Kolumne

Obmane iz Berlina

Obmane iz Berlina
Foto: N.N. | Obmane iz Berlina

Već je postalo pravilo da, kako opada moć Zapada, Evrope posebno, sve je agresivnija zapadna politika prema srpskim zemljama. Ta agresivna politika maskira se regionalnom saradnjom, olakšanjem slobode kretanja ljudi i obavezno ekonomskim razvojem kako bi se "region" približio Evropskoj uniji. Ali, u politici se, kao i u životu, o najvažnijem javno ne govori, najvažnije se uvijek krije.

          A u politici Zapada osnovno je poraziti srpski nacionalni korpus, staviti ga pod punu kontrolu i odvojiti ga od bilo kakvih veza sa Rusijom i sve više i sa Kinom.

          U tome se primjenjuje stara tehnologija beskrajnih sastanaka na kojima se, korak po korak, bočno, postiže željeni cilj i na kraju se žrtva dovede pred svršen čin. Ponekad i žrtva svjesno slijedi tu obmanu, ali to krije od sopstvene javnosti.

U tom svjetlu politike prikrivanja stvarnih namjera trebalo bi da se gleda i na prije nekoliko dana održani skup u Berlinu, poznatiji kao "Berlinski proces", na kome su učestvovali premijeri pet država takozvanog zapadnog Balkana, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Albanije i Bosne i Hercegovine, kao i Kosova, i potpisali su tri sporazuma. Domaćin skupa Njemačka saopštila je da je to bio skup šest država. I tu leži zec.

 U osnovi, to je, i prema tumačenjima njemačke diplomatije, sve bilo zbog i oko Kosova. Preko Kosova se slamaju Srbija i srpski narod. Zanimljivo je da svi mediji u Srbiji u izvještajima iz Berlina navode Kosovo kao državu, bez ikakvih ograda, što sugeriše da je i zvanični Beograd u skladu sa tom formulacijom i statusom. Pa da podsjetimo šta je to potpisano.

Prvi je sporazum o putovanju sa ličnim kartama i prema tumačenju Njemačke, domaćina skupa, tu je najvažnije približavanje Kosova i Bosne i Hercegovine, koja nije priznala Kosovo, jer im više neće biti potrebne vize za putovanja. To je jedina novina, jer građani drugih zemalja učesnica već odavno putuju samo sa ličnom kartom.

 Zatim, sporazum o priznavanju fakultetskih diploma u svim zemljama potpisnicama. Za sada samo diplome sa državnih univerziteta.

I treći sporazum o priznavanju licenci ljekara, stomatologa i arhitekata. A za profesije koje najviše nedostaju na tržištu rada predviđeno je automatsko priznavanje profesionalnih kvalifikacija.

Premijeri su potpisali i deklaraciju koja bi trebalo da pomogne u prevazilaženju energetske krize i zelenoj energiji, što je za predsjednicu Evropske komisije pokazatelj zajedničkog odgovora na krizu nastalu poslije napada Rusije na Ukrajinu.

Nije jasno kako Evropska unija može da pomogne kada i ona nema dovoljno energije ili je i u ovom slučaju advokat Amerike i američkih kompanija koje bi, pod izgovorom rata u Ukrajini i sankcija Rusiji, zemljama zapadnog Balkana da prodaju, takođe ruski, gas četiri do sedam puta skuplje.

Njemačka diplomatija smatra samit u Berlinu svojim velikim uspjehom: da šest zemalja, za njih je i Kosovo država, međusobno priznaje lične karte, kao i fakultetske i stručne diplome. To je, tvrdi se, uspješno oživljavanje Berlinskog procesa i to predstavlja uspjeh Njemačke kao mosta između zapadnog Balkana i EU. Takođe, prema zvaničnom njemačkom tumačenju, ti sporazumi s pravom mogu da se shvate kao etapni uspjeh regionalne integracije i slobode kretanja na zapadnom Balkanu.

Kada se malo bolje pogleda, ti sporazumi nisu ništa novo, oni su podgrijana hrana ili, modernije rečeno, reciklaža, jer oni već postoje u jednom drugom projektu poznatom kao "Otvoreni Balkan", a i odranije. Suština je u nečem drugom, što otkrivaju i tumačenja njemačkih i zvaničnika EU.

Ti sporazumi, prema njemačkim tumačenjima, zaobilaznim putem omogućavaju i normalizaciju "susjeda Srbije i Kosova". Pod normalizacijom se podrazumijeva priznanje te države iako Beograd odbija zvanično da prizna Kosovo. Naročito se ističe da se Beograd pomjerio, jer Srbija sada priznaje i dokumenta Kosova. I to se tumači kao "važan korak prema međusobnom priznanju dviju država". Doduše, priznanje dokumenata je postignuto i ranije.

I ono što je u njemačkim igrama, obmanama, najvažnije je da je premijerka Srbije Ana Brnabić stavila potpis na isti papir na kome se potpisao i predsjednik Vlade Kosova Aljbin Kurti. To je suštinska simbolika obmane. Sa potpisom premijerke Srbije na istom papiru, koji je dokument, gdje je i potpis Aljbina Kurtija, u percepciji evropske diplomatije tumači se i kao poruka da je Beograd ipak priznao "državu Kosovo".

Pošto je zvanični Beograd unaprijed znao šta se priprema, onda se stiče utisak da je i Srbija saučesnik te obmane.

Lider Pokreta Dveri Boško Obradović je među rijetkima javno reagovao i ocijenio da je "Ana Brnabić potpisom priznala Kosovo kao nezavisnu državu". On, takođe, tvrdi da je predsjednik Srbije, koji je po pravilu na takvim skupovima, izbjegao da ode u Berlin i "tu izdaju prepusti Ani Brnabić". Da li će tako biti i sa formalnim priznanjem Kosova, uvođenjem sankcija Rusiji i ostalim nepopularnim odlukama kako bi svoju krivicu predsjednik Srbije prebacio na drugoga. Obradović je ocijenio da su ti sporazumi suprotni nacionalnim i državnim interesima Srbije.

I kao druga važnu stvar "Berlinskog procesa" u Njemačkoj ističe se da se desio zaokret i u odnosima Bosne i Hercegovine i Kosova. Jer, BiH do sada zvanično nije priznavala Kosovo. Da li je potpis u Berlinu, isto kao i onaj Ane Brnabić, otvorio put da Bosna i Hercegovina zvanično i prizna Kosovo kao državu. To je novina o kojoj se barem javno do sada nije pričalo i neko bi, prije svega u Republici Srpskoj, trebalo javnost da obavijesti o promjeni politike prema statusu Kosova. Ili je i to "evropski put".

"Berlinski proces" uspostavljen je 2014. godine na inicijativu tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel, a s ambicijom da zemlje zapadnog Balkana spoji sa članicama Evropske unije, institucijama EU, međunarodnim finansijskim organizacijama i kao krajnji cilj članstvo u EU. Vremenom, međutim, "Berlinski proces" je zamro i pojavili su se drugi razni redovni samiti. I osam godina kasnije, zemlje zapadnog Balkana nisu mnogo bliže EU, a među njima postoje manje-više iste barijere. Pa se nameće pitanje zašto sada Njemačka oživljava taj zamrli "proces".

Kada je riječ o Srbiji, pošto je ona u stvari glavna tema obnovljenog "Berlinskog procesa", njemački list "Frankfurter algemajne cajtung" ocjenjuje da Srbiju "ne vrijedi uslovljavati prekidom pristupnih pregovora sa Evropskom unijom, jer je ulazak u EU realan koliko i odlazak na Mars".

Među raznim inicijativama koje su se pojavile tokom zamiranja "Berlinskog procesa" ističe se takozvani Otvoreni Balkan. Nastao je 2019. godine na sastanku predsjednika Srbije, premijera Albanije i Sjeverne Makedonije u Novom Sadu. U članstvo su ušle Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija, dok su se Bosna i Hercegovina i Crna Gora pojavljivale kao gosti na pojedinim samitima, ali do sada nisu postale punopravne članice. Taj proces ozvaničen je pod imenom "Mini Šengen" Vašingtonskim sporazumom Srbije i Kosova 2020. godine, a bilo je predviđeno i priključivanje Kosova inicijativi, ali do tog još nije došlo.

To su, u stvari, dva konkurentska procesa. Jedan, "Berlinski proces", je njemački a drugi, "Otvoreni Balkan", je američki.

I oba imaju iste ideje i ambicije. Zato nije uopšte jasno šta će od svih tih sporazuma i da bude. A na stranu to što je praktično nemoguće mnoge od tih potpisanih stvari i realizovati.

U svjetlu rivaliteta ta dva procesa u Njemačkoj se sa izvjesnom sumnjom gleda i na neobičnu aferu sa, kako se to formuliše u Berlinu, "navodnim dronovima" na granici Srbije i Kosova. U krugovima domaćina "Berlinskog kongresa" se "sumnja da je riječ o igri da bi se skup u Berlinu bacio u sjenku" i vidi se "kao kampanja za skretanje pažnje sa onoga što se događalo u Berlinu". Vjeruje se da je sve to vještački generisano.

Ali od koga da se berlinski skup "baci u sjenku"? Od domaće javnosti u Srbiji ili nekog drugog.

 

 * * *

 

Uprkos očiglednom besmislu, izgleda da sve te obmane daju rezultate.

Srbija je bila uzdržana u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u glasanju za ruski prijedlog Rezolucije o borbi protiv veličanja nacizma, neonacizma i drugih oblika koji doprinose eskalaciji savremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i srodnih netrpeljivosti

Rezolucija je usvojena sa 105 glasova za, protiv je bilo 52, a 15 zemalja je bilo uzdržano.

Sve je nejasnija politika Srbije. Protiv ruske rezolucije su bile sve članice EU, njihovi sateliti kao Makedonija i Crna Gora, ali gdje je onda problem Srbije. Zar je moguće da Srbija ne podržava borbu protiv nacizma? To je "evropski put".

 

 * * *

Srbija je u posljednje vrijeme intenzivirala i vojne kontakte sa Zapadom i NATO-om, a sa Rusijom tokom 2022. godine samo ceremonije i polaganje vijenaca na grobljima izginulima za Srbiju. A pojačava se saradnja sa onima koji su ubijali Srbe. Nešto tu nije u redu.

Najavljuje se i zajednička obuka sa vojskama Amerike, Rumunije, Grčke i Slovenije, sve članice NATO pakta.

Najnovija u nizu posjeta Beogradu je dolazak predsjedavajućeg Vojnog komiteta NATO-a holandskog admirala Roba Bauera, koji je primljen na najvišem zvaničnom nivou.

Intenziviranje kontakata počelo je u septembru ove godine, kada je u Srbiju došao komandant Nacionalne garde Ohaja general Džon Haris. Njega je i predsjednik Srbije odlikovao Ordenom srpske zastave drugog stepena. Čime je to zaslužio američki general, nije objavljeno.

 U Srbiju je potom došao novi komandant Evropske komande za specijalne operacije Vojske Amerike general-major Stiven Edvards. Zvanični razlog njegovog dolaska je obilježavanje godišnjice spasavanja savezničkih pilota u Srbiji tokom Drugog svjetskog rata. Nije valjda samo zbog toga dolazio. Imao je i sastanak sa načelnikom Generalštaba Vojske Srbije.

 Vlada Srbije je februara ove godine, kada je počeo rat u Ukrajini, donijela uredbu o moratorijumu vojne obuke neborbenog karaktera i vježbi sa partnerima, ali to je, uprkos tome, nastavljeno. Najviše je aktivnosti u Centru atomsko-biološko-hemijske odbrane u Kruševcu.

          Ove godine i od izbijanja rata u Ukrajini nije bilo ni jedne jedine zvanične aktivnosti sa Oružanim snagama Rusije.

          Šta je onda stvarna politika aktuelne Srbije i da li je Srbija vojno neutralna, a politički odavno nije. Zapadne obmane su, izgleda, zarazne.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije