Kolumne

Ne da može, nego mora

Ne da može, nego mora
Foto: N.N. | Ne da može, nego mora
Milan Blagojević Milan Blagojević

"Nezavisne novine" su u utorak, 16. novembra 2021. godine, objavile članak zanimljivog sadržaja, iznad kojeg je naslov "Može li novi ustav Srpske proći bez Vijeća naroda?" Zbog takvog naslova i ova kolumna ima naslov kakav ima, a napisao sam je u želji da našoj javnosti jednostavnim jezikom približim ovu prilično suvoparnu ustavnu materiju.

Sve u njoj počinje potrebom razlikovanja dvije vrste državne vlasti, jedne koja se zove ustavotvorna vlast i druge koja se u nauci ustavnog prava naziva revizionom vlašću.

U ustavnoj literaturi pisanoj na engleskom jeziku ustavotvorna vlast se zove constitution making power, a vlasti revizije ustava daje se naziv constitution revising power. Dakle, constitution making power je državna vlast koja donosi, tj. pravi (ili tvori) novi ustav, dok je constitution revising power državna vlast koja nema vlast donošenja (pravljenja ili tvorenja) novog ustava, već ima samo ovlaštenje da mijenja važeći ustav (da vrši njegove promjene), koji je prije nje donijela ustavotvorna vlast.

U nauci ustavnog prava i odgovarajućoj literaturi, poput izvanrednog udžbenika Ustavnog prava prof. dr Ratka Markovića, ova distinkcija se generalno objašnjava tako što se kaže da je "ustavotvorna vlast originerna i neograničena vlast, u tom smislu što nema pravila (normi) koja postoje pre nje i koja bi je obavezivala. Ustavotvorna vlast (je) ona koja ustanovljava novi ustavni poredak. Reviziona vlast menja već ustanovljeni ustavni poredak, po čijem revizionom postupku i postupa".

Ovo temeljno znanje, dobijeno odgovarajućim uopštavanjem iz mnoštva ustavnopravnih poredaka širom svijeta, stiče se tokom osnovnog studija prava, ali ga pravnici često zaborave ili, što je još gore, namjerno prećutkuju, nošeni ko zna kakvim sve ne interesima u borbi za sopstvenim ostvarenjem i(li) ostvarenjem ideja organizacija kojima pripadaju, ma kako te ideje (i organizacije) bile retrogradne i štetne za ljude i državu.

Razlikovanje ustavotvorne vlasti od revizione vlasti od naročite je važnosti u ustavnopravnom poretku Republike Srpske. Taj poredak je autonoman i u skladu je sa Ustavom BiH. Jer, Ustav BiH propisuje konstitutivnost naroda samo u zajedničkim institucijama BiH, pošto u članu 9. stav 3. nalaže da lica imenovana na položaje u institucijama BiH (ne i entiteta) odražavaju sastav naroda BiH. Preambula Ustava BiH nema nijednu pravnu normu, pa se zbog toga iz nje ne mogu izvoditi nikakve pravne obaveze. Odlučeno je to još prije 20 godina u famoznom predmetu broj U 5/98 Ustavnog suda BiH, kada je većinom glasova sudija tog suda (većinom 5:4) presuđeno da preambula Ustava BiH ne sadrži pravne norme. Stoga se ne može pozivati na tu preambulu i govoriti da iz nje proizlazi navodna pravna obaveza takozvane konstitutivnosti naroda i u entitetima. Istina, kriminalnim putem u Ustavnom sudu BiH obrazloženje odluke u tom predmetu je napisano tako da izgleda kao da je pet sudija glasalo za to da preambula Ustava BiH navodno ima pravne norme.

Međutim, tu zloupotrebu Ustavnog suda BiH razotkriva izdvojeno neslažuće mišljenje tadašnjeg sudije Hansa Daneliusa, koji je obrazložio da preambula Ustava BiH ne sadrži pravne norme.

Isto je u svojim izdvojenim neslažućim mišljenjima obrazložilo još četvoro tadašnjih sudija Ustavnog suda BiH (Vitomir Popović, Snežana Savić, Mirko Zovko i Zvonko Miljko), pa je jasno da je Ustavni sud BiH pravnosnažno presudio da navedena preambula nema, kao što i nema, pravne norme. Usljed toga se iz nje ne mogu izvoditi niti nametati bilo kakve pravne obaveze.

Ove činjenice, koje su, ponavljam, pravnosnažno presuđene kada je riječ o navedenoj preambuli, veoma su važne za ono što je predmet ovog teksta, tim prije što Ustav BiH nijednom svojom odredbom ne propisuje ustavotvorcima u entitetima kakve procedure moraju provesti kada vrše reviziju svojih ustava ili kada donose potpuno novi ustav.

Pošto stvari u tom pogledu stoje tako kako stoje, sada je važno vidjeti (bolje reći znati) šta o svemu ovome propisuje Ustav Republike Srpske. U tom pogledu ključne odredbe sadržane su u članu 69. tog ustava. U stavu 2. tog člana je propisano: "Ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština." Amandmanom LXXVI na Ustav Republike Srpske citirana ustavna odredba je dopunjena odredbom koja glasi: "Zakonodavnu vlast će u Republici Srpskoj vršiti Narodna skupština i Vijeće naroda."

Upravo citiranom treba dodati činjenicu da Ustav Republike Srpske u Poglavlju XI sadrži samo odredbe o svojoj promjeni, to jest njegovoj reviziji i vršenju one revizione vlasti. Samo u vršenju te revizione vlasti, odnosno samo kod odlučivanja o promjeni (mijenjanju ili dopunjavanju pojedinih odredaba tog važećeg ustava) u Poglavlju XI Ustava Republike Srpske propisano je da o tome odlučuju Narodna skupština i Vijeće naroda Republike Srpske (Amandman LXXIX na član 135. st. 1. i 2. Ustava Republike Srpske).

Zašto je to tako? Pa zato što je prije toga u članu 69. stav 2. Ustava Republike Srpske propisano da samo Narodna skupština Republike Srpske ostvaruje ustavotvornu vlast, što će reći da samo Narodna skupština, a ne i Vijeće naroda, ima ono što se zove constitution making power.

Eto, zbog toga ne samo da može, nego jedino Narodna skupština Republike Srpske mora donijeti novi ustav Republike Srpske. U vršenju te isključivo svoje ustavotvorne vlasti, Narodna skupština može postupiti na dva načina. Jedan je da ona donese novi ustav Srpske. A drugi način je da prije toga zatraži izjašnjavanje građana na referendumu o tome da li će ustav biti donijet na referendum građana. Naime, članom 77. Ustava Republike Srpske je propisano da Narodna skupština može odlučiti da o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti, a donošenje novog ustava je jedno od takvih pitanja, odluku donese nakon prethodnog izjašnjavanja građana na referendumu.

Prema tome, može Narodna skupština najprije zatražiti od građana u Republici Srpskoj da oni na referendumu odluče da li žele da oni donesu novi ustav Republike Srpske. Ako bi bio sproveden takav referendum i ako bi građani na njemu izglasali da žele da oni budu donosioci novog ustava, onda bi Narodna skupština trebalo da poštuje tu volju i da samo usvoji prijedlog novog ustava, koji bi potom bio predmet odlučivanja na referendum u Republici Srpskoj.

Poslije svega, jedno je sasvim izvjesno. A to je da, bez obzira na to da li odluči da to ona učini ili pak smatra da to umjesto nje treba da učine građani Republike Srpske na referendumu, o donošenju novog ustava Republike Srpske ne može odlučivati Vijeće naroda, jer ono nema pravo da vrši ustavotvornu vlast. Tu vlast, ako se držimo Ustava, u Republici Srpskoj mogu vršiti samo njena Narodna skupština ili građani Republike Srpske putem referenduma.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije