Kuvari su debele knjige pune recepata kako spremiti neko jelo. Uglavnom su napisani za amatere s viškom volje, a manjkom prakse. Rezultati korištenja kuvara su češće katastrofalni nego nadahnuti, ali nas to i dalje ne sprečava da ih koristimo. Imajte ovo na umu kada budete pročitali današnji recept iz našeg finansijskog kuvara: Akcije investicionih fondova na ledu sa malo čokoladnog preliva!
Naime, prije nekoliko dana supruga me zamolila da njenoj koleginici s posla pomognem savjetom o tome da li da proda akcije jednog domaćeg investicionog fonda. Davanje ovakvih savjeta uglavnom izbjegavam sjećajući se one anegdote iz života Džona Majnarda Kejnsa, jednog od dvoje-troje najvećih ekonomista XX vijeka. Naime, sjedeći u nekoj kafani, konobar je prepoznao tada već famoznog Kejnsa i pitao ga šta misli: vrijednost kojih akcija će rasti, a kojih opadati? Kejns mu je samo lakonski odgovorio da on ne bi bio u kafani da zna odgovor na to pitanje!
Naravno, nedugo nakon Kejnsove smrti razvijeni su određeni statistički alati koji nam ipak pomažu da utvrdimo da li je vrijednost neke HoV potcijenjena ili precijenjena. Međutim, korisnost i ovih alata je prilično relativna. Tako je Lari Samers, (bivši ekonomski savjetnik predsjednika Obame u prve tri godine njegovog mandata), o finansijskim profesorima koji se bave razvijanjem metoda za procjenu vrijednosti aktive (koje on naziva "kečap ekonomistima") rekao, parafraziram i ovo - ove metode nam pomažu u dokazivanju da pakovanje kečapa od dva litra obavezno treba da košta tačno duplo više nego pakovanje od jednog litra. To nam, naravno, ne govori da li je cijena jednog litra kečapa adekvatna ili nije.
Uzimajući u obzir sve ove ograde, te uz stručnu pomoć moga dragog kuma koji ima licencu investicionog menadžera, ipak sam se bacio na hobi (za posao bih valjda trebao da budem i plaćen) procjene potcijenjenosti/precijenjenosti akcije pomenutog fonda. Logika koju sam slijedio je maksimalno jednostavna i to je naš današnji recept.
Kod investicionih fondova radi se o prepakivanju. Kupovinom jedne akcije investicionog fonda vi postajete vlasnik malog dijela svih investicija tog fonda. To bi onda trebalo da znači i da vrijednost vaše akcije u fondu direktno zavisi od vrijednosti investicija koje je fond napravio. Zbog toga pogledajte strukturu investicija (ko su emitenti i tržišnu vrijednost investicija investicionog fonda i onda to uporedite sa tržišnom cijenom akcija fonda. Naime, ako bi npr. 50% vrijednosti investicija fonda bilo kvalitetno, a tržišna cijena akcije fonda iznosila svega 30% njene nominalne vrijednosti, značilo bi da se radi o potcijenjenim akcijama (čija će cijena u budućnosti vjerovatno rasti pa ih ne treba prodavati). Ako bi pak cijena akcija fonda iznosila 70% nominalne vrijednosti, radilo bi se o precijenjenim akcijama koje treba prodati što prije, jer će im cijena vjerovatno padati.
S obzirom na to da se kod nas radi o zatvorenim investicionim fondovima zamrlog tržišta kapitala, a ne o investicionim fondovima razvijenog tržišta novca (ovih drugih fondova i tržišta kod nas zasad nema), pri analizi se slobodno možete osloniti na podatke iz zadnjeg finansijskog izvještaja investicionog fonda starog i po nekoliko mjeseci.
To smo i mi učinili i na interenet stranici predmetnog fonda našli polugodišnji finansijski izvještaj za 2013. godinu. Malo smo pogledati strukturu investiranja i utvrdili sljedeće (podaci će biti dati u procentima kako nas ne bi optužili za advertajzing dotičnog investicionog fonda):
- oko 32% akcija imaju u "Telekomu"
- oko 14% u preduzećima iz sistem "Elektroprivrede RS"
- oko 9% imaju u obveznicama Republike Srpske
- oko 2% u gotovini
Ukupno, u visoko kvalitetnim HoV imaju oko 57% aktive, dok je tržišna cijena njihovih akcija oko 45% nominalne vrijednosti. Uzimajući u obzir da u aktivi imaju učešča u vlasništvu još nekih vrlo profitabilnih privatnih preduzeća, izlazi da su akcije ovog fonda debelo potcijenjene (cijena bi trebalo da im bude oko 50% viša od današnje)! Ako uzmemo u obzir i intencije Nacrta zakona o investicionim fondovima koji traže otvaranje ovih fondova u narednom periodu, a što će neminovno dovesti i do približavanja tržišne cijene akcija njihovoj stvarnoj vrijednosti, dolazimo do zaključka da akcije ovoga fonda treba kupovati jer se radi o vrlo lukreativnoj investiciji. Međutim, da li ovo znači da ja garantujem da će se ovo i deseti, tj. da je to dobra investicija? Apsolutno ne. U razvijenim zemljama ovakve razlike ne bi mogle ni da postoji duže od nekoliko minuta, jer bi ih tržište prepoznalo i kroz potragu za ekstra dobiti neutralisalo. Kod nas, ali i u većini tzv. ZUR, ZUT sve je moguće i u kratkom i u dugom roku. Bar dok ne razvijemo kulturu investiranja na finansijskim tržištima kao alternativu tradicionalnom bankarstvu.