Kolumne

Novi svjetski rat je već u toku

Novi svjetski rat je već u toku
Foto: N.N. | Novi svjetski rat je već u toku

Sve se češće govori o opasnostima da izbije novi svjetski rat, ali takav sukob je već uveliko u toku. U Ukrajini se, u stvari, vodi svjetski rat. Iako se na Zapadu odbija priznanje toga, svi su ovoga svjesni i to je nova realnost svijeta.

Prvo da se podsjetimo istorije. U istoriografiji se uporno govori da je bio Prvi svjetski rat, ali on uopšte nije bio svjetski. U tom ratu je učestvovalo samo osam evropskih zemalja i to nije bio svjetski sukob, nego regionalni, evropski. Zato se u, na primjer, britanskoj istoriografiji on zove Veliki rat, a ne svjetski. Svjetskim su ga proglasili američki istoričari i političari kada se krajem rata u sukobe uključila Amerika. Ulazak Amerike je imao katastrofalne posljedice. Prije svega, rat nije završen kako se ratovi i završavaju, pobjedom i porazom, nego primirjem. Amerika, koja tada prvi put ulazi u evropsku politiku, je, međutim, to primirje proglasila porazom Njemačke kako bi sačuvala svoje saveznike Veliku Britaniju i Francusku, koje su je i pozvale da se uključi u taj rat. Zatim, s američkim vojnicima je u Evropu donesena virusna infekcija koja je kasnije proglašena "španskom groznicom" kako bi se prikrilo da je došla iz Amerike. Ta virusna infekcija se tada u stvari pojavila u Teksasu i umjesto "američka groznica", dobila je ime "španska groznica". Potom su vojnici Britanske i Francuske imperije tu infekciju proširili po svijetu i od nje je umrlo oko 40 miliona ljudi.

Dijelovi tog virusa su stotinu godina kasnije otkriveni i u laboratorijski kreiranom virusu korona.

U ratu u Ukrajini, na jedan ili drugi način, učestvuju skoro cijeli NATO, Ukrajina i Rusija. Od članica NATO-a u ukrajinski rat nisu uključene samo Mađarska i Island, koji i nema oružane snage. Tu je i Švedska, koje je zatražila članstvo u NATO paktu, ali još nije i zvanično postala članica. Od NATO strane, dakle, učestvuje 29 zemalja, pa onda Ukrajina i Rusija, što u prevodu znači 31 zemlja je u tom ratu. Poljska u Ukrajini već ima između 10.000 i 15.000 svojih vojnika, Britanija je i zvanično priznala da su tamo i njeni marinci, Amerikanci komanduju ukrajinskim oružanim snagama, a tu su i oficiri i specijalci i drugih vodećih zemalja NATO pakta. Pored oružja koje se nemilice šalje. Drugim riječima, to je svjetski rat.

I svih tih 30 zemalja (NATO i Ukrajina) aktivno ratuju protiv Rusije.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je ruska vojska "već stekla ogromno borbeno iskustvo tokom novog svjetskog rata" koje treba da postane osnova za unapređenje borbene obuke u budućnosti. U prevodu, Rusija ratne operacije u Ukrajini već vidi kao novi svjetski rat.

Dosadašnji tok rata je, kao i svaki rat, donio mnogo ljudskih žrtava i razaranja infrastrukture Ukrajine. Ukrajina, na primjer, ima sada na raspolaganju oko 200.000 boraca, a na početku rata imala je oko 400.000. Polovina je ili poginula ili teško ranjena.

Cijenu, kao što je poznato, plaća i Evropa. Prisilno odustajanje od ruskog gasa i sankcije zbog Ukrajine već su koštali Evropsku uniju skoro hiljadu milijardi dolara, objavila je agencija Blumberg. Istovremeno, navodi ta agencija, energetska kriza velikih razmjera tek je na samom početku, jer će poslije ove zime skladišta gasa u EU biti prazna. Blumberg prognozira da će kriza sa snabdijevanjem tečnim prirodnim gasom trajati najmanje do 2026. godine, kad bi Katar i Amerika mogli da povećaju proizvodnju gasa.

Troškovi i šteta su, međutim, mnogo veći. Za ilustraciju, smo izgradnja terminala i infrastrukture za tečni gas će koštati najmanje 5.000 milijardi evra i za to će biti potrebno od tri do pet godina. A za to vrijeme industrija EU će toliko oslabiti da o tome niko i ne smije da razmišlja.

* * *

Zapadna agresivna propaganda kako Ukrajina uz podršku Zapada pobjeđuje Rusiju je zamijenjena novom propagandom kako Amerika predlaže pregovore, jer se samo tako može okončati rat u Ukrajini. U osnovi, nastoji se prikriti odgovornost za taj novi svjetski rat i poraz koji je, kako izgleda, sasvim izvjestan.

Angažovan je i doajen američke spoljne politike Henri Kisindžer. On će uskoro napuniti 100 godina, zli ljudi izgleda dugo žive. On predlaže da se rat okonča pregovorima kojima bi se Rusiji priznale teritorije koje do sada u Ukrajini kontroliše, kao i Krim. A da sa od onoga što je ostalo oformi neka nova Ukrajina.

On je odavno stekao status nekoga ko zagovara da se moraju uvažavati strateški interesi Rusije pa je cilj ove vrste propaganda da se sa njegovim autoritetom sugeriše kako je to dobro za Rusiju, a da Amerika zadrži kontrolu makar nad smanjenom Ukrajinom, ali koja je i dalje na ruskoj granici.

Ovo bi se moglo smatrati i najnovijom zvaničnom američkom pozicijom. Kisindžer je i do sada bio neka vrsta američkog poštara i sa ruskim predsjednikom Putinom se minulih godina sreo 20 puta.

Zanimljivo je da je u vrijeme iznošenja Kisindžerovog prijedloga u Vašingtonu boravio i ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski. Pored sve pompe koja mu je priređena, nekako se u medijima potiskuje da mu je ipak sugerisano da se okrene diplomatskom rješenju.

Očigledno je da Amerika, koja je sada u stvari cijeli Zapad, pokušava da zamagli stvarnu situaciju i čini to na potpuno nerealan, pogrešan način. Od svih tih ideja neće biti ništa, to je samo zamajavanje javnosti i pokušaj kupovine vremena.

U Ukrajini je u stvarnosti novi svjetski rat, a rat se završava tako što jedna strana pobijedi, a druga poraženo kapitulira. Kako sada stvari stoje, to se privatno priznaje i u Vašingtonu, Rusija će na kraju pobijediti u tom ratu. I Rusija nema namjeru da ponovi greške iz Prvog svjetskog rata pa da nasjedne na primirje.

Poslije Ukrajine će uslijediti velike geopolitičke promjene, prije svega u Evropi, a dominantnu ulogu u tim promjenama će imati onaj ko pobijedi u Ukrajini. Drugim riječima, Rusija i njeni saveznici, a ne Zapad i Amerike.

Rat u Ukrajini, s obzirom na to da je već svjetski, će dugo trajati.

 * * *

Staro je iskustvo da "pored ovakvih prijatelja nisu potrebni neprijatelji", a kada je riječ o savremenoj srpskoj eliti, moglo bi se reći "pored nje kakva je, Srbima nisu potrebni neprijatelji".

Promjene koje sa sobom nosi ukrajinski rat uticaće i na Srbiju i posebno na njen problem sa Kosovom i Metohijom. Ali, izgleda da vrh vlasti u Srbiji i dalje uporno insistira na već viđenoj od Zapada nametnutoj zamjeni teza i govori samo o normalizaciji života Srba na Kosovu i Metohiji. To sugeriše da vrh Srbije Kosovo već smatra drugom državom u kojoj je problem samo položaj Srba. Suština je, međutim, da je Kosovo i Metohija dio državne teritorije Srbije koju Srbiji otimaju Amerika i Zapad. Među onima koji Srbiji otimaju Kosovo je i Evropska unija, ali premijerka Ana Brnabić i dalje insistira i obećava da Srbija nastavlja evropske integracije.

Ona je čak prije neki dan u Novom Sadu izjavila da je EU "najveći i najuspješniji mirovni projekat u istoriji čovječanstva" i da Srbija zato želi i mora da bude dio tog mirovnog pokreta. I dodala: "Svi ovi izazovi s kojima se suočavamo bi izgledali drugačije da smo u EU, jer makar pitanje granica ne bi bilo važno."

U kojem svijetu živi Ana Brnabić i čiji je ona u stvari premijer. EU ratuje u Ukrajini pa o kakvom je to mirovnom projektu riječ, a takođe granice u Evropskoj uniji još postoje. Brnabićeva vrijeđa inteligenciju građana Srbije.

U mnogim aspektima je nejasna politika Srbije povodom Ukrajine. Tako je supruga predsjednika Srbije Tamara Vučić učestvovala na onlajn samitu prvih dama i gospode u organizaciji supruge ukrajinskog predsjednika Olene Zelenski, na kojem je poručila da "u ovakvim izazovnim vremenima svi moraju uložiti dodatne napore u cilju promocije mira i prosperiteta za cijelo čovječanstvo".

Na tom samitu su učestvovale prve dame i supruge premijera Sjeverne Makedonije, Srbije, Francuske, Islanda, Estonije, Litvanije i Letonije.

Nejasno je ko su one i kakva je uloga tih osoba. Dovoljno je smo pogledati koje su to zemlje pa je jasno čija je to propaganda. Ali, ključno je pitanje zašto je to potrebno Srbiji.

Srbija, uz sve to, postaje i poligon genetičkih istraživanja koja se mogu koristiti za biološke ratove kakva je bila epidemija virusa korona. Ministarka nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Dr Jelena Begović najavila je obimna istraživanja genetskog materijala građana Srbije.

Ona je radni vijek provela u Institutu za molekularni genetiku i genetičko inženjerstvo, ali izgleda da je kvalifikaciju za ministra stekla članstvom u timu za virus korona, drugim riječima, timu za obmane, i u formiranju laboratorije "Vatreno oko" za PCR testove, koja je uz podršku Amerike u osnovi sakupljala genetske informacije građana Srbije. Prema intervjuu listu Politika, potpuno je okrenuta Americi i želi da tako bude i u Srbiji. Podržava uvoz sperme i jajnih ćelija iz Španije i Danske i tvrdi da ne postoji srpski genom (gen). Jer je Balkan oduvijek bio područje migracija. U prevodu, ne postoje Srbi kao takvi, nego se ta grupa ljudi samo tako zove. Kao ministarka, rekla je, njen jedan od glavnih poslova će biti projekat utvrđivanja genetske strukture građana Srbije. Kaže i da će to biti prilika da "raskrstimo s mitovima o našoj izuzetnoj nacionalnoj genetici. Svi mi na ovoj planeti smo jedinstveni". Tako će se, tvrdi, saznati koje su bolesti uzrokovane genetikom ovog regiona.

Već postoje dvije takve laboratorije, u Nišu i Beogradu, a obje finansiraju Amerika i Svjetski ekonomski forum iz Davosa, taj izvršilac "svjetskog zla". Srbija tako postaje poligon genetskih istraživanja i manipulacija kao što je donedavno bila Ukrajina. Na američkom udaru je posebno slovenska grupa naroda.

 * * *

Srbi oduvijek imaju problem sa procjenom prijatelja i prijateljstva uopšte. Tako se, na primjer, već dugo uporno njeguje mit o prijateljstvu sa Grcima i Grčkom. Ali, Grčka uporno izdaje Srbiju.

Ministar spoljnih poslova Grčke Nikos Dendijas je, poslije Beograda, posjetio Prištinu i razgovarao sa Denikom Garvalom, koja se predstavlja kao "ministar diplomatije" Prištine. I dok su se obraćali novinarima, iza njih su bile zastave Grčke i Kosova. Pristanak na posjetu Prištini i zastave su izdaja Srbije, a posebno što Grčka ne priznaje nezavisno Kosovo.

Prištinske vlasti, međutim, imaju i kancelariju, predstavništvo u Atini, a i Grčka u Prištini.

To je dvolična igra Grčke. I to nije prvi put, a u Srbiji se i dalje govori o prijateljstvu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije