Kolumne

Odgovor Žozepu

Odgovor Žozepu
Foto: N.N. | Odgovor Žozepu
Milan Blagojević Milan Blagojević

Visoki predstavnik Evropske unije (EU) Žozep Borelj oglasio se kolumnom pod naslovom "Vođstvo nisu igre i političko hazarderstvo", koja je 3. decembra ove godine objavljena u "Nezavisnim novinama".

 Gospodin Žozep je bezuspješno svojom kolumnom želio ostaviti utisak navodno nepristrasnog posmatrača ovdašnjih neprilika, jer je iza te tanke fasade prozirna njegova osuda Republike Srpske i njenog legitimnog nastojanja da odbrani sebe, svoj ustavni integritet od brojnih ataka suprotnih Ustavu BiH.

Stoga ne mogu, a da ne podsjetim Žozepa na neke stvari pred kojima on i moralno i pravno neosnovano ne samo što zatvara oči, već nas još želi ubijediti da nepravo treba biti pravo. U biografiji gospodina Borelja dostupnoj na Vikipediji piše da je španski i katalonski političar koji je, prije nego što će postati ministar spoljnih poslova EU, bio predsjednik Evropskog parlamenta od 20. jula 2004. do januara 2007. godine. Ova crtica iz njegove biografije veoma je važna, s obzirom na to da on u svojoj kolumni tako otvoreno želi pribaviti legalitet i legitimitet protivpravnoj odluci Valentina Incka iz jula ove godine, kojom je na kriminalan način, zloupotrebom ovlašćenja visokog predstavnika u BiH, Incko nametnuo tzv. "zakon o zabrani negiranja genocida".

Gospodine Borelj, da li znate, a trebalo bi da znate, da ne postoji nijedan pravni izvor u međunarodnom pravu, pravu EU i unutrašnjem pravu dejtonske BiH koji ovlašćuje visokog predstavnika u BiH da jednoj suverenoj državi, članici Ujedinjenih nacija, nameće svoje privatne zakone.

Zamislite, gospodine Borelj, da je Vama, dok ste obavljali funkciju predsjednika Evropskog parlamenta, došao neki pojedinac koji Evropskom parlamentu, a time i Vašoj Španiji i Kataloniji, kaže da će zakon biti njegova volja, iako ga nijedan propis EU i Vaše Španije na to ne ovlašćuje.

Siguran sam da biste se u tom slučaju, kad je Vaša koža u pitanju, kao šef parlamenta, a sada i kao šef diplomatije EU, osjećali poniženo i bili biste spremni da se do posljednjeg atoma snage borite i izborite protiv takve tiranije.

Ako je tako, a jeste i treba da bude tako, pa zašto za nas ovdje u BiH, gospodine Borelj, važe druga pravila. Jer, u Vašoj kolumni napisaste kako se navodno "odluka bivšeg visokog predstavnika Valentina Incka da iskoristi bonska ovlašćenja kako bi kriminalizovao negiranje genocida ne tiče kolektivne krivice i nije napad na RS, nego se tiče dostojanstva svih žrtava".

Gospodine Borelj, ostavljajući sada po strani da ono "RS" u navedenom citatu govori, meni barem, kako ovaj tekst niste pisali Vi, već sarajevska politička kuhinja koja nikada ne može da prevali preko jezika Republika Srpska, moram Vas pitati da li ste, prije nego što ćete potpisati navedenu kolumnu i ovaj citat iz nje, pročitali Dejtonski sporazum i tzv. Bonske zaključke iz decembra 1997. godine? Rekao bih da niste i da Vas to ne interesuje. A da jeste, vidjeli biste da u Dejtonskom sporazumu, kao ni u tekstu tzv. Bonskih zaključaka, ni na jednom mjestu nije napisana riječ zakon kao mogućnost koju, na kraju 20. i sada u 21. vijeku, nigdje na svijetu nema, niti može imati bilo koji pojedinac, da nameće svoje privatne zakone suverenoj državi, njenim građanima i institucijama.

Osim toga, da ste ih pročitali, vidjeli biste da tzv. Bonski zaključci nisu zaključci, kako njihov naziv vara većinu čitalaca, već se u pravnom pogledu radi o međunarodnom sporazumu koji su te 1997. godine između sebe u pisanom obliku zaključili SAD, Kanada, Velika Britanija, SR Njemačka, Francuska, Turska, Japan i druge države, pravno neosnovano se nazvavši tzv. Savjetom za primjenu mira u BiH, uprkos tome što postojanje takvog tijela nije dozvoljeno nijednim izvorom međunarodnog prava. Zbog toga te države nisu imale pravo da išta naređuju BiH kao suverenoj državi, članici Ujedinjenih nacija, niti da bilo koga trećeg, pa ni pojedinca zvanog visoki predstavnik u BiH, ovlašćuju da može bilo šta nametati kao pravni akt u BiH, a kamoli kao ustav ili zakon.

Gospodine Borelj, Vi ste sada visoki predstavnik EU za spoljnu politiku pa u tom svojstvu treba da znate da je Poveljom Ujedinjenih nacija kao najvišim opštim pravnim aktom te svjetske organizacije propisano, snagom imperativne norme opšteg međunarodnog prava, da se Organizacija Ujedinjenih nacija (čiji član je BiH) temelji na "načelu suverene jednakosti svih svojih članova i da, dosljedno tome, ništa u Povelji UN-a ne ovlašćuje Ujedinjene nacije da se miješaju u poslove koji po svojoj suštini spadaju u unutrašnju nadležnost države" (član 2. stav 1. tačka 7. Povelje UN-a).

Kada UN nemaju pravo da se miješaju u ove poslove jedne države, onda to tim više nemaju niti mogu imati EU i one države članice tzv. Savjeta za primjenu mira u BiH. Stoga je toliko jasno da takvu mogućnost nikako, ni pod kakvim izgovorom, ne može imati bilo koji pojedinac. Zato je, umjesto što se moralno i pravno neosnovano upinjete da odbranite kriminal visokog predstavnika, neophodno da Vi i EU što prije insistirate na poništenju tog Inckovog tzv. zakona, jer je on zloupotreba ovlašćenje od strane pojedinca i kao takav je anticivilizacijski čin.

Gospodine Borelj, kažete u kolumni da je "ustavna reforma u BiH hitan prioritet" i da je njen cilj "ukloniti diskriminaciju iz Ustava BiH u vezi s Predsjedništvom BiH i Domom naroda BiH". I na ovom mjestu Vi vodite politiku dvostrukih aršina, jednu koja važi za države članice EU, a drugu koju biste nametnuli BiH.

Skrećem Vam pažnju na Republiku Kipar, članicu EU. U Ustavu Kipra je propisano da je predsjednik te države Grk, koga bira grčka izborna zajednica, a potpredsjednik Kipra je Turčin i bira ga turska izborna zajednica. Savjet ministara Kipra takođe čine ministri Grci i Turci, i to 70% Grci, a 30% Turci, na kom principu je organizovan i funkcioniše i Parlament Kipra. Kako vidite, EU to prihvata, jer je svjesna da nije Kipar država kakva jeste zato što ima Ustav kakav ima, već je Ustav Kipra takav zato što je Kipar država kakva jeste i kakva jedino može biti. Isto je, gospodine Borelj, i sa Ustavom Belgije i tamošnjim regionima, odnosno flamanskom (Dutchspeaking), valonskom (Frenchspeaking) i njemačkom (Germanspeaking) zajednicom.

Pa kad je tako, zašto, Žozep, nama pričate druge priče, kad je i ovdje kod nas BiH takva ne zato što ima Ustav kakav ima, već je taj Ustav takav zato što je BiH takva kakva jeste i kakva jedino može biti.

U krajnjem, i u Vašoj Španiji, članom 2. njenog Ustava, garantovan je ustavni status i nadležnosti španskih regiona, a to znači i Vaše Katalonije. To znači da ništa što je tim Ustavom dato kao nadležnost, odnosno svojina regionima, država Španija neće uzeti od njih. Nema stoga ne samo španski Parlament, već ni Ustavni sud Španije pravo da oduzima španskim regionima ono što je njihovo. Štaviše, Ustavni sud Španije razvio je jurisprudenciju na osnovu koje je odbio mogućnost  zahtijevanja  da se, radi transponovanja prava EU u španski pravni sistem, omogući centralnoj državnoj vlasti da svojim propisima zakročuje u ustavne nadležnosti njenih pokrajina.

Pored toga, Vi znate i za postojanje španske institucije koja se zove Međuvladin komitet za poslove EU (Conferencia para Assuntos Relacionados con las Comunidades Europeas), osnovane 1988. godine. Ona je dobila i zakonski status na osnovu Zakona broj 2/1997. U okviru tog komiteta sastaju se najviši zvaničnici državne administracije sa političkim predstavnicima 17 španskih pokrajina radi raspravljanja o pitanjima vezanim za EU. Ovaj sistem, uzimajući u obzir i već spomenutu jursiprudenciju Ustavnog suda Španije, vodi računa o pitanjima iz isključive nadležnosti pokrajina i štiti ih, jer  ako pokrajine o određenom pitanju iz te nadležnosti imaju zajedničku politiku, takva politika mora biti zastupana i u Briselu, bez obzira što se sa njom ne slaže centralna vlada.

Kod nas ovdje, Ustavni sud BiH ne radi ono što radi Ustavni sud Španije. Umjesto toga, Ustavni sud BiH otima nadležnosti i imovinu Republike Srpske. Vjerujte mi, gospodine Borelj, kada Vam ovo kažem. Jer, Ustavni sud BiH u svojoj odluci, broj U 1/11 od 13. jula 2012. godine, u stavu 63. najprije ispravno konstatuje da "Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži nijednu odredbu koja se odnosi na državnu imovinu".

Iz ovoga nesumnjivo proizlazi da prema tom Ustavu BiH nema svoju državnu imovinu i da umjesto nje postoji samo imovina entiteta, jer je Ustavom BiH propisano da sve vladine (tj. državne) funkcije koje tim ustavom nisu izričito date BiH jesu nadležnosti entiteta. Ali onda Ustavni sud BiH ne sudi prema normama Ustava BiH, već zloupotrebljavajući ustavnosudsku funkciju stvori svoju normu u stavu 73. navedene odluke od 13. jula 2012. godine, kazavši da uprkos rečenom postoji državna imovina i da ona navodno "reflektira državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH".

Vidite, gospodine Žozep, ovakve zloupotrebe jednog ustavnog suda sigurno ne bi bile dozvoljene u Vašoj Španiji i tamo biste, siguran sam, imali razumijevanje, kao što i trebate imati, za borbu Vaše Katalonije protiv takve uzurpacije javne vlasti. Zato umjesto svega onoga što je napisano u kolumni koju ste Vi potpisali, trebate imati razumijevanje i poštovanje i prema Republici Srpskoj, najprije tako što njeno ime nećete nikada pisati kao "RS", već njegovim punim nazivom, a zatim i time što ćete poštovati njenu pravno utemeljenu borbu za svoj ustavnopravni položaj i imovinu koji joj pripadaju prema Ustavu BiH. Republika Srpska se samo za to bori.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije