je zlosretnog zoološkog porijekla i paničnog straha okoline osuđeno na smrt, dok je krme u Kabulu iz istih razloga u ovom trenutku vjerojatno najsigurnije živo biće na planeti, sigurnije i od mladunčeta pande u Zoološkom vrtu u Atlanti.
Priče o svinjama u Egiptu i Afganistanu nisu, međutim, samo agencijske vijesti, već i suvremene basne. Čitane kao basne o krmetu u Teheranu, to su priče o drugačijima u svijetu istih, priče o stigmatiziranim manjinama u okruženju ugrožene većine, priče o - nama.
"Pitanje je bilo treba li ih usmrtiti ili premjestiti", rečenica je koju je umjesto glasnogovornika egipatske vlade mogao izgovoriti glasnogovornik bilo koje od vlada naše suvremene historije, u ono vrijeme kad su nosioci "svinjske gripe" bili Albanci u Srbiji, Srbi u Hrvatskoj, Hrvati u Vojvodini ili Bošnjaci u Podrinju. Jednako kako je Egipćanima svaka svinja potencijalni nositelj smrtonosne gripe, nama je svaki Srbin bio četnik, svaki Hrvat ustaša, svaki Bošnjak mudžahedin. I svaki susjed manjinskog porijekla bio nam je krme u Kairu.
Petnaestak godina kasnije više ne ubijamo naše svinje. Držimo ih u zoološkim vrtovima, čuvamo i pazimo po svim demokratskim uzusima zaštite manjina. Izoliramo nosioce "svinjske gripe" u manjinske izborne kvote, parlamentarne klubove, nacionalne udruge i kulturne organizacije, štitimo ih željeznim rešetkama i ostalim mehanizmima pozitivne diskriminacije, čuvajući zapravo sebe od njih. Jednako kako je Afganistancima jedina preostala svinja potencijalna nositeljica svinjske gripe, nama je svaki preostali Srbin potencijalni četnik, svaki preostali Hrvat potencijalni ustaša, svaki preostali Bošnjak potencijalni mudžahedin. I svaki nam je susjed manjinskog porijekla krme u Kabulu.
"Zasad se nalaze u nastambama koje smo izgradili posebno zbog njih", rečenica je koju umjesto direktora kabulskog zoološkog vrta može izgovoriti ministar manjina bilo koje od vlada naše suvremene historije: u Hrvatskoj, gdje nekako istih dana kad su stizale vijesti iz Kaira i Kabula, na oglasnoj ploči Ureda državne uprave Zadarske županije stoje objave o podnijetim zahtjevima za promjenom imena - svjedočeći kako Stevani mijenjaju ime u Stjepan, Jovani u Ivan, Dušani u Duje - u Sarajevu, gdje Srbe i Hrvate drže u sličnim zoološkim vrtovima kao Bošnjake u Republici Srpskoj, ili u Srbiji, gdje je "nositelj svinjske gripe" podjednako ministar Rasim Ljajić, koji će izazvati parlamentarni skandal pozivajući kao musliman Srbe na proslavu Dana državnosti, i Romi koji žive u divljim naseljima usred čistog, civiliziranog i evropskog Beograda.
"Ovo smo morali napraviti jer su ljudi bili zabrinuti da bi mogli proširiti bolesti. Većina njih nema dovoljno znanja i kad ih vide zabrinu se da bi se mogli razboljeti", mogao je umjesto direktora Zoološkog vrta u Kabulu reći i gradonačelnik Beograda, opravdavajući humano preseljenje beogradskih Roma u sigurne "nastambe izgrađene posebno za njih", nudeći civiliziran odgovor na ono ne tako davno pitanje - "ubiti svinje ili ih premjestiti daleko izvan urbanih zona"?
Danas, petnaestak godina nakon pojave endemske balkanske "svinjske gripe", napravili smo golem korak od Egipta do Afganistana. Ali svaki nam je susjed manjinskog porijekla i dalje krme u Teheranu. Što god to značilo.