Kolumne

Pratite nas na Google news

Mladi, poletni, puni stvaralačke energije

Mladi, poletni, puni stvaralačke energije
Foto: N.N. | Mladi, poletni, puni stvaralačke energije
Ranko PAVLOVIĆ

Šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka Klub mladih pisaca, iz koga su izrasli mnogi afirmisani pjesnici, prozni pisci i kritičari, davao je snažno obilježje književnim aktivnostima Banjaluke, Krajine, Bosne i Hercegovine, pa i cijele Jugoslavije.

Kao što su pedesetih godina prošlog vijeka snažan pečat književnom životu Banjaluke i Krajine davali mladi pisci okupljeni oko novopokrenutih časopisa "Novi srednjoškolac", "Mladi Krajišnik" i "Korijen" (kasnije prerastao u "Puteve" - Nenad Radanović, Risto Kremenović, Dobrota Lošić, Vojislav Vujanović, Duško Bursać, pored ostalih) tako su djelovali deceniju kasnije, šezdesetih i početkom sedamdesetih, mladi literati, puni poleta i stvaralačke energije, pod okriljem Kluba mladih pisaca. I oni su pokretali nova glasila i podlistke u "Krajiškim novinama", odnosno "Glasu", reviju "Sutra" (koju, obnovljenu i danas uređuje i izdaje Ranko Preradović, inače decenijama glavni ili jedan od glavnih pokretača književnih aktivnosti).

Mladi banjalučki pisci svoje pjesme i prozne priloge objavljivali su u sarajevskim "Našim danima" i "Licima", na stranicama "Oslobođenja", gdje ih je rado prihvatao Duško Trifunović, zatim u "Mladosti", beogradskim, zagrebačkim, splitskim i drugim časopisima za mlade. Neki od njih već tada su objavili svoje prve knjige, a mnogi su postali afirmisani književnici, dosegli antologije i školsku lektiru. Nagrade su sa raznih strana stizale u Banjaluku.

Uporedo s tim, priređivane su književne večeri u gradu, organizovana gostovanja širom BiH, Preradović je osnovao Književnu omladinu BiH i organizovao susrete Književne omladine u Banjaluci, s učesnicima s područja cijele Jugoslavije…

Klub mladih pisaca mijenjao je pokrovitelje dok se nije "skućio" u Centralnom kulturno-umjetničkom društvu mladih "Veselin Masleša". I opet Preradović, jedan od najaktivnijih članova ovog društva! Uređivao je "Maslešin" list "Kolo", pa me je zamolio da za decembarski broj 1978. evociram uspomene na osnivanje i rad Kluba mladih pisaca. Da ne bih prepričavao, ovdje u cjelini prenosim taj tekst čiji naslov je bio STIHOVI IZ PARKA, a podnaslov "S pjesmom smo i zore dočekivali":

"Bilo je to 1960. ili 1961. Poprilično davno, ali sjećanja su i danas svježa.

Nekoliko zaljubljenika u poeziju, entuzijasta (i fantasta, možda) iz Učiteljske, Medicinske, Poljoprivredne i Gimnazije, nakon jedne književne večeri u Vijećnici Doma kulture, dogovorilo se o osnivanju Kluba mladih pisaca. Zakazan je sastanak - u parku.

Danas više nema tog parkića, nalazio se na mjestu gdje se danas 'rasprostrla' Robna kuća "Zenit". (Danas nema ni 'Zenita', tu je spomenik banu Milosavljeviću - naknadna napomena.) Tiho predvečerje, tek poneki šetač, poneko nestašno dijete, a na jednoj klupi i oko nje okupilo se desetak mladih pjesnika, golobradih još.

Njihova imena nećemo ovdje pominjati. Neki su već ušli u čitanke, imaju iza sebe po nekoliko knjiga, članovi su udruženja književnika. Drugi su, pak, prestali da pišu, ali i dalje druguju sa stihom i knjigom.

Klub mladih pisaca počeo je da radi u parku, a program je bio kratak i konkretan: sastajati se, čitati svoje i stihove afirmisanih pjesnika, priređivati književne večeri po školama, sarađivati sa sličnim klubovima u zemlji, razmjenjivati posjete… Nismo, naravno, imali knjigu zapisnika; ostalo je sve to duboko zapisano u svijesti.

Uslijedila je aktivnost koja se i danas pamti.

Nešto kasnije ruku su nam pružili aktivisti Kluba akademičara (čuvenog KAB-a - naknadna primjedba). Četvrtkom u šest sastajali smo se u jednoj prostoriji Doma kulture, na drugom spratu. Čitali smo svoje, često nemušto sročene pjesme, razgovarali o njima, ukazivali na njihove vrijednosti i nedostatke, više na ovo drugo, savjetovali jedni druge. Čitali smo takođe pjesme tada mladih, afirmisanih pjesnika - Izeta Sarajlića, Duška Trifunovića, Velje Miloševića, Huseina Tahmiščića, Dobrice Erića… Kada bi došlo vrijeme za zatvaranje Doma kulture (a Preradović i ja smo imali duplikate ključeva ulaznih vrata, dao nam ih tadašnji direktor Drago Radovanović - naknadna primjedba), odlazili smo u 'Kozaru' ili 'Teksas' (tako smo zvali bife na tadašnjoj željezničkoj stanici) i nastavili drugovanje sa poezijom. Ako se u skromnom srednjoškolskom džepu ne bi našlo dovoljno dinara za kave, odlazili smo na neku poljanu na periferiju grada. Često smo znali i zoru dočekati s nekom novom pjesničkom zbirkom u rukama.

Dugo ćemo pamtiti književne večeri u Banjaluci, a još više gostovanja u druga mjesta. U Mostaru smo drugovali sa Ivanom Kordićem, Radom Budalićem, Ibrahimom Kajanom, Tamarom Đedović, Maricom Kurelić, u Doboju sa Kasimom Derakovićem, Brankom Jovanovićem, Savom Petrovićem, u Sarajevu sa Veljom Miloševićem, Slavkom Lukovićem…

Kasnije, Klub mladih pisaca prešao je u Centralno kulturno-umjetničko društvo mladih "Veselin Masleša". Od tada njegova aktivnost je organizovanija, sadržajnija, raznovrsnija, ali je njena osnovna karakteristika uvijek ostala - entuzijazam."

Sjećanja su nepouzdana. Dok nisam našao ovaj tekst napisan decembra 1978. godine, o nekim događajima i detaljima možda sam prijateljima sasvim drugačije govorio.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije