Kolumne

Kuda ide akademska zajednica, da li je razorena?

Kuda ide akademska zajednica, da li je razorena?
Foto: N.N. | Kuda ide akademska zajednica, da li je razorena?

Ubi spiritus ibi libertas (Gdje je duh tu je i sloboda)

Ovu temu nametnula je praksa u ovoj oblasti, praksa koja je veoma loša, a uslovljena je između ostalog, osiromašenjem Republike Srpske, ali je još gore što u nama i oko nas nema dovoljno ljubavi, želje i poštovanja za zajedništvo. Odbranu otadžbine iznijeli su mladi i hrabri ljudi, a razvoj i napredak Republike Srpske bi trebalo da iznesu visokomoralni intelektualci u saradnji sa svim drugim slojevima društva Republike Srpske i svakako sa njenim institucijama koje su svetinja za građane i uslov kontinuiteta moderne pravne države.

Integritet pojedinca i integritet fakultetske i univerzitetske institucije bitan su preduslov za opšti integritet zajednice. Stvaranje bogate i sretne Republike Srpske zahtijeva angažovanje svakog pojedinca, bez obzira na to koji posao obavlja. Uloga visokog obrazovanja (univerziteta) je da unapređuje znanje povećavajući njegove granice i da traga za istinom ispitujući kritički uvjerenja i te istine, definišući tačno granice od ideologija stečenih interesa, partija i vlade. Članovi visokog obrazovanja (akademske zajednice) su obavezni da objavljuju rezultate i zaključke istraživanja.

Oni imaju slobodu kretanja po univerzitetskom univerzumu radi konsultacija i razmjene rezultata istraživanja. Akademske slobode i autonomija na univerzitetu su preduslov za uspješno obrazovanje. Akademska sloboda članova akademske zajednice je individualna i odnosi se na studiranje, učenje, predavanja, istraživanje, diskusije, pisanje i kreativan rad.

Autonomija je nezavisnost od države i drugih pritisaka društva u donošenju odluka u internim organima.

Pravi intelektualac traži istinu o onima koji istinu dave na način koji je nevidljiv za obične ljudske oči. On traži istinu o onima koji svome interesu daju uzvišeno ime teorije, traži istinu o onima koji žive od laži. Pokušajmo naučnom metodologijom istražiti gdje su problemi u nauci i visokom obrazovanju? Pokušajmo to i zato jer razvoj nauke i obrazovanja i konstantno poboljšanje naučnog i kulturnog obrazovanja stanovništva smatra se jednim od najvažnijih činilaca progresa čovječanstva. Sagledajmo da li imamo kadrove koji su nam potrebni danas i da li stvaramo kadrove koji će nam trebati sutra.

Opštepoznato je da međuzavisnost obrazovanja, tehničkog progresa i zapošljavanja predstavljaju ključan trougao u usmjeravanju privrednog razvoja budući da obrazovanje predstavlja proces kreiranja ljudskog kapitala.

Obrazovanje valja shvatiti kao investiranje u ljude, a znanje kao rezultat obrazovnih usluga je najznačajniji motor proizvodnje, koji nam omogućava da vladamo privredom i da zadovoljavamo naše potrebe. Znanje je kolektivno društveno dobro i ono povećava kvalitet i fizičkog i ljudskog kapitala.

Znanje se mora znati, ono se ne može kupiti, kupuju se diplome, sertifikuju se neznalice, to je veliki problem. Ovakvim ponašanjem skrnave se nauka i visoko obrazovanje i kao takvi oni ne mogu postati izvor novih proizvodnih resursa i kvaliteta životnog standarda i izvor budućih prinosa i dobrobiti.

Oni sa neznalicama ne mogu postati društveno dobro sa ekonomskim vrijednostima. Neke obrazovne interesne grupe i pojedinci neće da shvate da je znanje izvor dohotka, bogatstva i blagostanja, te sva ulaganja koja vrše u ljudski kapital kroz sertifikaciju neznalica imaće vrlo niski društveni prioritet i istorijski gledano i kroz druge djelatnosti uglavnom završavaju kao varanje, a ne stvaranje.

Zato su i zahtjevi za poboljšanje stanja u nauci i visokom obrazovanju u Republici Srpskoj važni isto toliko koliko i potreba za hranom. Neobrazovan čovjek ima male potrebe, on je loš potrošač. Napredak u nauci i visokom obrazovanju u Republici Srpskoj treba smatrati prvim činiocem ekonomskog razvitka, dok bi drugi bio ono što se naziva porastom znanja, tj. obogaćivanje obrazovanja novim tehnološkim dostignućima. Kako zaustaviti one obrazovne interesne grupe kojima je osnovni moto profit, a ne kvalitetno obrazovanje?

Investicije u čovjeka, kako ih ja shvaćam, uključuju mnogo više od formalnog obrazovanja. Nema kvalitetnog obrazovanja bez kontrole države, ozbiljne, moderne, pravne, demokratske države.

Neosviješćeni se moraju osvijestiti, a nemoralni u visokom obrazovanju moraju se vratiti u ljudske, moralne okvire korektnosti, fer-pleja. Vaspitači moraju biti vaspitani, istorijski se zna gdje je mjesto za nevaspitane i nemoralne.

Ne dozvolimo da bolji stradavaju od gorih, da rod strada od izroda. Posljedice devijacija u visokom obrazovanju biće katastrofalne. Znanje nije jeftin resurs jer se do njega dolazi putevima skupoće. U društvu znanja znanje nije bezlično kao novac.

Znanje nosi ljudska osoba, stvara ga, uvećava ili unapređuje ljudska ličnost, primjenjuje ga ličnost, podučava i predaje ga ličnost, koristi ga ličnost. Da bi sve to bilo tako mora se znati i znanje se ne može kupovati. Formalne diplome ne znače i stvarno znanje.

Obrazovna ličnost je argument, hram, amblem i simbol društva znanja. Kako naći bolja rješenja u Republici Srpskoj za visoko obrazovanje kojemu treba vratiti obraz? Rješenje je u revolucionarnim organizacionim promjenama, promjenama zakona, promjenama obrazaca i stilova ponašanja svih u obrazovanju, ali i u institucijama države. Treba ojačati kontrolu, odgovornost, treba jačati standarde i kvalitet obrazovanja.

Treba prvenstveno ulagati u ljude koji će svojim znanjem i motivacijom doprinijeti sveopštem napretku. Pokretači razvoja treba da budu najsposobniji i najpošteniji pojedinci, timovi, institucije, kolektivni um zajednice, jer bez boljeg uvida u stanje u visokom obrazovanju i oko njega izgubićemo se u haosu, kao mjerom entropije, koji nezaobilazno dolazi usljed tehnoloških, ekonomskih i političkih promjena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije